Srce u Srbiji, zadnjica u Crnoj Gori

Piše: Nebojša Redžić

Ako bi vojska Srbije, ne daj Bože, sjutra krenula da okupira Crnu Goru (kao ono 1918. g.) u njenom sastavu morao bi se naći premijer Crne Gore! Dobro de, znam da je ovo teško razumjeti i nama, naviknutim na sve i svašta, a kamoli kakvom strancu, znam da je ovo nemoguće prevesti na neki strani jezik, ali je tako. Dakle, u mogućem napadu na Crnu Goru, jedan od srpskih jurišnika bio bi Milojko Spajić koji je u slobodnom vremenu – premijer Crne Gore. Možda ne toliko svojom voljom, već zato što bi ga na to obavezivali zakoni zemlje koju voli više nego ovu u kojoj je predsjednik vlade.

Zaključak je to nakon pucanja kanalizacione cijevi srpskih nestašluka i nepočinstava u režiji onog dijela ovdašnjeg pučanstva koji ima žestoku krizu identiteta. Jer, dok je Milan Knežević prijetio da će raskrinkati Spajića, moralo mu se vjerovati. Oni jedni o drugima imaju toliko podataka, dokumenata, papira, skandala, optužbi, … da to naprosto u jednom trenutku mora da eksplodira. Taj prenaduvani balon izdaje ima svoj rok trajanja i u nekom trenutku mora da pukne. A kada pukne, da prostite, ima efekat vreće govana koja se rasprši u hiljadu sitnih komadića kojom dodatno zatrpaju ionako zagađeni ovdašnji politički embijent. Mada, biće da je za sve kriva forma, jer je Milojko, da bi dobio otpust iz srpskog državljanstva, zaista morao regulisati vojnu obavezu. Ali, to ne mijenja stvar.

Jer, pazite: sve što Milojko Spajić i Milan Knežević povodom najnovijeg skandala kažu jedan o drugome, u pravu su.

Da se razumijemo: obojica su dio istog nacionalnog i ideološkog korpusa: pripadaju plejadi „oslobodilaca“ koja je od 2020. godine nasrnula i naumila da u crno zavije Crnu Goru, sve zarad ispunjenja planova „srpskog sveta“ da se Crnogorci asimiluju, a Crna Gora izbriše sa mape Evrope, ili u boljem slučaju postane druga srpska država. U toj nakani, u tom nadmetanju da se dopadnu ideolozima velike Srbije, Spajić i Knežević različiti su jedino po tome što je prvoga „pod svoje“ uzela Evropska unija, a ovaj drugi i dalje nesebično i vjerno služi beogradskom gospodaru.

Ideološki, tu su neđe: Milan ne može kroz kuću da prođe od partizanskih spomenica svojih časnih predaka, koje je onako suptilno izdao služeći ideologiji protiv koje su se oni borili, a sve pominjući pretke od kojih je on, eto, intelektualno napredniji jer im vjerovatno pripisuje „lijeva skretanja“. Spajić, s druge strane, ne pominje spomenice jer ih nema, a kao i svaki obrijani ovdašnji četnik, ćuti o svom đedu Milojku koji je ponosno nosio kokardu na glavi.

I svi bi oni opet, ma kako se okonča najnoviji skandal sa vojnom opremom koju je zadužio Milojko Spajić, ako to zatreba srpskoj stvari, posebno ako je u pitanju neka anticrnogorska rabota, glasali istovjetno, baš kao onog dana kada su crnogorske manastire i crkve predali Srbiji, ili kao kada su glasali za članove vlade u kojoj nema ama baš nijednog Crnogorca.

Svi su oni BIA

Na pompezno najavljenoj press konferenciji, Milan Knežević je ono što je naumio prezentirati javnosti, predstavio kao podršku Aleksandra Vučića Spajiću. Iz prvog dokumenta se vidi da je Spajić februara 2023. godine tražio da postane pripadnik Vojske Srbije. Drugi ukazuje da je Spajić primljen u rezervni sastav Vojske Srbije. Treći je rješenje po kome će se Spajić javiti u rezervni sastav Vojske Srbije „ako to bude potrebno“.

Spajić je, ipak, iako su tvrdili da nije – vojnik Vojske Srbije

Dakle, premijer Crne Gore je vojnik Vojske Srbije, vojno neutralne države. Crna Gora je članica NATO, a Spajić je kao član Vrhovne komenda Crne Gore išao na vojne samite. Tako je pribavio „imovinsku i institucionalnu korist“, tvrdi Knežević. Prozvao je Spajić i predsjednika Milatovića i pitao ga je li učestvovao u „izbornoj prevari“, te pozvao premijera da podnese ostavku.

Pogledajte sada ovu zavrzlamu: vojnik Vojske Srbije u trenutku kada se kandidovao za predsjednika Crne Gore, tvrdio je da nema srpsko državljanstvo. Sada iz njegove partije poručuju da je Spajić morao postati vojnik Vojske Srbije da bi dobio otpust iz srpskog državljanstva. Dakle, sada su i oni priznali da je Spajić lagao kada je tvrdio da nije državljanin Srbije. Vjerovatno ne lažu kada kažu da je članstvo u Vojsci Srbije uslov da bi se dobio otpust iz srpskog državljanstva, ali time potvrđuju još jednu laž: Spajić je, ipak, iako su tvrdili da nije – vojnik Vojske Srbije.

Optužbom da Milan sve ovo radi po nalogu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, Spajićev PES potvrđuje još jednu činjenicu koja im ne ide u prilog: Knežević je i dok su godinama bili koalicioni partneri, vjerno služio Vučiću i u tome bio prilično dosljedan. Zašto im to tada nije smetalo? Zašto PES sada, kada se Knežević još jednom poigrava ostacima kredibiliteta Milojka Spajića, služenje Vučiću stavlja u negativan kontekst, a dok su mu zajedno služili, ispada, sve je bilo u najboljem redu?!

Milan Roćen – prijatelj Rusije

A može i ovako: zašto Milanu Kneževiću, prononsiranom rusofilu, nije smetalo kada je sastancima NATO-a u sjedištu Alijanse redovno prisustvovao Milan Roćen za koga se zna da je veliki prijatelj Rusije. Ili je možda smatrao da je to dobro po ruske interese?!

Uz čuđenje što se svemu pridružio DPS (a kako ne bi kad su im došli na zicer?), autori saopštenja Spajićeve stranke potpisali su se kao „rezervisti PES-a“. Nijesu ni svjesni koliko to sada izgleda realno, kako to uopšte ne liči na šalu ili ironiju, sa koliko su argumenata i papira u ovoj igri ponovo poraženi i deklarisani kao prevarantska partija, tek nešto bolja i ljudskija od onih najgorih – Demokrata. Jer, svi su oni, zvali se Milan Knežević, Milojko Spajić, Dragan Krapović ili Dritan Abazović, sve je to vojska BIA-e, rezervni sastav Vojske Srbije i krvoloci i dušmani Crne Gore. U borbi za uništenje i nestanak Crne Gore, samo im je put različit. Cilj im je isti. Ostalo su nijanse.

Oni su pripadnici iste vojske

Sad, koliko je DPS u pravu kada poentira da je u pitanju „najveći skandal u istoriji parlamentarizma“, drugo je pitanje. Jer, skandala smo se nagledali, ali ne i preuzimanja odgovornosti, još manje sankcija za one koji su akteri skandala. Za DPS je „nezapamćen presedan“ da premijer države koja je članica NATO, šef Vijeća za nacionalnu bezbjednost i član Savjeta za odbranu i bezbjednost – vojni rezervista druge države. Kažu da ovakav sukob interesa nije zabilježen ne samo u Crnoj Gori, nego sigurno ni bilo gdje u Evropi.

Sve se dešava u danima kada se Crna Gora, nekim čudnim zaobilaznim putem približava Evropskoj uniji, a Spajićeva stranka će činjenice o vojnoj obavezi premijera, staviti u konktest pokušaja Beograda da uspori evropski put Crne Gore. Nesporno je da, kako se približava datum ulaska Crne Gore u EU, sukob postaje sve oštriji, pa je moguće da sva ova i buduća „otkrića“ o skandalima u vrhu vlasti, imaju i tu dimenziju. Ali, što ćemo sa činjenicama?

Zamislite, premijer Spajić u svojoj pisanoj „odbrani“ na mreži X, pominje kako on u Srbiji ima favorite –nijesu to ni Vučić, ni BIA, ni crkva Srbije, to su „najbolji sportisti na svijetu koje je Srbija dala“. Htio je, valjda reći da Đokovića ili Jokića voli više nego Vučića, Vučevića ili Vučićevića. Jer, kada on čestita neki sportski uspjeh sportistima Srbije, to čini od srca, jer ih voli i divi im se. Crnogorskim sportistima čestita zato što mora. To mu dođe na isto kao ovo sa vojskom. On je srpski vojnik iz čiste ljubavi, a premijer Crne Gore jer mu je dobro zadnjici.

Ko više u Crnoj Gori poštuje Ustav i zakone?

Konačno, treba li i može li Spajić nakon svega ostati premijer? Može, jer u Crnoj Gori ne postoji odgovornost, ne važe zakoni, ne benda se čak ni Ustav. Pa zašto bi onda Spajić strahovao od Kneževićevih papira? Preživio je on i veće skandale od ovoga, zaboga on je favorit Evropske unije, čovjek koji će uvesti Crnu Goru u Evropu. Hoće li? Ma, hoće jer Milojko Spajić je pravi i istinski produkt vremena u kome živimo. Vremena bez dobrih ljudi. Bez emocija. Bez časti.

A kada Milan Knežević usklikne „Služimo Srbiji“ – to govori u svoje, ali i u Spajićevo ime. Mogu se oni raspasti u hiljadu komada, može neko biti podanik Vučića, a onaj drugi Jonikija ili Matije Bećkovića… Ali, oni će zauvijek, dok god traju, ostati ona fela ljudi koju su popovi u ostroškoj svetinji promovisali u političare sa jednim, jedinim i jasnim zadatkom – da ponište Crnogorce i obezliče Crnu Goru. Na tom će putu biti zajedno dok god je života u njima.