Politika
Stani na kanal, Milojko
Piše: Danilo Brajović
Zakazao Džo put sa karavanom kamila kroz pustinju, ali zakasni na polazak. Karavan pođe, a sa njim i sve njegove stvari, pare, dokumenta…
Gleda Džo usaničen okolo i ugleda agenciju „Rent-a-camel“. Uleti unutra, izvadi ono malo sitniša što mu je ostalo u džepu i kaže: – Daj što daš, ostadoh bez ičega, moram hitno da stignem karavan! Agent mu kaže: – Nemam više nijednu kamilu, ostao mi je samo jedan kamilan. Džo će: – Daj što imaš, samo da ufatim priključak!
Uzme Džo kamilana, popne se na njega, ali neće da mrdne. Vrati se on ljut u agenciju i sijeva na agenta, a agent će: –
A, pa dešava se to, mora na brzi servis.
Namami agent kamilana hranom iznad mehaničarskog kanala, uzme dvije cigle u ruke i siđe dolje pod kanal. Odozdo vikne – Džo, popni se sad na kamilana!
Džo se popne, a agent odozdo iz sve snage opauči kamilana onijem ciglama po jajima! Kamilan cikne i poleti 200 na sat u galop, ali Džo spadne sa njega i ostane u prašini.
Gleda Džo za njim kako nestaje na horizontu, pa pita agenta: – Brate, pa kako ću ga ja sad ovako pješke stići?!
A agent: – Stani na kanal!
Ovaj stari vic me ubačio u majndset da je u stvari kamilan sa jednom grbom a kamila sa dvije. Jer da je Džo śedio na kamilu, bio bi između dvije grbe, pa ne bi spao s nje – ako se razumijemo? Ipak to ostavlja čitav niz pitanja za sobom, jer ako je kamila, onda nema jaja pa da ih agent iz kanala opali ciglama radi bržeg starta.
I što se dobije kad se ukrste jednogrbi i dvogrba?
Trogrba kamila/kamilan?
Možda sa jednom i po grbom?
Kako bi se to zvalo?
Hibrid?
Sav ovaj uvod je radi jedne X rečenice šalabajzer premijera Spajiča koja glasi:
“Imamo ozbiljne bezbjednosne operativne informacije da će najavljeno zatvaranje novih pregovaračkih poglavlja biti praćeno koordinisanim hibridnim djelovanjem, u koje su uključeni zvaničnici najmanje dvije države iz regiona.”
Ipak da preberemo prvo ove domaće hibride, pa ćemo lako sa strancima. Ti si Spajiću na čelu vlade, kako – to ni oni ozgo ne zna, ali jesi. Ta vlada je trećečinodejstvujuća od veličanstavene pobjede, vjernog naaaroda, koji je veličanstvenim litijama, spasio svetinje od otimačine zlih pripadnika bivšeg režima.
To je ta čuvena avgustovska pobjeda – spasonosni hibrid litijanja i oslobađanja. Prvo su nas oslobodili u Krivokapićevoj apostolskoj Vladi, đe se do ministarskih fotelja dolazilo preko tamjana i blagoslova, dok je tandaramandatar vjerom pomjerao planine, a narod čekao da mu poteku med, tamjan i mlijeko.
Kad se taj apostolski trogrbo-troprsti kamilan raspao, ujahali su “manjinci” na čelu sa onijemkojemu mi je gadno ime napisati, kum Filipa a brat Džihana, da nas opet “oslobode” – ovog puta uz potpisivanje Temeljnog ugovora i priču o rušenju kriminala, dok nam je država opet ostala u prašini.
I evo nas u trećoj epizodi oslobađanja. Na čelu tvoja Vlada, Milojko. Hibrid hibridâ. Spojevi nespojivog, ugovor o djelu između evroatlantskih integracija i prostranih pro-rusko-srpskih fotelja. Svi se u toj Vladi zaklinju u Briselski karavan, a svako vuče na svoju stranu, pa se čovjek zapita: ko je ovđe Džo, ko kamilan, a ko drži cigle u rukama?
I dok ti brineš o “hibridnim ratovima” i zvaničnicima iz regiona koji ti navodno kvare idilu pred zatvaranje poglavlja, zaboravljaš jednu prostu stvar: najveće hibridno djelovanje u Montenegro-servisu sprovode tvoji partneri i tvoji ministri.
Ne treba nama niko iz komšiluka da nam podmeće nogu, mi smo u toj disciplini apsolutni šampioni.
Narod je oslobođen svega – i od logike, i od stabilnosti, i od para. Svi čekamo taj obećani karavan za Evropu, a ti nas svako malo fijukneš sa kamile nekom novom genijalnom X izjavom.
Zato, umjesto što tražiš krivce u regionu i kaštigaš narod vanjskim dušmanima, prihvati brzi servis.
Skini se sa te grbe, Milojko.
I STANI NA KANAL.
Da, juče je bio 30. avgust.
Prvi mi se nacrta Rajo ožalošćeni Evropa. Veli – “Nakon 30. avgusta stigla je sloboda, sada je vrijeme za pomirenu i evropsku Crnu Goru”.
Već sam neđe prije pisao o tome, pa da ovlaš ponovim osnovu:
Ko se to sa kime svađa po Crnoj Gori?
Ko to slaže Turke na buljuke, ko to čeka da “evivaše” potamani, ko to pominje Kalašnjikove za SPC po SKY aplikacijama, ko vreba “šiptare”, kome je NATO krvnik a Ratko heroj, kome je Rusija majka a EU lažava, ko to kaže ko to laže, i tako dalje?
Da nijesu oni iz Sao Tomo i Principe?
Ah da, odnosno ne, oni nijesu u “regionu”. Pi kako sam glup!
KO JE OVĐE LUD A KO PAK HIBRID?
A da možda Milojko ne prepoznaješ kojega od tvojih koalicionih, netehnokratskih, partnera? Ako ne prepoznaješ njih, probaj da u tvoju excel glavu prepoznaš tri slova: SPC
Bio si kod njih da ručkiš kolačić iz ruke.
S kim si takav si, je stara poslovica koja, u prenosnom značenju, može biti i:
Bježi sa kanala Milojko, prije nego te ovi tvoji otresu ciglama po mudima.
Ipak, ožalošćeni Andrija, novim srpskim odgovorim za novo vreme, leleknu ratnoga zločinca ali u ime svoje i partije. Pa moga’ si Rajo poslati taj telegram namjesto što si to objelojunio u javnost, pa sad dolazi do šamara iz EU, koja se zgražava nad tvojim narikanjem.
Po objavi tvoje ožalošćenosti, dođe do disonantnih tonova sa tekovinom Evrope, te Evropska komisija poruči “da je svako veličanje ratnih zločina u suprotnosti sa bla, bla, bla…”, kao i “da za to nema mjesta ni u EU, ni u državama kandidatima za članstvo.”
Pokužlja nam se ti Rajo na napredak u poglavljima, bolje no iko ikad. Mene (meni) je jasno zašto, ali Spajketu nije.
Ah da vi šokirani iz EK i EU, da vas priupitam naše drage ekselencije: Đe je i što sad radi i naša legendarna komesarka Kos? Od njenih plastificirano – birokratskih izjava izdvojio bih:
“Da Skupština mora biti „mjesto gdje se različita mišljenja usmjeravaju ka zajedničkim rješenjima“.
Nije pominjala jado predśednika Skupštine, ali je zato kvasila grlce šljivovicom u toplim zagrljajima sa elokventnim, markantnim i korpulentnim, sijedim čičicom Rajom, vjerovatno ga doživjevši kao “novosrpskog odgovarača za novo vreme” i čojeka koji je doživio (takozvanu) katarzu, i koji se pokajao.
Izvinjavam se auditorijumu, zadnji pasus koji sam napisao je notorna glupost.
Jer da bi njena ekselencija odradila ovaj misaoni proces, potreban i dovoljan uslov je da zna što je naš Rajo Gandi radio u “sedmom bataljonu”, “napadu na Dubrovnik”, itd. (o tome sam pisao u nekoj od prošlih kolumni prim.aut.).
Pa eto da pitam i je li ožalošćenja?
Ako jeste – čime? Ponašanjem elokventnog ili saučešćem pomenutoga zbog smrti nepomenika?
I kako ćemo dalje EK, EU i g-đo Kos?
Rajo Evropa se nada promjeni Ustava kad se uđe u EU?
Ovđe se moram dobro zamisliti. Razloga za to su dva.
- Mural Krsta Popovića na Cetinje
- Smrt ratnog zločinca Ratka Mladića
Oko ovoga prvoga apropo neke inicijative “antifašista” se povela velika rasprava na društvenim mrežama i medijima/portalima. Crnogorci ka Crnogorci, brane, ali je interesantnije ko napada? Odnosno ko pretežno napada i Popovića svrstava u isti koš sa “domaćim izdajnicima”. Imaju i NZS (najmanji zajednički sadržalac) koji je građanska opredijeljenost i antifašistička tradicija.
Do danas, do kad pišem ovu kolumnu, antifašisti nijesu reagovali na veličanje domicilnih obožavaoca, relativizatora lika i djela, odnosno nedjela, ratnog zločinca.
Mere bit da im se taj ne uklapa u stavku – fašizam?
Da se ovđe nešto razumijemo, a zadržaću se samo na WW2:
Moj đed se sa partizanskih ratišta vratio 1946. godine. (Ovo je priča koju mi je on ispričao). Da ne dužim kako i zašto, dođe kući i vidi sanduk na taulin (tada nije bilo kapelica no su se preminuli presijedali doma do sahrane).
I veli Jovan – ko je ovo umaro, a vidi da ga svi gledaju izbečenijeh oči.
Dok neko nije progovorio – ti.
Dakle vratio se iz rata na svoju sahranu.
Bila bi ovo mnogo duža priča sa pogledom i na Krsta Zrnova i Gaetu, nego joj nije ni vrijeme ni mjesto sad. A čemu služi? Da se evo i ja pridružim antifašistima.
Sa građanima već imam problem!
Jer ja sam građanin (u smislu boravišta prim.aut.) Crne Gore, Crnogorac, kojemu su ugrožena osnovna ljudska prava. Dobro, od velikosrbijanaca znamo, ali evo izgleda i građanima smeta Crnogorstvo? Ma bi se reklo da su vam mili glasovi Crnogoraca/ki?
Mnogo puta vam je napisano a ja ću opet: Istorija ne počinje 13. jula 1941.!
Izgleda da Rajo nije blesav kad pominje promjene Ustava jer se sa građanima izgleda sve može dogovoriti, obzirom na osobinu koja se zove: Pragmatičnost.
Onu dvojicu neću pominjati. Da baš tu dvojicu zbog kojih nam je pravosuđe na 70%. Bećira i Raonića. Osim u kontekstu da se sad oni članovi savjeta koji su postavili Raonikija za direktora i osuđeni zbog toga, podnijeli ustavne žalbe protiv presuda kojima su osuđeni. Cirkus se nastavlja.
Pošto smo riješili hibridne prijetnje u Milojkovoj koaliciji koja čini vlast da se pozabavimo našim festivalskim premijerom.
Veli Spajke: Crna Gora raspolaže “ozbiljnim bezbjednosnim operativnim informacijama”. Dobro, kad to pročita neki turista iz Sao Tomo i Principe može reći – ovaj premijer je ozbiljan.
Ali kad to pročitam mrčni ja, a znam da su ministarstva sile (MUP i Vojska) u rukama Demokrata, a ANB isto ili slično, ostane mi da se smijem…
Tek kad iznese premijer saznanja o hibridnim prijetnjama iz dvije države regiona, a mi očekivasmo da saznamo ko su ti zloslutnici što nam meću klipove u evropske tokove, on pođe – đe?
Na Sea Dance festival!
A kupi kablove, gasi internet, prešli smo igricu.
Zadnji neka ugasi svijetlo!
Doduše, sve ovo je zabrinulo drugoga apostola, te je Milatović sazvao śednicu nečega, da se vidi što je to tamo!
Ipak na kraju, kad pogledam ko sve ovđe mešetari, trguje i drži lekcije, moram da se zapitam: da nećemo na kraju kao glavna „hibridna prijetnja“ isplivati – mi, Crnogorci?
Vijest za da se ukleše na spomenik?
Ima: MINISTARSTVO KULTURE – MINISTARKA CENZURE.
Dovoljna je njena slika.
Do sljedećeg poneđeljka…