Mnogo otvorenih pitanja za “srpske vojnike” u Crnoj Gori

Piše: Neven Mitrović

Protekle sedmice tema koja je preokupirala javnost bila je navodna vojna obaveza redova Milojka Spajića, koji slučajno obavlja i funkciju predsjednika Vlade ove države. I ne bi bilo ništa sporno, da se ta vojna obaveza odnosila na Crnu Goru, međutim ona se odnosila na susjednu Srbiju.

Ako ga majka nije upisala u vojsku, kao što mu je izvadila i državljanstvo, onda je očigledno da je ovu činjenicu Spajić sakrio. Bilo da je u pitanju službena dužnost, ispunjavanje formalnosti radi ispisa iz srpskog državljanstva ili nešto drugo – nedopustivo je da premijer ove zemlje bude vojni obveznik tuđe države.

S obzirom na sve kontroverze i neispunjena obećanja koja se vezuju za Spajića, ova situacija ne ulazi ni u „TOP 5“ njegovih brljotina i može se svrstati u jeftini spin beogradskog podanika Milana Kneževića. Ali zaista je poražavajuće da se premijer jedne zemlje uopšte i dovodi u vezu sa vojnom službom druge države.

Milan Pipun Knežević – sve za Vučića, Vučića ni za šta

A kako je Crna Gora izabrala evropski i evroatlantski put (upisano u Ustavu) onda je dodatno sporno što je bio obveznik zemlje koja nije dio istog vojnog saveza niti ima namjeru da to postane.

Time su prekršena sva pravila i norme ponašanja. Ali dok ne vratimo osjećaj stida u javni prostor, odgovornost, obraz i ozbiljnost u politiku, dešavaće nam se ovakvi “slučajni” premijeri, ministri i poslanici.

Jer već imamo slučajnog predsjednika koji upravo o ovome ni da zucne riječ četiri dana, nakon čega se obratio šturim saopštenjem, a zna da komentariše bukvalno sve, od restorana brze hrane, do crvenih tepiha po Sarajevu. Očigledno je i da on i drugi “vojnici” imaju potencijalnu fasciklu u susjednoj Srbiji koja čeka na to da je Milan Knežević izvuče po naredbi šefa, srpskog autokrate Aleksandra Vučića.

Naravno vojnik Knežević ne odgovara kako to da je znajući sve ovo glasao Spajića za premijera i kako su njegovi ministri do skoro bili dio Vlade? Ne odgovara ni zna li da je Mandić u istoj poziciji kada je u pitanju srpsko državljanstvo, a bio je sa njim na svim listama od kad je formirao partiju. Ne odgovara ni da li članovi i funkcioneri njegove partije imaju sličnu vojnu obavezu.

Puno pitanja, ali nema odgovora od strane srpskih političkih vojnika u crnogorskoj vlasti.

Da li će možda Pipun izvući i Rajovu fasciklu?

A ako je išta bilo toliko prepoznatljivo za prosječnog Crnogorca, ma kako se danas izjašnjavao, onda je to čast i ponos na vojničku tradiciju i ulogu koju armija/vojska ima u crnogorskom društvu i istoriji.

Biti pod tuđom zastavom i šapkom je uvijek bila velika sramota za svakog našeg čovjeka. Trebala bi da je i za Spajića, ali i za iste one koji su ovo pokrenuli, ili glasno ćute u strahu od vlastitog kompromata.

Do juna naredne godine i izbora ćemo po svemu sudeći gledati mnogo ovakvih i sličnih „afera“, koje ipak ne dokazuju ništa novo vezano za karakter i moralni kredibilitet aktera aktuelne vlasti. Međutim, ovakve predstave kakve priređuje Knežević pokazuju da je veliki dio vlasti bio, a možda i dalje jeste, vezan za Beograd i politiku “srpskog sveta”. 

Nekad je to bilo iz ljubavi i ubjeđenja, a sada zbog straha od kompromitacije. Za Crnu Goru i štetu koja joj se nanosi, tu nema mnogo razlike.