MIROSLAV ĆOSOVIĆ: U knjizi iz 1614. godine, iz koje je citirao Rajko Radusinović stoji da su Kuči katolički Albanci

Neki portali su krajem avgusta objavili tekst Rajka Radusinovića, među njima i portal lista Dan.

POLUISTINICA GOSPODINA RADUSINOVIĆA

Gospodin Radusinović je u tekstu između ostaloga, naveo: “Mletački putopisac Marijan Bolica objavio je 1614.g. ”Opis skadarskog sandžakata”. U tom autentičnom spisu i važnom istorijskom izvoru, Bolica između ostalog opisuje i Cetinje s početka 17. vijeka, pa će tamo reći za mitropolita na Cetinju, kako on stoluje u Cetinjskom manastiru i kako je on ”duhovni vladar svih stanovnika Crne Gore” koji ”nad sobom priznaje samo vlast Pećkog Patrijarha”. A za samog pećkog patrijarha, isti Bolica kaže da njegovnoj duhovnoj vlasti podliježu ”sva Srbija, zatim Podgorica, Crna Gora i Župa. Među tim zemljama je i Kotor…”. ( Pa je priča o ”autokefalnosti” Crkve na Cetinju od vremena Crnojevića i nadalje – najblaže rečeno, neozbiljna.)” (Predsjednik Crkvene opštine Cetinje: Po Veljoviću ispada da je i Sveti Petar izdajnik, Dan, 31. avgust 2021)

Radusinović je prikazao jedan detalj, jednu mrvicu iz istorije, ostalo  je prećutao, u klasičnom stilu svih ljudi koji su privrženi Srpskoj crkvi.

Radusinović je objavio poluistinicu, a izreka kaže “poluistina je cijela neistina”. Ivan Crnojević je imao svoju nezavisnu/autokefalnu crkvu, ne postoji nijedan jedini istorijski izvor iz kog bi se moglo zaključiti da je mitropolija koju je osnovao Ivan Crnojević bila nekome podređena. Ako neki takav istorijski dokument s kraja 15. i početka 16. vijeka postoji, ja svakako ne mogu spriječiti Crkvu Srbije niti gospodina Radusinovića da taj dokument objave. No, oni ga neće objaviti jer neki takav dokument ne postoji.

Crkva Zećana/Crnogoraca je bila nezavisna od 1459. do 1557. godine jer u tom periodu Srpska crkva nije postojala, Turci su je ukinuli. Voljom istih Turaka crkva Srpskih i Pomorskih zemalja je obnovljena 1557. godine i Turci su mitropoliju na Cetinju dodijelili crkvi Srpskih i Pomorskih zemalja.

Crkva Srpskih i Pomorskih zemalja je 1766. godine (samo)ukinuta, prestala je da postoji. Od te 1766. do kraja 1918. (do okupacije Crne Gore), cetinjski mitropoliti nemaju sebi nadređene crkvene osobe, poglavari su autokefalne crkve i autokefalnost cetinjskim mitropolitima su priznavale sve druge crkve.

Konstatacija gospodina Radusinovića o statusu crkve Crnogoraca je, kako on sam reče – “najblaže rečeno neozbiljna”.

KOTORSKI PLEMIĆ MARIANO BOLICA 1614. O KUČIMA

Radusinović je pomenuo spis kotorskog plemića Mariana Bolice, iz 1614. godine. Bolica je opisao Skadarski sandžakat, spis je nađen u arhivu (vjerovatno venecijanskom), u 19. vijeku ga je objavio francuski arheolog i istoričar Fransoa Lenorman. Kod nas je Lenormanovu knjigu “Turci i Crnogorci” u okviru koje se nalazi Bolicin spis, preveo i objavio CID iz Podgorice, 2002. godine.

O Brđanima je Bolica zapisao da su – Rovci, Bjelopavlići, Piperi, Bratonožići i Vasojevići “srpska ili grčka sela” (plemena). Iz ovog je jasno da je pojam srpski i početkom 17. vijeka vezivan isključivo za pravoslavlje, a ne za pripadnost narodu.
Zatim je za Kuče naveo da su rimskog obreda i da su Albanci, ovako:

“Kuća 490. Kuči Albanci, komanduje Lale Drekalov i Niko Raičkov, veoma ratoboran i hrabar narod, sa vojnika 1500.”

(Fransoa Lenormanovu, Turci i Crnogorci, prevela Marina Vukićević, CID, Podgorica, 2002. godine, str 277)

O Kučima možete pročitati sa faksimila iz Lenormanove knjige, na linku.

Takođe, cio Bolicin spis preveden na engleski jezik pod naslovom “1614 Mariano Bolizza: Report and Description of the Sanjak of Shkodra” možete pročitati na ovom linku.

Jedna napomena. Autor ovoga članka je Cuca. Prema jedinom i čvrstom predanju Malocuca, moji su u Cuce prije nekih 400 godina (ili više), došli iz Kuča, od Drekalovića smo, a to izgleda potvrđuju i najnovija genetska istraživanja. Prema tome, i moje porijeklo po muškoj liniji je albansko i preci su mi prije 400 godina bili rimokatolici.

Ima još mnogo istorijskih dokaza da su Kuči albanskog porijekla i da su prešli u pravoslavlje u 17. ili 18. vijeku.