DRAKIĆ ZA PORTAL LUČA: Vrijeme izjalovljenih nada, najstrašnije što nam životi nijesu najdragocjeniji

“Svakog mjeseca pozorišta zakažu igranja, pa otkažu. I tako se ponadam, pa shvatim da su te nade nerealne. I onda se ponadam da će doći vakcina, pa i te nade shvatim da su preambiciozne. Onda se ponadam da će se padom broja zaraženih sačuvati životi, ono najdragocjenije što imamo. A onda shvatim da su i te nade dvostruko promašile”.

Ovo su riječi Dubavke Drakić, naše proslavljene glumice i vanredne profesorice na Fakultetu za dramske umjetnosti na Cetinju.

Ona se u izjavi za Portal Luča osvrnula na izuzetno tešku situaciju svih umjetnika, budući da već godinu dana nema nikakvih kulturnih manifestacija.

Kako kaže, od marta prošle godine odigrala je samo jednu predstavu, i tu jednu – slučajno, u pauzi između dva lokdauna.

“Teško vrijeme…Juče je bio Dan žalosti na Cetinju, mnogo ljudi je otišlo.

Vezana sam za Prijestonicu od 1994. otkad sam upisala FDU, a 1995. prvi ispit položila na sceni Zetskog doma. Danas tamo radim, a zapravo, radim od kuće. Studenti su zbunjeni, iritirani, osjetljivi…nemaju kontinuitet u radu, nemaju društveni život, neizvjesnost nagriza svakodnevicu”, kaže Drakić.

Što je najstrašnije, zaključuje ona, niti su nam životi najdragocjeniji, niti se brojke zaraženih smanjuju.

“Kod Gorkog, ‘Na dnu’, ima čuveni citat ‘Biti čovjek, to je više nego biti sit’. Ovdje nije tako. Teško vrijeme”, kaže Dubravka Drakić.