ZORAN ILINČIĆ: Atlantida još postoji (FELJTON I )

„Svi mehanizmi života,

istorija naših Predaka,

sudbina naša i naših potomaka,

zapisani su u Sadašnjem trenutku vremena.“

Zoran M. Ilinčić

Uvod

“Svi događaji u vremenu mogli su se dogoditi,

događaju se i dogodiće se,

na samo jedan jedini mogući način.”

Biblijsku priču o Potopu sam slušao još u djetinjstvu, a prvu knjigu o Atlantidi pročitao sam nešto kasnije.

Tada su mi se te priče činile kao nešto nestvarno i fantastično, teško razumljivo mome umu.

Vrijeme je prolazilo, a u međuvremenu, zanesen pogledom u zvijezde, čitao sam dosta o astrofizici i geofizici, pa i o još mnogo čemu sličnom, pokušavajući da otkrijem istinu o nastanku Svemira, o porijeklu života na Zemlji, o vremenu prošlom i sadašnjem …

Pri tom sam o događajima iz prošlosti pokušavao da razmišljam na način kako ih je vidio Svemir.

S vremena na vrijeme, priče o Potopu i Atlantidi i drugim sličnim događajima, ponovo bi zaokupljale moju pažnju.

I svaki put nakon toga, sve više mi se činila realnijom mogućnost da su se događanja vezana za te priče, zahvaljujući određenom spletu okolnosti, možda i desili.

Ovo iz razloga što su velike svetske katastrofe bile vrlo rijetke i neobične, pa stoga i najveći umovi čovječanstva imaju poteškoće da činjenice vezane za njih brzo uklope u svoj ustaljeni način razmišljanja.

Primijetio sam da su u Platonovoj priči o Atlantidi mnoge prirodne pojave i događaji opisani fascinantno realno i logično, sa tačnošću koja ne može biti posljedica fikcije, već jedino opisa stvarnog događanja od strane nekog ko je bio tamo, pa tu priču prenio narednim pokolenjima.

Zbog toga sam pri pisanju ove knjige stao na poziciju da su Platonovi Dijalozi realan opis događaja iz njemu daleke prošlosti.

U težnji da otkrijem istinu o Atlantidi apriori sam slijedio principe logičkog zaključivanja.

Pri tom traganju, uz sva ograničenja i nepreciznosti koje nosi usmeno predanje i mali broj pisanih dokumenata, pokušao sam da činjenice iz priča o Atlantidi, Stvaranju i Potopu uporedim sa činjenicama koje su validne iprovjerene sa tačke današnjih dometa naučne misli u fizici i drugim, za ovu priču bitnim naukama, pa da na osnovu tih upoređenja i izvedenih zaključaka, potvrdim ili opovrgnem njihovu tačnost.

Jedan od osnovnih problema prilikom pisanja ove knjige je bilo definisati vrijeme kada se desila destrukcija Atlantide.

U sklopu sa tim, postavilo se i pitanje, koliko je trajala godina dana koju kao vremenski period pominje Sveštenik iz Saisa.

Ostalo je nejasno da li je to godina dana slična današnjoj, ili je to period vremena od mjesec dana, slično principu kako su u to doba vrijeme mjerili stari Egipćani.

Takođe, pojavilo se i pitanje koliko je trajao Božji dan, period vremena koji se pominje u Bibliji.

Za te, kao i za mnoge druge probleme, nijesam našao adekvatno objašnjenje u do sada meni dostupnim naučnim i drugim tekstovima, ili u dokaznim materijalima druge vrste, pa sam na osnovu postojećeg stanja, rešenje tih

zagonetki počeo da tražim sam.

U svakoj fazi istraživanja i zaključivanja, najveća teškoća mi je bila, kako povući granicu između onog što je stvarno i nedvosmisleno tačno i onog što je pretpostavka.

Jer, kao što reče A. N. Whitehead: „Dok ne znam sve, ne znam ništa“.

A da li je uopšte moguće znati sve?

Sigurno ne, jer sa sadašnjim rezonima, sistemom obrade informacija, načinom razmišljanja i intelektualnim kapacitetima, Čovjek nema mogućnost da ikad sazna potpunu svemirsku istinu.