RADONJIĆ KRIVOKAPIĆU: Cijela državna uprava ne misli kao Vi, Srebrenica je vododelnica između nacional-šovinizma i pacifizma

Miloš Radonjić, sekretar radnih grupa za pregovaračka poglavlja 23 i 24 i član Savjeta za vladavinu prava obratio se otvorenim pismo premijeru Zdravku Krivokapiću, u kojem mu poručuje da cijela državna uprava ne misli kao predsjednik Vlade.

“Neka se čuje i druga strana. Nek ostane pisani trag da nijesmo svi – čestitali. Nije nebitno da se zna”, kaže u pismu Radonjić, misleći na čestitku koju je Krivokapić uputio predsjednici Republike Srpske, Željki Cvijanović, povodom 9. januara, praznika tog entiteta.

Pismo prenosimo integralno sa aktuelno.me:

“Uvaženi g-dine Krivokapiću,

Iz građanske pobude, a kao državni službenik u Kancelariji za evropske integracije, pišem Vam ove redove javno, kako bih najprije Vama, a što je u ovoj priči važnije, našim prijateljima u Bosni i Hercegovini, otvoreno poručio da cijela državna uprava ne misli kao predsjednik Vlade Crne Gore.

Siguran sam da nijesam usamljen u osjećanju pijeteta prema žrtvama u Srebrenici i protivljenja svakoj relativizaciji počinjenog genocida. U tom tonu, dozvolite da budem direktan – proslava 9. januara je u simboličkom smislu moralno nedopustiva. S druge strane, suvišno je i obrazlagati zašto je državnički neprimjereno čestitati ovaj Dan u svijetlu odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Za nekog ko teži dobrosusjedskim odnosima i poštuje ustrojstvo druge države, kao osnovno pravilo u međunarodnoj komunikaciji suverenih država, ovaj potez bi trebalo da je – apsolutno neprihvatljiv.

Umjesto da diramo nezacijeljene rane i provociramo aveti Balkana, čini mi se da je humanije i mudrije slati poruke koje će doprinijeti učvršćivanju poslovnično krhkog mira na ovim prostorima. Istorija Balkana nam pruža nebrojeno događaja u kojima su izjave s manjkom odgovornosti izazivale političke potrese i nestabilnost.

Ovim putem, u svojstvu državnog službenika koji je ne samo u ideološkom smislu, već i kroz konkretan višegodišnji rad posvećen procesu evropske integracije, a u prvom redu kao građanin Crne Gore, molim da razmislite još jednom o svom činu i javno, otvoreno, transparentno – povučete čestitku. U kojoj god formi da je ona upućena.

U suprotnom, htjeli Vi to ili ne, bacićete sjenku na deklarisanu opredijeljenost ka članstvu u Evropskoj uniji i njenim temeljnim vrijednostima. U suprotnom, htjeli Vi to ili ne, pokazaćete da suštinski ne vjerujete u evropski ideal, a naši međunarodni partneri bi mogli dovesti u pitanje pouzdanost Crne Gore u vrijednosnom smislu. U suprotnom, htjeli Vi to ili ne, pokazaćete nepoštovanje prema sjenima stradalih u Srebrenici.

Srebrenica je, riječju, vododjelnica između nacional-šovinizma i pacifizma. Ne može se pripadati i jednom i drugom civilizacijskom krugu istovremeno. Ili-ili, što bi rekao Kjerkegor.

Uvaženi g-dine Krivokapiću,

Dozvolite mi ovdje kratku literarnu digresiju. U ,,Moralnim pismima Luciliju’’, Seneka poručuje svom prijatelju: ,,Vivi con gli uomini come se ti vedesse la divinità, parla con la divinità come se ti udissero gli uomini’’ (,,Živi s ljudima kao da te vidi božanstvo, pričaj s božanstvom kao da te čuju ljudi’’).

Drugim riječima, potpuno je nebitno da li je bio u pitanju privatni razgovor ili ste čestitali zvanično. Čuli su Vas. Čuli su Vas ljudi iz Senekinog savjeta prijatelju. Čulo Vas je preko 8000 nevino stradalih u Srebrenici. Svaka od ovih duša je čula Vaš razgovor. Svako stradalo dijete, svaka žena, svaka majka. Svaki nedužni civil.

Njih ne boli forma u kojoj ste saopštili čestitku. Njih boli suština izgovorenog.

Poručite im, stoga, razgovjetno, jasno, kako ne bi ostao ni tračak dileme – da nijeste bili svjesni težine izrečenog. Da povlačite čestitku. U svakoj mogućoj formi.

Ovo najprije zbog Vas i Vašeg imidža, a potom zbog onoga što simbolišete u očima naših međunarodnih prijatelja. Zbog Crne Gore. Ponosne oskudice nikle iz kamena. Parčeta neba uvijek otvorenih vrata za progonjenog. Pravednog gnjeva koji staje u odbranu slabijeg.

Uvaženi g-dine Krivokapiću,

Od onog latinskog Dixi et salvavi animam meam (Rekoh i spasih dušu) dijeli Vas samo jedna riječ.”