Po njima se ništa neće zvati

Piše: Neven Mitrović

U sjenci tragičnog događaja koji se dogodio u poneđeljak u Danilovgradu, ostao je datum koji aktuelna politička klika glorifikuje i predstavlja kao maltene najveći događaj moderne političke istorije u Crnoj Gori.

Radi se naravno o famoznom 30. avgustu, kada je 2020. godine nakon diverzantskih parapolitičkih akcija poznatih pod kodnim imenom „litije“ došlo do takozvanog „oslobođenja“. Pod tim terminom podrazumijeva se politički prevrat koji je Crnu Goru trebalo da ugura u granice sada propalog velikodržavnog projekta „srpski svet“.

Danas nakon šest godina većina taj dan ne naziva više danom pobjede i oslobođenja, već danom sramote.

Diverzantske parapolitičke akcije pod kodnim imenom “litije” koje su dovele do smjene vlasti

I tako, prošao je još jedan „Dan sramote“ – 30. avgust. Ovog puta se niko bez pokojne Demokrate i Socijalistička narodna partija (SeNePe) nijesu grabili oko obilježavanja. Sve ostale je ipak sramota. A Demokrate i SeNePe, dva brata blizanca iz barake na obali Morače, nemaju više na bilo što dobiti glasove bez na šuplju priču o „tridesetogodišnjoj borbi protiv režima”. Ali, preskaču onaj dio da su do 1997. i oni bili “režim” i to u njegovoj najmračnijoj fazi.

Nego da se vratimo temi. Prošlo je šest godina od sramne kombinatorike koja je na vlast dovela najgori društveni, socijalni i politički talog. Ipak ne treba zaboraviti ni sve loše odluke prethodne vlasti zbog kojih su sigurno zaslužili da odu i koje su dale veliki doprinos „oslobođenju“ 2020. godine.

Ali ovi što su došli nijesu zaslužili da dođu – naprotiv.

Nova “tridesetoavgustovska vlast” je samo unaprijedila, banalizovala i vulgarizovala svaku nakaradnu praksu Demokratske partije socijalista (DPS) i njenih manjih partnera.

Nova “tridesetoavgustovska vlast” je samo unaprijedila, banalizovala i vulgarizovala svaku nakaradnu praksu Demokratske partije socijalista (DPS) i njenih manjih partnera

Partijsko zapošljavanje – napravili su eksel tabele sa raznim bojama po partijama da bi lakše obavljali ovu praksu koja je postala esencijalna za njih.

Namještanje poslova – kumovi i rodbina sad su zastupljeniji po državnim službama nego ikada.

Šverc cigareta – odabrani litijaši, kriminalci i ratni profiteri samo su nastavili onamo đe su stali ovi prije njih.

Vođenje poljoprivrede – nikad gore što nije ni čudo s obzirom kakav je „ekspert“ na čelu ovog resora.

Proizvodnja – nikad manja.

Nove fabrike – zatvorili su i ove što su zatekli.

Investicije – manje iz godine u godinu, ako je to uopšte moguće jer ih gotovo i nema.

Umjesto dočeka stranaca – “Turci napolje”.

Podrška privredi – osam miliona kazni inspekcija za tri mjeseca.

Stanje sigurnosti – gore nego ranije.

Cijene – najveće u regiji.

Broj ministara – 35, više nego Amerika i Rusija zajedno.

Projekti od nacionalnog značaja – potpuno zaustavljeni ili u stanju stagnacije zbog korupcije i nesposobnosti, što je evidentno na primjeru Bjelasice.

I tako dalje i tom slično. Ko nas je kleo – nije dangubio. Zbog toga se ovih dana ćuti na 30. avgust, a to ćutanje bilo je zastupljeno i prije tragedije u Danilovgradu.

Vlada Crne Gore ima više resora nego Rusija i SAD zajedno

Nema ni malog kikireza koji je s crnogorskim glasovima ovu sramotu i izdaju i sredio. Nema ni medijske potpore, koja je bila jedna od najznačajnijih, nema ni Padre Gojka… Svi „pobjednici“ su danas pojedeni od strane svoje revolucije. Sad im je gore nego prije tog famoznog datuma.

Ostalima za nauk. Da ne vjeruju obećanjima ljudi kojima je jedini posao u životu bila politika – a jedina plata – državna. Koji su nesposobni trafiku da vode. Koji su gladni svega.

Zbog svega toga bilo bi pravedno da sljedeći avgust čekamo u slobodnoj i evropskoj Crnoj Gori. Uz uspomenu i podsjećanje koliko malo treba da se krene nizbrdo.