Za kad ti to treba, Vučko?

Piše: Nebojša Redžić

Nije lako danas biti Crnogorac srpskog porekla. Ni u Srbiji, ni u Crnoj Gori. Naljutili smo im Vučka, a to je ono što nam u danima slavlja nikako nije bilo u planu. Čovjek neće doći, kako sam reče “na glamuroznu proslavu” nezavisnosti. Pa kako će sad bez njega biti glamurozna? Poremetio nam je koncepciju. Na licu Riki Martina, tog dana neće biti osmijeha. Dino Merlin će na Cetinju sigurno napisati još jednu elegičnu pjesmu. Čak će i Baja Mali Knindža, ako dođe u Pljevlja, napisati poemu o još jednom velikanu srpske istorije, nakon Mladića i Karadžića, koji je osjetio nepravdu. I trobojnu zastavu Mahmuta Drugog moraćemo toga dana da stavimo na pola koplja. Drumovi će poželjet Vučića, a Vučića s nama biti neće.

Dobro sad, šalu na stranu, ali sam siguran da je Aca Vučić ubijeđen da Crna Gora bez njega neće slaviti kako bi inače slavila da je on tu. Jer on je, eto, samo “izneo sopstveno mišljenje i nijednu ružnu reč nije uputio na račun ili u vezi sa Crnom Gorom”.

Ajdemo redom: sve i da nikada nije uvrijedio Crnu Goru i Crnogorce, učinio je to juče kada nam se obratio sa stranica portala “Borba”. Iako nikada nijesam napisao ništa loše o ljudima koji vode taj portal, priznaćete da nije u redu. Pored toliko medija koje u Crnoj Gori kontroliše i finansira, pored četiri od pet televizija koje kod nas imaju nacionalnu frekfenciju i vlasnike iz Srbije, on odabrao “Borbu”. Portal koji svakoga jutra do podne mrzi sve crnogorsko, a od podne kuka zbog ugroženosti Srba u Crnoj Gori, ne bi li upravo od naivnog Vučka iskamčio neku paru.

Dalje, pominjući “istorijske istine” i “relativizaciju činjenica” veli da “Crna Gora i Srbija bile su članice državne zajednice, ali su vekovima pre toga bile deo iste države, dobrim delom i istog naroda i iste sudbine”. Wtf?

Koliko znam, prvi bratski kontakt imali smo kada su Nemanjići razorili Duklju u 12. vijeku i okupirali naše krajeve. Bješe to davno, a tada smo mi bili Duklja, a oni (nezvanično) Raška. Drugi, još bratskiji kontakt bio je kada su nam 1918. godine organizovali sramnu Podgoričku skupštinu na kojoj su posrbljeni i dobro plaćeni Crnogorci predali na pladnju svoju domovinu tuđinu, a potom nam ovi poslali vojsku da nas okupira. Taj kontakt trajaše sve do Drugog svjetskog rata kada su nam komunisti ponudili da nas treći put zagrle tako što su im dozvolili da nam uzimaju identitet, te organizuju istoriju, kulturu, školstvo, crkvu, medije…

Drumovi će poželjet Vučića, a Vučića s nama biti neće

Pa, u kojim smo to “vekovima bili deo iste države”? Biće da nas je Vučko sa nekim pomiješao. Možda sa Turcima sa kojima je zaista, vjekovima imao istu zajedničku državu. Istina, ne na ravnopravnim osnovama kao sa nama.

Dođite da vidite jesmo li doma

Nadam se da se ni Vučko ne ponosi tvorevinama koje su zvali SRJ i SCG, u kojima smo zaista bili zajedno. Budući da smo većina nas bili savremenici tog groznog vremena, teško možemo zaključiti da se bilo ko dičio takvom državom.

A onda smo se “otcepili”. A đe, nesrećo? Od koga? Pa, nismo ni mrdnuli odavde đe smo danas. Ako ne znate jesmo li doma, navratite. Dođite na naše more. Ljetujte, Uživajte. Družićemo se, posebno sa vašim prelijepim ženama. Ali, ne pravite se da ne znate ono što i sivi sokolovi sa Lovćena i vrapci iz Sokobanje znaju: Crna Gora nikada nije bila dio Srbije, pa se tako od nje nije mogla ni “otcepiti”. Mi smo obnovili državu, vratili nezavisnost, dobili samostalnost, ali ne, nijesmo se od Srbije “otcepili”. A on je to opet, hiljaditi put, onako uzgred, maliciozno natuknuo, iako zna da laže.

Potom, u istoj rečenici đe pominje zajedničke vjekove, kaže da smo “dobrim delom deo istog naroda”. Kojeg naroda? Arčibald Rajs, čije ime nosi preko 20 ulica u Srbiji reče da su Srbi “sa Stare planine, da su Vlasi i Karavlasi i sedam romskih plemena”. Nas tu nema. Mogućnost da su Srbi nastali od nas, Crnogoraca, neću sada razmatrati, iako gotovo da nema Srbina kome “deda nije tu negde, iz okoline Cetinja”. Prežvakane su to teme. Dakle, nijesmo “deo istog naroda”.

O, da: nije Vučko zaboravio ni brigu za položaj Srba u Crnoj Gori. Ali, neka ne brine. Budući da je Srba na popisu 1981. godine u Crnoj Gori bilo tek 3,2%, pa su onda pod Amfilohijem počeli da se množe, posrbljavajući Crnogorce, prvo ih je mazio DPS. Svih 30 godina. Zapošljavali ih, tetošili, davali im koncesije i velike poslove. Crnogorce su sklanjali u stranu, osim ako nas je “prepoznao teren”. Smetali smo. Podrazumijevali su nas. Potom, nakon “oslobođenja” 2020. godine, svaki Srbin koji je imao uredno kupljenu, regularnu diplomu, dobio je posao. U javnom sektoru ili Elektroprivredi, svejedno, zavladala je pamet sa “Megatrenda”. Isplivali su kao poslije cunamija i mnogo im je dobro. Čak su i šest godina na vlasti. Što? Još te nijesu obavijestili?

Crna Gora nikada nije bila dio Srbije, pa se tako od nje nije mogla ni “otcepiti”

Sa Vučkom na “ti”

Zato ih, Vučko, nemoj braniti. Dobro im je. Ionako, tamo đe ste Sloba i ti banili Srbe, tamo Srba više nema. Mi u Crnoj Gori želimo da ih ima. Da smo tu, isti ili različiti, ali da živimo zajedno kao komšije, braća, kumovi. Jer, ti si nam unio sjeme razdora. Posvađao nas. Kada ti ne bi davao novac medijima, “Srpskoj kući”, agentima BIA i ANB-a, crkvi Srbije, političkim strankama, sve bi bilo drugačije. Ali, Srbi iz Crne Gore bi te se tada odrekli. Navikao si ih. I znaju oni: što su ugroženiji, dobiće više. A ti naivan, daješ. Njima nikad bolje.

Konstatacije su ti uvredljive. Istorijski revizionizam je vaša svakodnevica. Prožeta sa krađom crnogorske istorije. Tvoja potreba za paternalizmom ubija svaku pomisao da možemo lijepo živjeti kao susjedi, poštujući jedni druge. Jer, ako vi nas ne poštujete, poistovjećujući cijelu Crnu Goru sa dva kriminalna klana u kojima je, uzgred, mnogo više Srba nego Crnogoraca, onda tu ljubavi nema. Posebno ako, kao ti sada, slavlje Crnogoraca doživljavaš kao uvredu za Srbiju.

Nego Vučko, iako ovi tvoji uporno hoće da pošalju Crnogorce koji žive u Beogradu nazad, u naše planine, prije nego se to desi, potraži stručnu pomoć od par Crnogorca koji rade na VMA. Prije nego što nam i njih vratiš. Siguran sam da će ti pomoći, ako ne da odagnaš, a ono da zaliječiš svoje imperijalne fantazije, da prestaneš da nam negiraš suverenitet, državnost, a posebno nacionalni identitet. Jer, dok god postoji istina o našem identitetu, tvoje laži o Crnogorcima kao temeljima “srpskog sveta” držaće tvoj narod u zabludi.

 I znaju oni: što su ugroženiji, dobiće više. A Vučić naivan, daje. Njima nikad bolje.

Uostalom, da se nijesi ovako nalupao, htio sam ti odati priznanje. Naime, ono što su tvoji ideološki prethodnici u Crnoj Gori već više od vijek i po pokušavali oružjem, ti si uspio u miru. Da nas okupiraš, staviš pod jaram. Bez vojske i oružja. Ti si shvatio da nije uputno slati u Crnu Goru vojsku (uostalom, ako ti zatreba vojska, lako ćeš je sastaviti od domaćih, crnogorskih izroda). Ti si svoju politiku vodio tiho, eurima, pod geslom zaštite ugroženih Srba, uz pomoć crkve Srbije, BIA plaćenika za koje mi u Crnoj Gori znamo ko su i medija, počev od “Vijesti” pa do “Borbe” putem koje si nam se obratio.

Čuvaj se od “sramote” i “pljuvanja u lice svom narodu”. Jer ti ne bi bilo prvi put da im, mržnjom prema najljepšem danu nas, Crnogoraca, prirediš i jedno i drugo. I nije fer da sopstvene velikodržavne frustracije projektuješ na cjelokupno srpsko društvo. Jer, dosta je njima tvog nastojanja da budu taoci tvojih mitova.

Konačno, dozvoli nam da proslavimo dvije decenije od kada više nijesmo u vezi. Ne potpaljuj strasti, ne vrijeđaj nas, ne šalji pare da nam skidaju zastave i parole. Nećemo mi dugo. Već 22. maja, Crna Gora će opet biti tvoja. Jer, naša vlast je tvoja. Samo, neka ti jave zašto za šest godina nijesu sagradili ništa, zašto su sve uništili, zašto nemaju državničku viziju. A potrošili su sve tvoje pare. Ponašaju se kao kad ste nas okupirali 1918. godine, a novac od vas iz Srbije dobijali smo samo za žandarmerijske stanice. Mi smo se prehranili sa dvije koze. I još smo živi.

Zato, nemoj misliti da je posrnula Crna Gora pala. Nijesmo se mi dali ni jačima od tebe. Ni Nemanji, ni Bonaparti, ni Muratu. Svi oni minuše… Minućeš i ti, Vučko. Ne budi ćaci, nego nađi snage da najprije pomogneš sebi, da bi pomogao i nama. Moj ti je savjet da nakon posjete psihijatru, najprije denacifikuješ Srbiju, a onda da uvedeš zemlju u EU. Ili sve to, jednostavno, prepusti studentima. Što se Crne Gore tiče, ostavi da mi riješimo svoje probleme..

I zato, raduj se tog 21. maja. Zaboga, to je i vaš praznik, pokonili smo vam državu na taj dan. Smiri se. Iskuliraj. Ne budi peder.