Ekonomija
PREDIZBORNI PODSJETNIK ZA GRAĐANE: Šta je sve obećao Milojko Spajić – od kanadera do letećih autoputeva
Kako se polako približavaju izbori 2027. godine, red je da građani Crne Gore obnove gradivo. Ne ono iz ekonomije, finansija ili evropskih integracija, već iz oblasti političke fantastike. A malo ko je u posljednjih nekoliko godina bio plodniji autor tog žanra od premijera Milojka Spajića.
Ako ste slučajno zaboravili, evo kratkog podsjetnika na samo dio obećanja koja su građanima servirana od 2021. do danas – neka ostane zapisano, čisto da se ne kaže da je narod kratkog pamćenja.
Sve je počelo 2021. kada je Spajić, u duhu pomirenja, najavio da će praznici sve tri religije postati državni praznici. Govorio je o međuvjerskom skladu, zajedništvu i bogatstvu različitosti. Nakon toga – muk. Ideja je nestala brže nego konferencijski ketering nakon sjednice Vlade.
Iste godine lansiran je i projekat „Crna Gora radi“, zamišljen kao revolucionarni sistem kontrole državnih preduzeća. Obećano je domaćinsko upravljanje, kraj rasipništva i zaštita budžeta od loših menadžera. Danas, kad pogledamo stanje brojnih državnih firmi, jedino što sigurno radi jeste – PR mašina.
Danas, kad pogledamo stanje brojnih državnih firmi, jedino što sigurno radi jeste – PR mašina
Poseban biser bio je projekat nove državne avio-kompanije za, pazite sad, nula eura. Zvučalo je kao čudo ekonomije. Kasnije su desetine miliona eura nekako „isparile“ u taj projekat, ali dobro – možda je u pitanju bila kreativna matematika.
Građanima je obećana i jedna velika ekološka zgrada u Podgorici, u kojoj bi bila smještena kompletna državna administracija. Ni zgrade, ni temelja, ni lopate.
A onda – geopolitički blokbaster. Nakon razgovora sa Recep Tayyip Erdoğanom, Spajić je najavio brzu cestu od Pljevalja do Sarajeva, povezivanje sa autoputem i čak željeznicu ka Pljevljima. Danas je i dalje brže stići do obećanja nego do realizacije.
Godine 2022. ulazimo u kripto eru. Spajić objašnjava da će blokčejn biti osnova svega. Hiljade ljudi će se zaposliti. Plate 3–4 hiljade eura. Stranci iz cijelog svijeta dolaziće da žive u Crnoj Gori. WEB3, kripto, digitalna revolucija – sve je zvučalo kao da Podgorica postaje balkanski Dubai. Danas ni blockchain entuzijasti više ne znaju šta je bilo sa tim planom.
Na Montenegro Business Forumu našao se i investitor spreman da uloži 300 miliona eura u turizam i WEB3 projekte. Da li je investitor postojao? Dobro pitanje.
Naučno-tehnološki park trebalo je da postane „Akademija znanja“, centar za startapove kakav ovaj region nije vidio. Predavači iz Googlea, Amazona i Mete (Facebook). Ako su dolazili, izgleda da su promašili adresu.
Rezime Spajićeve Vlade – mnogo obećanja malo realizacije
Ni poljoprivreda nije ostala pošteđena velikih vizija. Država će, rečeno je, otkupljivati sve što proizvedu porodična gazdinstva. Seljak više neće brinuti o plasmanu robe. Seljaci i dalje brinu.
Onda dolazi 2023. i nova epizoda – Montenegro Biznis Distrikt na Ćemovskom polju u Podgorica. Tri kvadratna kilometra poslovne zone, dolazak najvećih svjetskih kompanija, hiljade radnih mjesta. Danas Ćemovsko polje i dalje najviše liči na – Ćemovsko polje.
U ekspozeu su obećani specijalni sud, nezavisna specijalna policijska agencija i finansijske istrage u okviru SDT-a. Obećana je i racionalizacija potrošnje od 150 do 200 miliona eura. Paralelno, država kupuje automobile za oko 700 hiljada eura, jahtu od 400 hiljada, avion od 25 miliona i troši preko osam miliona na putovanja. Izgleda da je štednja zamišljena za građane, ne za državu.
Autoput Mateševo–Andrijevica trebalo je da dobije ašov u zemlji u septembru 2024. Uz čuveni performans: „PAF PAF, brzi tender, rekordna izgradnja.“
Ašov, po svemu sudeći, još traži lokaciju.
Spajić je tada promovisao i „humanu dualnu ekonomiju“ – građani rade u gradu, a na selu drže gazdinstva, recimo 20 koza. Ideja zvuči kao kombinacija Silicon Valley i katuna.
Najavljena je i Palata pravde. Zatim projekat artizanskog zanatstva sa Italijom. Pa čak i ideja da Crnoj Gori trebaju dvije državne avio-kompanije – jedna nacionalna, jedna low-cost. Jedna očigledno nije dovoljno komplikovana.
Kanader je ostao u sferi verbalnog vazduhoplovstva
Tokom 2024. nakon požara od Brajića do Paštrovske gore, obećan je makar jedan kanader. Požari su nastavili da gore, kanader je ostao u sferi verbalnog vazduhoplovstva.
Iz Plana rasta EU obećano je 413 miliona eura do kraja 2024, a zatim „milijarde“. Govorilo se o armiji eksperata iz EU koji dolaze da transformišu državu. Armija, izgleda, još maršira.
Nakon razgovora u Parizu, najavljeno je da će francuski gigant Bouygues graditi novu bolnicu u Podgorici. Građani zasad mogu da vide samo izjavu.
Za Pljevlja je predstavljen čitav mini-Maršalov plan: hotel, bazen, sportska hala, stambeni kompleks, turistički kompleks, bolnica, Borovičko jezero. Sedam projekata, gotovo filmski univerzum obećanja.
Posebno zanimljiva izjava bila je: „Nećemo dozvoliti povećanje cijena vode.“
Građani su nakon toga dobili poskupljenja od 40–50%.
Obećano je 2.500 plastenika i 10.000 radnih mjesta. Brza cesta Paštrovačka gora–Budva–Luštica–Split. Nastavak autoputa prema Kosovu. Čak 18 dionica autoputa do 2030.

Podgorica–Berane za 40 minuta.
Podgorica–Budva za 30 minuta.
Podgorica–Beograd za 3 sata.
Ako se ovako nastavi, do 2027. možda dobijemo i Podgorica–Mjesec za 45 minuta.
Vrhunac je bio obećanje da će 2026. istovremeno graditi 10 dionica autoputa i da će cijela država biti jedno veliko gradilište.
Pa evo, 2026. je tu. Građani neka sami pogledaju oko sebe.
Najavljeni su i sporazum sa Germany o priznavanju vozačkih dozvola, robne rezerve sa direktnom dostavom hrane građanima, stabilizacija cijena do marta 2025, pa čak i spas za Nikšić kroz kandidaturu Željezare za evropske fondove.
Pred izbore 2027. ostaje ključno pitanje: da li su građani slušali program Vlade ili scenario za novu sezonu političkog naučno-fantastičnog serijala?
Jer obećanja nije falilo. Falilo je “samo” – realizacije.
A kad uskoro krenu nova obećanja, dobro bi bilo da građani prvo provjere arhivu.
Čisto da znaju razliku između plana, sna i bajke.
L.P.Đ.