Osam crnogorskih glava i jedan test: Sedmi april kao test pravne države

Piše: Tijana Lopičić

Nakon tri godine suđenja, u predmetu protiv Budimira Latkovića, Nikole Latkovića, Sretena Vujovića, Stefana Vuletića, Filipa Martinovića, Dejana Jablana, Tome Borilovića i Vida Jovanovića, koji se terete za krivično djelo napada na službeno lice u vršenju službene radnje, sutkinja Osnovnog suda na Cetinju Marija Ćupić zakazala je izricanje presude za 7. april.

Podsjetimo, njima se sudi zbog događaja ispred Sportskog centra na Cetinju, u martu 2023. godine, uoči promotivnog skupa tadašnjeg predsjedničkog kandidata Jakova Milatovića, zakazanog u tom objektu.

Predmetno djelo se tretira kao krivično, a ne prekršajno, za koje je zakonom propisana kazna zatvora u rasponu od šest mjeseci do pet godina.

Detalj sa protesta iz marta 2023.

Tužiteljka Aleksandra Adžić Živković predložila je sudu da optužene proglasi krivima i izrekne im kazne u skladu sa zakonom, navodeći da je njihova krivica utvrđena izvedenim dokazima.

Ovo spontano okupljanje, kako su i sami optuženi objasnili, izraslo je iz potrebe da se iskaže jasno neslaganje, jer se širio narativ da je Jakov Milatović u “Gluvoj sobi” tokom hirotonisanja mitropolita Crkve Srbije Joanikija rekao: „pa šta ako pogine deset Crnogoraca“. 

Pravo na protest i slobodno izražavanje mišljenja predstavlja jedno od temeljnih osnova svakog demokratskog društva, jer omogućava pojedincu da javno iznese svoj stav, da kritikuje društvene pojave, ali i pravo da se zajedno s drugima mirno okupi i izrazi neslaganje. Ovo pravo garantovano je članovima 10 i 11 Evropske konvencije o ljudskim pravima, kao i Ustavom Crne Gore, koji slobodu mišljenja, govora i javnog okupljanja postavlja kao osnovne stubove demokratskog poretka. 

Posebno je zabrinjavajuće što institucija Ombudsmana, kao ključni mehanizam zaštite ljudskih prava, do sada nije reagovala na ovaj slučaj.

Zbog toga se prethodno navedena konstatacija tužiteljke Živković da sud optužene proglasi krivima može ocjeniti kao visokoproblematična, imajući u vidu da priloženi materijalni dokazi ne ukazuju na kontakt sedmorice optuženih sa policijom, dok se za jednog od njih navodi da je uhvatio policajca za rukav kako bi odbranio strica.

Crkva Srbije, njeni funkcioneri i poklonici četništva su sigurni od crnogorskog pravosuđa

Budući da Crna Gora još uvijek nije privremeno zatvorila 23. pregovaračko poglavlje – Pravosuđe i temeljna prava – potrebno je apelovati na međunarodne partnere da sa posebnom pažnjom isprate presudu zakazanu za sedmi april.

U kontekstu ove presude, trebalo bi objektivno postaviti pitanje da li je Crna Gora postala država bez vladavine prava, ukoliko ni danas, uprkos višestrukim inicijativama, Ustavni sud nije zauzeo stav o ustavnosti Temeljnog ugovora. Takođe, problematično je postupanje suda vezano za dešavanja koja su pratila pokušaj postavljanja spomen-obilježja zločinca Pavla Đurišića. 

Ovo su samo dva slučaja od mnoštva koji nijesu dobili epilog, a mali su izgledi da će ga ikad dobiti.

Stoga se u krajnjem, otvara pitanje da li je pravosuđe postalo instrument političkog obračuna i selektivne pravde, posebno u kontekstu ograničavanja slobode govora i javnog izražavanja mišljenja, kao potencijalni akt “sječe crnogorskih glava”.