Društvo
KONTROLORI: Beogradska patrijaršija dorađivala Temeljni ugovor SPC sa Crnom Gorom
Episkopski savjet u Crnoj Gori na čelu sa administratorom Mitropolije crnogorsko-primorske Joanikijem predstavio je 11. marta Svetom arhijerejskom sinodu nacrt Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom koji je pripremio ministar pravde Vladimir Leposavić, ali je na taj dokument vrh SPC imala određene primjedbe.
To je objavio portal Vidovdan blizak vrhu SPC implicirajući da vrh Beogradske patrijaršije nije zadovoljan nacrtom Sporazuma. Iz teksta koji je objavio taj portal a koji se između ostalog poziva i na izjavu istoričara Aleksandra Rakovića bliskog vrhu SPC – proizilazi da Beogradska patrijaršija nije zadovoljna zbog čestog korišćenja termina Pravoslavna Crkva u Crnoj Gori.
KOVANICA
– Kovanica Pravoslavna crkva u Crnoj Gori četiri-pet puta je više upotrijebljena od imena Srpska pravoslavna crkva, otkrio je Raković detalje pozivajući se na saznanja iz vrha SPC.
Prema saznanjima Pobjede nacrt teksta se nalazi kod Sinoda, odnosno vrha Beogradske patrijaršije, koji bi trebalo da prečisti dokument i pošalje ga Episkopskom savjetu.
Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve je najviša izvršna vlast u SPC i čine ga patrijarh kao predsjednik i četiri eparhijska arhijereja.
Temeljni ugovor bi, prema ranijem planu, trebali da potpišu premijer Krivokapić i patrijarh Porfirije ili neko iz Episkopskog savjeta koga on ovlasti.
Pravoslavna crkva u Crnoj Gori, odnosno Episkopski savjet, kako je Pobjeda ranije objavila, je konstituisana odlukom Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve (AS br. 95/zap. 208) od 26. maja 2006. godine kojom je predsjedavao pokojni patrijarh srpski Pavle.
Po toj odluci Sabora iz 2006. godine, koja je uvažavala okolnost da je Crna Gora postala nezavisna država, Pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori sačinjavaju eparhije Srpske pravoslavne crkve: Mitropolija crnogorsko-primorska i Eparhija budimljansko-nikšićka, kao i dijelovi eparhija Mileševske i Zahumsko-hercegovačke.
NEZADOVOLJSTVO
Vrh SPC ne krije da nije zadovoljan tadašnjom odlukom Sabora.
– Namjera Svetog arhijerejskog sabora bila je, da osnivanjem episkopskog savjeta i arhiepiskopskom titulom „zbune“ Đukanovića. Međutim, Đukanović kao što smo videli nije bio nimalo zbunjen. S druge strane, kovanicom „Pravoslavna crkva u Crnoj Gori“ i počasnom titulom „arhiepiskopa cetinjskog“ zbunjen je vjerujući narod, pa čak i manji ali uticajni broj sveštenstva koji je pomislio da djeluje u okviru Arhiepiskopije cetinjske Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, a ne Mitropolije crnogorsko-primorske Srpske pravoslavne crkve – navodi Raković pozivajući se na crkvene izvore.
Raković kaže da se takav tip zabune, ili nešto nalik tome, uočava u tekstu Gojka Perovića povodom dolaska mitropolita Onufrija u Crnu Goru prošle godine, kada piše da „dolazak crkvenih velikodostojnika iz Ukrajine, predstavlja podršku sestrinske Crkve – Crkvi u Crnoj Gori“.
– Trebalo bi da Sveti arhijerejski sinod utvrdi da, kada je reč o Temeljnom ugovoru, ime eparhija u Crnoj Gori može biti samo Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, da se iz upotrebe nadalje isključi zbunjujuća kovanica Pravoslavna crkva u Crnoj Gori i da se počasna arhiepiskopska titula veže personalno samo za mitropolita Amfilohija a ne za naredne mitropolite crnogorsko-primorske – rekao je Raković sublimirajući primjedbe.
Smjena Leposavića odgađa potpisivanje dokumenta?
Raković je tvrd0i i da „najnoviji skandalozni potez“ Zdravka Krivokapića, da pokrene proceduru smjene ministra Leposavića, moguće je da je usmjeren za izazivanje krize kako ne bi bio potpisan temeljni ugovor Crne Gore sa Srpskom pravoslavnom crkvom.
– S tim u vezi mogu biti i najnoviji napadi na srpski identitet Crne Gore koji stižu iz cetinjskog kruga Mitropolije crnogorsko-primorske, a pritom su kulminirali objavljivanjem skandaloznog teksta „Identitet – juče, danas, sjutra“, s pozivanjem na 1918. skoro sa istom argumentacijom kao što to čine notorni crnogorski separatisti. Da bi se upodobile ove prilike, potrebno je realno sagledati situaciju, bez idelopokloničkog odnosa prema premijerskoj funkciji ili svešteničkoj mantiji. Stoga bi bilo razumno rasteretiti se političkog tereta koji srpskom narodu prave crnogorski separatisti Zdravko Krivokapić i Gojko Perović – rekao je Raković.
Leposavić: Postojala opasnost da zbog jedne riječi ugovor ne bude sklopljen u skorije vrijeme
Ministar pravde Vladimir Leposavić priznao je da je bilo opasnosti da zbog jedne riječi Ugovor ne bude potpisan u skorije vrijeme.
-Na isti način sam pristupio obavezi pripreme Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Iako je nacrt tog Ugovora bio pripremljen mnogo ranije, on nije bio u potpunosti usaglašen. Predsjednik Vlade je bio upoznat sa činjenicom da je postojala opasnost da taj Ugovor ne bude sklopljen u skorije vrijeme, imajući u vidu brojne političke faktore, moguće zloupotrebe i činjenicu da spor oko čak i jedne jedine riječi može da spriječi zaključenje takvog sporazuma. Posao usaglašavanja teksta sporazuma sam uspješno obavio, čime je predsjedniku Vlade omogućeno da zaključi Temeljni ugovor sa drugom stranom kad god to ugovorne strane požele – bez bojazni da taj sporazum, kao i novi Zakon o slobodi vjeroispovijesti, ikada može biti pravno osporen – rekao je Leposavić.
Obrad Pavlović
17.04.2021. at 21:27
Kad je nešto loše uvijek ostaje mogućnost da bude popravljeno! važi i obrnuto, – što je u Crnoj Gori viđeno kao malo đe -! Nije toga pošteđena ni Srbija, kako je to sjajno Elaborirao Veliki Borislav Peki, kada je zapisao da bi umjesto četiri “S” bilo primjerenije četiri Z” ili -“započeli zlatom, zasrali zati Međutim kad je nešto ljigavo onda je to nepromjenljivi ninoritet, koji zapahne teškim bazdom u smutnim vremenima. Takav primjer je nazovi istoričar Zoran Raković, koga urednik TV Happy usmjerava na koju će stranu da zaudara.
Izgleda da je taj povjesničar većinu svojih studija proveo sjedeći na ušima, pa mu se sada pričinjava da se ono što on ne zna nikada nije ni dogodilo. Isprdak Hrestića, Ekmedžića i ostalih raspirivača velikosrpskih zabluda oličenih u Memorandumu SANU, nastavlja tamo gde su oni stali.Nadživjeće srpski narod i njih i vratiti se svojim praizvorima, bez posezanja za tuđim teritorijama, istorijama, kulturama i crkvama. Možda se potrude da pronađu svoje, – ukoliko imaju!