ZAŠTO VUČIĆ ČUVA MANDIĆA: Javne čarke za unutrašnju upotrebu?

Piše: Nikola Popović

Politička scena Crne Gore dobila je još jednu bizarnu epizodu nakon što je lider Demokratske narodne partije Milan Knežević objavio dokumentaciju Ministarstva odbrane Srbije za koju tvrdi da pokazuje da je premijer Milojko Spajić bio pripadnik rezervnog sastava Vojske Srbije (VS).

Knežević se nije zadržao samo na objavljivanju dokumenata. Zatražio je političku odgovornost i praktično pozvao Spajića da napusti funkciju predsjednika Vlade.

Jasno je da se u ovom slučaju radi samo o jednom od mnogih Kneževićevih infantilnih pokušaja kompromitacije političkih protivnika koji su se otrgli kontroli Beograda. Pogotovo ako se u obzir uzme činjenica da je dokument o pripadnosti rezervnom sastavu VS, trebao Spajiću za otpust iz srpskog državljanstva.

Ali tu počinje mnogo zanimljiviji dio priče.

Knežević udara na Milojka, a misli na Mandića?

Jer dokumenta kojima Knežević udara na Spajića nijesu nastala u Podgorici. Nastala su u institucijama Republike Srbije, iako je moguće da ih je Knežević dobio od nekoga iz Podgorice.

A Spajić je odgovorio upravo tamo gdje Kneževića politički najviše boli – optužio ga je da „bespogovorno izvršava zadatke svog (ne)formalnog šefa iz Beograda“.

Beograd ponovo otvara fioku sa Spajićevim imenom

Ovo nije prvi put da dokumentacija iz Srbije postaje predmet političkih igara vezanih za Milojka Spajića. Podsjetimo, upravo su podaci srpskih državnih organa 2023. godine razotkrili da je Spajić, suprotno ranijim javnim tvrdnjama, imao državljanstvo Srbije i prebivalište u Beogradu. Državna izborna komisija tada nije utvrdila njegovu predsjedničku kandidaturu, a Spajić je kasnije dobio otpust iz državljanstva Srbije.

Tri godine kasnije – nova dokumenta iz Srbije. Ovoga puta vojna.

Da li Vučić i dalje čuva Mandića?

I ponovo ih u crnogorsku političku arenu unosi Milan Knežević, političar koji nikada nije skrivao bliskost sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i koji važi za njegovog najodanijeg „ćacija“ u Crnoj Gori.

Zato je legitimno postaviti pitanje: zašto se baš sada ponovo otvara srpski dosije Milojka Spajića? Još važnije – zašto samo njegov?

Stoga takođe treba postaviti pitanje što je sa srpskim dosijeom nosioca još jedne važne državne funkcije u Crnoj Gori – Andrije Mandića, predsjednika Skupštine i donedavnog bliskog Vučićevog saradnika.

Upravo tu čitava konstrukcija počinje da pokazuje ozbiljne pukotine.

Mjesecima se javnosti servira priča o navodnom političkom zahlađenju između Vučića i Andrije Mandića. Istovremeno, odnosi Mandića i Kneževića više nijesu ni približno politički jednostavni kakvi su bili u vrijeme Demokratskog fronta.

Zašto Spajić, a ne Mandić?

Mandić je, s druge strane, posljednjih godina izgradio veoma funkcionalan odnos sa Milojkom Spajićem. Predsjednik Skupštine postao je jedan od ključnih stubova parlamentarne većine na kojoj počiva Spajićeva vlast. I upravo zato sadašnja akcija Kneževića djeluje još čudnije.

Ako je zaista u toku otvoreni politički rat Vučića i Kneževića protiv Mandića – zašto je meta Spajić, a ne Mandić? Ako Beograd već želi da demonstrira transparentnost i spremnost da crnogorskoj javnosti dostavlja dokumentaciju o svojim državljanima, postoji veoma jednostavan način da se otklone sve dileme.

Neka nadležni organi Republike Srbije zvanično saopšte: da li je Andrija Mandić državljanin Srbije, od kada i po kom osnovu?

Jedan papir iz Beograda mogao bi otvoriti mnogo ozbiljniji problem

To pitanje nije ni akademsko ni beznačajno.

Ako u Beogradu postoje dokumenti o državljanskom statusu Andrije Mandića, srpske institucije bi veoma lako mogle razriješiti dilemu 

Crnogorsko zakonodavstvo veoma precizno uređuje pitanje naknadnog dobrovoljnog sticanja državljanstva druge države. Ukoliko bi se zvanično utvrdilo da je neki crnogorski državljanin dobrovoljno stekao državljanstvo druge države nakon obnove nezavisnosti, bez zakonskog osnova za njegovo zadržavanje, otvara se pitanje postupka pred crnogorskim organima.

Dakle, ako u Beogradu postoje dokumenti o državljanskom statusu Andrije Mandića, srpske institucije bi veoma lako mogle razriješiti dilemu koja godinama prati jednog od trenutno politički najuticajnijih ljudi u Crnoj Gori. Ali te dokumentacije nema u političkom opticaju.

Nema vanredne konferencije za medije.

Nema Kneževića sa papirima pred kamerama.

Nema dramatičnih zahtjeva za političku odgovornost.

Umjesto toga, iz srpskih državnih arhiva ponovo izlazi – Milojko Spajić.

Teško je ne primijetiti obrazac.

Ako su Vučić i Mandić neprijatelji, zašto Beograd puca samo na Spajića? U tome se nalazi možda i najvažnije pitanje čitave afere.

Ako Aleksandar Vučić zaista želi politički da oslabi Andriju Mandića, kako se već duže pokušava predstaviti dijelu crnogorske javnosti, Beograd potencijalno raspolaže mnogo jednostavnijim instrumentima za otvaranje pitanja njegove političke pozicije.

Ali se to ne događa.

Čarke za unutrašnju upotrebu

Umjesto Mandića, pod udarom je čovjek sa kojim Mandić posljednjih godina veoma uspješno dijeli vlast – Milojko Spajić.

Zbog toga se nameće sasvim drugačije čitanje događaja.

Možda sukob na relaciji Vučić–Mandić nije ni približno onakav kakvim se predstavlja.

Možda javne čarke, različite poruke i kontrolisane političke distance služe prije svega za unutrašnju upotrebu.

A možda je pravi cilj mnogo jednostavniji: oslabiti Spajića i PES, dok strukture nekadašnjeg Demokratskog fronta ostaju politički zaštićene.

U svakom slučaju, Crnoj Gori uskoro predstoje izbori i tada će sve političke karte morati da se otvore i konačno ćemo dobiti odgovor na pitanja o pravim ili fingiranim sukobima i njihovoj stvarnoj političkoj svrsi.