NOVA SANACIJA ILI NOVO TROŠENJE JAVNOG NOVCA: Šta Skijališta Crne Gore zapravo saniraju na K7?

Ako bi se u Crnoj Gori dodjeljivala nagrada za institucionalni spin godine, Skijališta Crne Gore ponovo bi bila među glavnim kandidatima. Državna kompanija koja iz godine u godinu gomila gubitke i opstaje zahvaljujući novcu građana, ovih dana saopštava da je potpisan ugovor za sanaciju i stabilizaciju terena u blizini stuba broj 4 žičare K7.

Na prvi pogled, riječ je o još jednoj uobičajenoj vijesti o infrastrukturnim radovima. Međutim, iza tog saopštenja krije se pitanje na koje javnost zaslužuje odgovor – šta Skijališta Crne Gore danas saniraju kada je teren oko stuba broj 4 već saniran, temelji učvršćeni, a svi ključni radovi završeni još prije dvije godine?

Portal Aktuelno je još prije više mjeseci objavio kompletnu dokumentaciju iz koje proizlazi da je problem zbog obrušavanja zemljišta neposrednoj blizini stuba broj 4. Upravo tada otvoreno je pitanje da li stub broj 4 nije bio postavljen na planski predviđenoj lokaciji i da li je bio pravilno utemeljen. Zbog toga je izvedena hitna sanacija i stabilizacija terena kako bi se zaustavilo pomjeranje zemljišta i učvrstili njegovi temelji.

Te radove nije finansirala država, već privatni investitor. Angažovani su domaći i međunarodni stručnjaci, projektant žičare „Doppelmayr“, izrađeni su dodatni projekti, izvedene geomehaničke analize, ugrađeni armirano-betonski šipovi, urađene bušotine, geodetska mjerenja i niz drugih zahvata koji su koštali stotine hiljada eura.

Direktor Skijališta Crne Gore Bojan Haso Medenica potpisuje ugovor za sanaciju terena oko žičare K7 iako je teren odavno saniran

KO JE VEĆ PLATIO SANACIJU?

Ono što saopštenje Skijališta Crne Gore potpuno prećutkuje jeste činjenica da je najveći dio posla na stabilizaciji terena već odavno završen.

Angažovan je profesor Zdravko Tomanović radi izrade stručnih analiza, kompanija „Via projekt“ izradila je glavni projekat zaštitnog zida, dok je radove izvela firma „UCC Montecop“. Izveden je jedan od najozbiljnijih geotehničkih zahvata na nekoj žičari u Crnoj Gori – ugrađen je ukupno 21 armirano-betonski šip, od čega tri dubine 24 metra radi neposrednog osiguranja stuba, dok je dodatnih 18 šipova dubine između 14 i 16 metara stabilizovalo kompletan teren.

Nakon toga uslijedila je i dodatna sanacija, ugrađeni su inklinometri za praćenje eventualnih pomjeranja tla, sprovedena geodetska osmatranja, izrađeni novi projekti ojačanja, a angažovan je i austrijski „Doppelmayr“, projektant same žičare, koji je izvršio podešavanje stuba i kompletne linije.

Drugim riječima, teško je pronaći stub žičare u Crnoj Gori koji je prošao više kontrola i stručnih analiza od stuba broj 4.

Temelj državnog stuba (označen plavom strelicom), dok je zaobljene stubove-šipove (zaokruženi žutom bojom) gradila privatna firma: Iz fotografija sa lica mjesta dok se obavljala rekonstrukcija, se jasno vidi razlika između „državnog“ posla na stubu žičare K7 i kako to izgleda kad ga radi investitor

PA ŠTA SE ONDA DANAS SANIRA?

Zbog toga saopštenje Skijališta Crne Gore više liči na pokušaj predstavljanja već završenog posla kao nove aktivnosti, nego na informaciju od javnog značaja.

Ako su temelji već ojačani, teren stabilizovan, međunarodni stručnjaci dali svoje mišljenje, a projektant žičare izvršio kontrolu i podešavanje sistema, postavlja se logično pitanje – zbog čega se sada ponovo potpisuje ugovor za sanaciju istog terena? I zašto nije objavljeno kolika je vrijednost radova?

DOK SKIJALIŠTA SPINUJU, VRIJEME PROLAZI

Za to vrijeme investicija vrijedna devet miliona eura već drugu godinu stoji zaključana. Polovina skijaških staza nije u funkciji, a država i dalje nije uradila ono što predstavlja standard gotovo svuda u svijetu – probno ispitivanje žičare pod punim opterećenjem.

Upravo bi takav test, nakon svih sprovedenih analiza i radova, dao konačan odgovor o bezbjednosti sistema.

Umjesto toga, javnost ponovo dobija nova saopštenja, nove ugovore i nove troškove.

Saniranje žičare kojoj ne treba sanacija – tipičan posao rukovodstva Skijališta Crne Gore

Posebnu težinu cijeloj priči daje činjenica da govorimo o državnom preduzeću koje je i zvanično označeno kao društvo u poteškoćama, sa gubitkom koji je pojeo više od polovine kapitala. Upravo takva kompanija danas traži novi novac za radove na terenu koji je, prema dokumentaciji i tvrdnjama privatnog investitora, već saniran.

Na kraju ostaje pitanje koje nadležni više ne mogu izbjeći.

Ako je sve ono što je urađeno prije dvije godine bilo dovoljno da stabilizuje teren i učvrsti temelje stuba broj 4, zašto se danas ponovo troši javni novac za iste ili veoma slične radove?

Jer ako se danas ponovo sanira ono što je već sanirano, onda se opravdano postavlja dilema da li je riječ o stvarnoj tehničkoj potrebi ili o još jednom pokušaju da se kroz nove ugovore i nove tendere opravdaju novi troškovi.

Ski rizort Kolašin 1450 je o svim sprovedenim mjerama redovno obavještavao resorno ministarstvo i Skijališta Crne Gore, dostavljajući kompletnu dokumentaciju, stručne nalaze i izvještaje o izvedenim radovima. Međutim, umjesto saradnje i zajedničkog rješavanja problema, uslijedila je, negativna medijska kampanja i pokušaji da im se pripiše odgovornost za propuste nastale tokom izgradnje državne žičare.

Umjesto saradnje i zajedničkog rješavanja problema, uslijedila je, negativna medijska kampanja i pokušaji da se Ski rizortu Kolašin 1450 pripiše odgovornost za propuste nastale tokom izgradnje državne žičare

Na kraju, sve ukazuje da se radovi koji se sada najavljuju ne sprovode zbog nove ili iznenadne tehničke potrebe, već prije svega kao posljedica višemjesečnog medijskog i javnog pritiska, nestručnog upravljanja Skijalištima Crne Gore, izbjegavanja preuzimanja odgovornosti i očiglednog straha rukovodstva da donese konačnu odluku o puštanju žičare u rad. Umjesto da se, nakon svih sprovedenih analiza i probnog opterećenja, donese jasna i stručna odluka, javnosti se nude novi ugovori, nove sanacije i novi troškovi.

A dok odgovori izostaju, žičara K7 ostaje simbol jednog mnogo većeg problema – neodgovornog upravljanja državnom imovinom, izbjegavanja odgovornosti i načina na koji se javni novac troši bez jasnog objašnjenja građanima.

L.P.Đ.