Katastrofa srbijanskih partija iz Crne Gore

Piše: Neven Mitrović

Šarena skupina okupljana oko nekadašnjeg DF-a, a danas ZBCG doživjela je nekoliko krupnih šamara u proteklom periodu, ali ih ništa nije moglo pripremiti na poniženje koje su doživjeli u Beogradu za vikend. Pa ako bi se za pajace tima Milačića i Dajkovića i pretpostavilo da im je dosta da ih smjeste pored kakve kafe kuvarice ili ložača dok god su u Beogradu, za Mandića i Kneževića je ovoliko poniženje ipak nešto na što nijesu navikli.

Vučićev poziv se odnosio na “sve one koji doživaljavju Srbiju matičnom državom” – tako da je sami odlazak u Beograd jasan pokazatelj da su Mandićeva i Kneževića karijera u Crnoj Gori završene. Naš narod ne voli one koji izdaju Crnu Goru – ma kako se osjećali, to nam je svima zajedničko. Reći poslije stotina godina u kojima su ti preci davali život za ove planine, klance i more da ti Crna Gora nije matica može samo izdanak tih familija koji ne misli da se kopa u porodičnu grobnicu. Kad dođe sudnja ura biće izgleda dovoljno i parče neke livadine na Lešću ili u Mionici.

Poslije katasfore koju su NSD, DNP, SNP i ostale srbijanske partije doživjele na izborima u Budvi, đe danas imaju 9 od 19 mandata za samo godinu i po dana, stigao je još veći šamar. U Andrijevici, gradu sa najvećim procentom Srba u Crnoj Gori – ZBCG koja je “autentični predstavnik srpskog naroda” je na 10 odsto podrške. Bez Vučiča, EPCG, solara, lokalne i državne vlasti ne bi ti vajni “Srbi” imali ni cenzus.

I onda kao da nije bilo dosta šamaranja od građana Crne Gore koji su svjesni da je Rajo prodao sve za fotelju predsjednika, a da Knele gleda kako da dobije neku za sebe – slijedi poniženje u Beogradu.

Pripremio ga je Radoš Ljušić kroz tekst u Politici u kojem kaže da Srbiji treba da bude bliža Mađarska od Crne Gore i da Mandić treba da napusti mjesto predsjednika Skupštine, da bi se Vučić na njih obrušio kroz apsolutno stavljanje u treći plan u odnosu na rukovodstvo iz RS. Iako je Mandić predsjednik Skupštine samostalne države, članice UN i NATO, a Dodik samo jednog od entiteta Bosne i Hercegovine. Pri tome Dodik dolazi iz nečega što nije niti će ikad biti država, dok je crnogorska državna tradicija i nezavisnost značajnija i duža i od one koju ima Srbija.

Nemušto Rajovo pravdanje “nemojte prosipati žuč na one koji su vam najbliži”, jasno pokazuje u kojem su stanju poslije pozitivnog IBAR-a, Rezolucije o Srebrenici i jačanja DPS i koalicije SDP-SD-LP i svih manjinskih partija uz prepolovljen rezultat na lokalnim izborima u dva glavna uporišta. Jasno je da bi na izborima doživjeli ozbiljnu katastrofu. Ali ukoliko ostanu dio aktuelne crnogorske vlasti u kojoj se mnogo i ne pitaju, rizikuju da izgube Vučićeve pare i naklonost. Zato Knežević mora da izigrava pajaca u emisiji sa Karleušom u rijaliti programima, a Mandić da ponižava i sebe i državu koju ipak uvijek predstavlja, nosio kravatu lii ne.

Zato nas očekuje zanimljivo ljeto – odlazak Demokrata iz Vlade (uz raslok na minimum dva krila), kraj koalicije NSD-DNP, raskol između Jokovića i Šćekića na kongresu SNP, kao i dalje osipanje PES.

Sve to može dovesti do toga da se srbijanske partije dodatno marginalizuju – a da nova crnogorska vlast prema njima ima politiku koju zaslužuju. Sa njima se može razgovarati samo kao sa dijasporom Srbije u CG, a sva prava koja bi predstavnici tih partija dobili – treba da budu recipročna sa crnogorskom zajednicom u Srbiji. Tu svakako ne može biti riječi o mjestima predsjednika Skupštine, ministara u Vladi ili direktora značajnih državnih preduzeća.

Zbog toga je za našu zemlju najljekovitija stvar održavanje prijevremenih parlamentarnih izbora i izbor demokratske, progresivne vlade koja će o tome što misli Vučić brinuti kao što ja brinem o visini snijega na Kopaoniku.