LUKSEMBURG, KAO OBEĆANA ZEMLJA: Fetija Kalač, stanovnica Luksemburga, govori za portal Luča

Zaintrigirao nas je premijer Zdravko Krivokapić kada je u ekspozeu poručio kako bi “volio da za četiri godine Crnu Goru učinimo sličnom Luksemburgu”.

Ko će bolje o toj zemlji govoriti od osobe koja je živjela i u Crnoj Gori i u toj zemlji Beneluksa? Fetija Kalač je predsjednica Kulturno-informativnog centra Crne Gore u Luksemburgu i više od dvije decenije živi sa porodicom u toj državi. Ljubazno se odazvala na naš poziv da govori o zemlji svog prebivališta.

Priča nam o restoranu sa internacionalnom kuhinjom koji je vodila deset godina. Nakon toga je bila poslovođa u fabrici čokolade. Godinama radi sa ljudima sa posebnim potrebama pri luksemburškoj fondaciji i sa ljudima sa posebnim potrebama koji su Jevreji. Već drugu godinu radi u državnim organima Luksemburga.  Djeca su joj završila visoke škole u Luksemburgu i zasnovali život u toj zemlji.

Kakva je bila razlika u doživljaju Crne Gore i Luksemburga onda kada ste Vi otišli tamo, a kakva je danas?

-Dolaskom u Luksemburg, naišla sam na mnoge izazove, od učenja jezika do prilagođavanja novom načinu života. Sve je bilo drugačije od Crne Gore i mojih Rožaja. Novi svijet, novi ljudi, društvena pravila, dobar životni standard koji je obećavao sigurnost i lični napredak. Crnu Goru sam ostavila tada u nimalo zavidnoj situaciji, kada je bilo dosta političkih previranja i neslaganja.

Danas Crna Gora, sa novom vlašću, kako tvrde, stremi da bude kao Luksemburg. Iskreno se nadam da ćemo uspjeti u tome iako je Luksemburg krupan zalogaj za nas. Ali, vjerujem da nije nedostižan.

Luksemburg je treća najbogatija zemlja u Evropi i ja zaista želim da moja Crna Gora dostigne taj  standard, da narod u njoj bude zadovoljan i da živi životom jednog Luksemburžanina.

U čemu je to Luksemburg uspješniji i uređeniji od nas kada je u pitanju organizacija života?

-Luksemburg je država prije svega uređenog sistema, efikasne administracije, kvalitetnog kadra i potkovana pravilima društva kojih se svi pridržavaju. Poštuje se javni red i mir, nema buke, ljudi uvažavaju jedni druge, ophode se sa osmijehom i kulturno. Čuva se i poštuje životna sredina, gotovo da ne možete vidjeti otpatke na ulici. Ljudi vode računa o čistoći i za sobom ne ostavljaju nered, jer to je slika jednog civilizovanog društva sa visokim stepenom kulture i osjećaja odgovornosti prema sredini u kojoj žive.

Čovjek treba i u kući i van kuće da jednako brine o sebi i drugima A to Luksemburžani itekako rade. Takođe, ne treba zaboraviti da su Luksemburžani otvoreni prema strancima i da njeguju multikulturalnost i multietničnost.

Postoji li nešto što Vam se ne dopada u Luksemburgu?

-Luksemburg je miran grad i zbog brzog života i dnevnih obaveza, vi prosto nemate vremena da se posvetite sebi. U Crnoj Gori je ta lagodnost života mnogo više izražena i zbog toga je dodatno volim. Ljudi u Crnoj Gori znaju kako treba uživati u životu.

Koliko ljudi iz Crne Gore ima tamo i kakav kontakt sa domovinom imaju?

-U Luksemburgu živi oko 15 000 ljudi porijeklom iz Crne Gore, najviše sa sjevera i najviše islamske vjeroispovijesti. Oni imaju kontakt sa Crnom Gorom preko svojih udruženja, koja su proprilično aktivna. Kao što znate, ja sam formirala udruženje – Kulturno-informativni centar Crne Gore u Luksemburgu koji mahom najviše okuplja mlade naraštaje svih vjera i nacija, kojima je Crna Gora u srcu. Ovi ljudi i pored svojih obaveza, nađu vremena da se posvete udruženju i njegovim aktivnostima.

Avionsku liniju između Luksemburga i Crne Gore (čemu ste Vi dali odlučujući doprinos), privremeno je obustavila korona. Kada će se ta linija startovati?

-Upravo tako. Kulturno-informativni centar se zalagao od starta za ovu liniju i -ako epidemiološki uslovi to dozvole – linija kreće 12. februara 2021. Imali smo već nekoliko pomjeranja, ali smo morali ispoštovati mjere i jedne i druge strane. Međutim ideja o otvaranju linije nikada se nije ugasila. Eto prilike da Crnogorci vide kako izgleda živjeti u Luksemburgu i na kakvu zemlju se treba ugledati.

Mogu li se, osim cirkulacije naših ljudi koji će dolaziti na odmor i u posjetu rodbini, očekivati i da stanovnici Luksemburga dođu u posjetu Crnoj Gori?

-Apsolutno. Na tome upravo i radimo. Da se osmisle dobri turistički aranžmani i posjete po Crnoj Gori, kako bismo privukli Luksemburžane. Oni su itekako bogata klijentela i svojim dolaskom bi pozitivno uticali na jačanje turizma kao dominantne privredne grane u Crnoj Gori.

Šta radite kada Vas uhvati nostalgija za zavičajem?

-Luksemburg ima predivne šume i parkove, te često odem da me želja mine i da se makar na tren prisjetim onog zelenila koje je svojstveno i Crnoj Gori, mirisa lišća i čistog vazduha. Mada moram priznati da često idem u Crnu Goru, jer opet nijesam daleko u odnosu na ostale iseljenike koji žive po Americi i dalje.