ASFALT ZA KAMERE, SANACIJE ZA GRAĐANE: Od Mateševa do Žarskog, da li BEMAX gradi puteve ili privremene kulise?

Dok predstavnici Vlade slave četiri trake između Tivta i Jaza i građanima predstavljaju još jedan „istorijski infrastrukturni uspjeh“, iskustva sa sjevera Crne Gore upozoravaju da bi sa velikim riječima ipak trebalo sačekati nekoliko godina.

Jer asfalt nije isto što i kvalitet.

A upravo su to pokazali projekti koje je izvodio BEMAX, kompanija koja je godinama bila sinonim za najveće državne infrastrukturne poslove.

Najbolji primjer je regionalni put Mateševo–Kolašin. Za sanaciju svega devet kilometara ove saobraćajnice država je tokom 2023. i 2024. godine izdvojila čak 9,5 miliona eura. Radovi su uredno završeni, procenti realizacije pokazivali su stopostotnu uspješnost, a javnosti je saopšteno da je posao završen.

Da li će ovako biti i sa Bulevarom Tivat-Jaz? Detalj sa puta Kolašin-Mataševo krajem 2023. godine kada su navodno bili završeni svi radovi, a čekalo se svečano otvaranje

Danas, svega dvije godine kasnije, ponovo je bila potrebna generalna sanacija i intervencija na istoj saobraćajnici.

Ako put koji je koštao 9,5 miliona eura ne može bez novih radova da dočeka ni treću godinu, onda se postavlja logično pitanje – šta su građani zapravo platili? Trajnu rekonstrukciju ili privremeno presvlačenje asfalta?

Još ozbiljniji primjer nalazi se u Mojkovcu.

Put prema budućem ski-centru Žarski, koji je takođe gradio BEMAX, koštao je više od 13 miliona eura. Taj projekat godinama je promovisan kao razvojna šansa Mojkovca i čitavog sjevera države. Danas, međutim, pojedini djelovi te saobraćajnice više podsjećaju na nivo iz video-igrice nego na moderan put koji bi trebalo da bude oslonac razvoja zimskog turizma.

Bujične vode Bjelojevićke rijeke više puta su odnosile djelove trase. Nakon svake štete uslijedila su nova obećanja, nove sanacije i novi troškovi. Međutim, odgovor na ključno pitanje nikada nije dat – kako je moguće da put od 13 miliona eura ne može da izdrži vremenske uslove koji su potpuno očekivani za planinsko područje?

Kada se ista priča ponavlja na više projekata, onda više nije riječ o slučajnosti.

Put prema budućem ski-centru Žarski građani su poredili sa bob stazom, na osnovu fotografije jasno je zašto

To postaje obrazac.

Zbog toga danas, dok se građanima predstavlja bulevar Tivat–Jaz kao veliki uspjeh, postoji sasvim opravdana bojazan da gledamo još jednu predstavu za kamere.

Jer i Mateševo–Kolašin i Žarski su svojevremeno predstavljani kao uspješni projekti.

Tek nakon nekoliko sezona počela su da se otvaraju pitanja kvaliteta.

Posebno zabrinjava činjenica da se bulevar Tivat–Jaz ubrzano privodi kraju upravo pred održavanje međunarodnog samita. Umjesto da se govori o dugoročnoj izdržljivosti i kvalitetu radova, javnosti se nude fotografije novih slojeva asfalta i političke poruke o ispunjenim obećanjima.

Jasno je da bulevar između Tivta i Jaza nije ni izbliza završen

Građani su slične priče već slušali.

Zato danas ne pitaju koliko je traka asfaltirano, već kada će put dobiti upotrebnu dozvolu, odnosno kada će radovi biti završeni. I u krajnjem koliko će taj asfalt trajati.

Upravo zbog toga neophodni su odgovori na pitanja da li je projekat zaista završen, da li su završeni svi prateći infrastrukturni elementi, da li postoji upotrebna dozvola i ko će snositi odgovornost ukoliko se za nekoliko godina pokaže da je kvalitet radova daleko ispod onoga što je predstavljano javnosti.

U cijeloj priči posebno upada u oči ćutanje ministarke javnih radova Majde Adžović.

Kada treba govoriti o rekordnim investicijama, istorijskim projektima i velikim uspjesima Vlade, predstavnici Ministarstva javnih radova redovno su prisutni pred kamerama. Međutim, kada se otvore pitanja kvaliteta radova, probijenih rokova, sanacija i dodatnih troškova, odgovori uglavnom izostaju.

Ministarka Adžović je redovna na prijemima, ali kada se otvore pitanja kvaliteta radova, probijenih rokova, sanacija i dodatnih troškova, niđe je nema

Građani zato imaju pravo da pitaju: ko je odgovoran za činjenicu da je put Mateševo–Kolašin, nakon ulaganja od 9,5 miliona eura, već ponovo predmet sanacija? Ko je odgovoran što je više od 13 miliona eura uloženih u put prema Žarskom rezultiralo saobraćajnicom koju bujične vode redovno pretvaraju u gradilište? I najvažnije – ko garantuje da bulevar Tivat–Jaz neće za nekoliko godina postati još jedan projekat koji će zahtijevati nove milione eura za popravke?

Ministarka Adžović ne može istovremeno preuzimati zasluge za svaki otvoreni kilometar puta, a izbjegavati odgovornost kada se pojave problemi.

Jer funkcija ministra ne podrazumijeva samo presijecanje vrpci i fotografisanje pored građevinskih mašina. Ona podrazumijeva i odgovornost za način na koji se troši novac građana.

A upravo na tom ispitu Ministarstvo javnih radova za sada duguje mnogo više odgovora nego što nudi objašnjenja.

Kontroverzna kompanija BEMAX postala sinonim za fušeraj

Slučajevi Mateševo–Kolašin, Žarski i danas Tivat–Jaz otvaraju mnogo ozbiljnije pitanje od kvaliteta pojedinačnih puteva. Oni otvaraju pitanje sistema u kojem se isti izvođači godinama pojavljuju na najvećim državnim projektima, isti problemi se ponavljaju, a odgovornost uporno izostaje.

Jer putevi se ne ocjenjuju na dan otvaranja.

Putevi se ocjenjuju nakon nekoliko zima.

A iskustva sa Mateševa i Žarskog pokazuju da upravo tada počinju pravi problemi.

Zato građani više ne traže nova obećanja, nove fotografije i nova saopštenja.

Traže odgovor na jednostavno pitanje:

Da li Crna Gora gradi puteve koji će trajati decenijama ili puteve koji treba da izdrže samo do narednog fotografisanja i presijecanja vrpce?

Jer ako put od 9,5 miliona eura traje dvije godine, a put od 13 miliona eura odnese prva ozbiljna bujica, onda problem nije u kiši.

Problem je u sistemu koji takve rezultate i dalje predstavlja kao uspjeh.

L.P.Đ.