Connect with us

Društvo

DAN PRIJE POČETKA DRUGOG POLUGODIŠTA: Niko ne zna na šta će ličiti, haos u najavi

Published

on

Kada sa čovjek nađe u problemu, a nema ili ne umije da nađe rješenje, često poseže za odlaganjem, u pokušaju da dobije u vremenu.

Tako i Ministarstvo zaduženo, između ostalog, za prosvjetu, za prvu sedmicu nakon raspusta (koji je skraćen da bi se nadoknadilo vrijeme provedeno van klupa!) propisuje da se svi đaci školuju online. Bolje rečeno, da ponavljaju naučeno, jer niko ne zna kako će se tačno organizovati nastava, pa ćemo, kako škole obavještavaju roditelje, planove saznavati u hodu. Uz molbu da budemo strpljivi.

To je ta sedmica, u kojoj se nadamo da će dovršiti svoje sjajne zamisli, spasiti crnogorsko školstvo, nastavnike, đake i roditelje od posrtanja pred epidemijom i donijeti kvalitet znanja, uz lakoću u radu.

Kako da ne.

Idemo, pa ne idemo, ili ipak idemo

U septembru djeca nisu išla u školu, kada su epidemiološke prilike bile mnogo bolje nego sada. Nisu išla ne zato što je zaključavanje bilo neminovno, već zato što ništa drugo nisu uspjeli da smisle tokom ljeta. Tako i sada, kada većina evropskih zemalja produžava lock down, svi će đaci u Crnoj Gori krenuti u škole.

Ali nema preranog radovanja. U nekim školama će krenuti svi, svaki radni dan, u drugima, sa velikim brojem učenika, podijeljena odjeljenja na dvije grupe ići će po jednu sedmicu naizmjenično.

Škole su mogle da biraju između dva modela. Prvi podrazumijeva da svi učenici idu u školu uz poštovanje mjera, a drugi nalaže da đaci prvog ciklusa prisustvuju nastavi, dok bi ostali to radili naizmjenično. Prema preporukama Radnog tima koji je bio zadužen da pripremi organizaciju nastave tokom drugog polugodišta, obavezna nastava u školi važiće za maturante, dok se učenici ostalih razreda naizmjenično mogu smjenjivati u školi.

Kako će raditi od kuće tada?

Još uvijek ne znamo.

Koristiće web aplikacije za učenje, Zoom, Teams? Ne znamo.

Gledaće časove na kanalima Uči doma?

To je već realnije, ali ne znamo.

Kako će to funkcionisati kada nisu svi radili u istom ritmu, niti prešli istu količinu gradiva, ostaje da se vidi. Takođe, Javni servis više ne snima časove u okviru projekta “Uči doma”. Za sada je preporučeno đacima  i roditeljima da potraže potrebne sadržaje na youtube kanalu ili portalu.

Vjerovatno će oni koji jedne sedmice ne idu u školu, ipak ići u školu, ali na konsultacije. Za pismene zadatke, svakako će ići. Kako će se to organizovati, sada je teško je reći.

Razredne starješine i učitelji uglavnom ne mogu da daju odgovore na pitanja roditelja, iako časovi počinju sjutra. Nisu krivi. Sami kažu da vlada potpuni haos i da i sami imaju mnogo nejasnoća. Odavno već  ističu da u svim reformama i odlukama o nastavi, njih najmanje konsultuju. Već godinama ih stavljaju pred svršen čin, upućuju na brze obuke za “novotarije”, pa je tako  bilo i ovog puta.

Čemu su izloženi roditelji

Kada je nastava drži preko aplikacija, djeca uživo vide nastavnike u realnom vremenu i po rasporedu časova, pa to nekako i funkcioniše. Stvara se utisak zajedničkog rada na kakav su navikli u učionici, postoji komunikacija u realnom vremenu.

No, da li je taj model prihvatljiv za većinu populacije u Crnoj  Gori?

To podrazumijeva – koliko djece, toliko računara, ili laptopova. Ali, potrebni su i uređaji za roditelje koji zbog pandemije rade od kuće. Takođe, kada svi imaju svoje obaveze u isto vrijeme, poželjno je i da svako u kući ima zasebnu radnu prostoriju.

Tako da, ako roditelji nisu obezbijedili svu opremu i odgovarajući stambeni prostor, nisu odgovorili izazovu roditeljstva, je li?

Ako nemaju novca da kupe kompjuter ili telefon, njihova djeca neće pohađati nastavu?  Tek onda su krivi za sve, očajni i nemoćni. Ministarstvo prosvjete ni deset mjeseci od početka pandemije i online nastave nema bazu podataka  sa podacima koliko ima porodica kojima moraju da pomognu da ostvare jedno od osnovnih  zagarantovanih prava djeteta – pravo na školovanje.

U ovoj zemlji ima porodica koje ne mogu da plate ni struju. Tu sva priča počinje i završava se.

I prije pandemije, rezultati su bili zabrinjavajući

Skoro 7.000 učenika iz Crne Gore učestvovalo je 2018.  na PISA testiranju. Naša zemlja plasirana je tada tek na 52. mjestu od 79.

Analizirajući rezultate dubinski, poražavajući je podatak da, recimo, svega jedan odsto učenika u Crnoj Gori vrhunski čita.

U svim oblastima smo znatno lošiji od prosjeka. Recimo, 56 odsto naših đaka imalo je najmanji nivo (2) stručnosti u čitanju, dok je prosjek bio 77 odsto. Slično je bilo i u matematici i prirodnim naukama.

Zanimljivo je da smo mnogo lošije plasirani od komšija iz Hrvatske, iako imamo duplo više “skroz” odličnih đaka, sa svim peticama.

Saznaćemo “u hodu” i pravićemo se da je sve u redu

Planovi i programi nisu prilagođeni novonastaloj situaciji, tako da se o kvalitetu prenesenog znanja u doba korone sada može samo nagađati.

Časovi će i dalje biti skraćeni na pola sata, što je nedovoljno da se bilo šta kvalitetno uradi.

A tek sadržaj. To bi bila posebna priča. Najkraći mogući ilustrativni primjer može biti zadatak iz Poznavanja društva za 4. razred osnovne škole – da se uporedi svoje djetinjstvo sa djetinjstvom vršnjaka iz Vijetnama i Nikaragve (?!)

Zašto baš iz ove dvije nama prilično nepoznate zemlje, zašto ne poređenje sa Finskom i Holandijom? Da djecu na vrijeme naučimo da poređenje sa gorim daje lažni osjećaj zadovoljstva i da je to prihvatljivo, da treba žmuriti pred boljim u jednoj u nizu obmana.

To je samo mali primjer mnogih apsurdnosti kojima su puni naši školski programi.

Zato sve upućuje da će naša djeca skupo platiti COVID pandemiju. Biće to vrijeme koje je pojeo i naš lokalni virus nesnalaženja i neznanja.

K.V.

 

 

 

 

 

Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Advertisement

Najčitanije