KRIVOKAPIĆ NIJE NI PROČITAO USTAV: Premijer ne potpisuje interpelaciju

“Ako se u Skupštini usvoji interpelacija za smjenu ministara Đorđa Radulovića, Aleksandra Stijovića i Vesne Bratić, tu odluku neću potpisati, jer mi nije obaveza da podržim predlog nekoga ko je radio protiv Crne Gore, o ma kom ministru se radilo”, poručio je danas premijer Krivokapić komentarišući moguće izglasavanje nepovjerenja u Skupštini nekima od njegovih ministara.

Očigledno je premijer pomiješao svoje, sa nadležnostima predsjednika države koji ukazom proglašava, ili odbija da potpiše zakone usvojene u parlamentu, pa mu se dopalo da licitira hoće li prihvatiti odluku zakonodavne vlasti koja je izglasala izbor i njega i njegove Vlade. Naime, Ustav ne pominje premijerovo prihvatanje ili odbijanje prihvatanja onoga što je parlament izglasao nakon interpelacije o povjerenju nekome od ministara. To ne piše u Ustavu ni kada su u pitanju nadležnosti Vlade.

Ono što stoji u članu 108 Ustava, u odjeljku Interpelacija, jeste da je može podnijeti najmanje 27 poslanika, da mora biti obrazložena, te da “Vlada dostavlja odgovor u roku od 30 dana od dana kada je primila interpelaciju”.

U Crnoj Gori ne postoji zakon o parlamentu, niti zakon o Vladi, koji bi detaljnije razradili ovu materiju, tako da neke nedoumice ipak ostaju. Recimo, Ustav ne precizira šta se dešava ukoliko Vlada u svom odgovoru na interpelaciju, ne prihvati rješenje koje je izglasano u parlamentu.

Ono što je, međutim, izvjesno jeste da odgovor na odluku Skupštine može dati jedino Vlada, a ne premijer samostalno. Ukoliko je nekome od ministara izglasano nepovjerenje, a odgovor Vlade je negativan, dovodi se, čak, u pitanje i dostojanstvo parlamenta. Jer, koja je svrha postojanja zakonodavne vlasti koja bira Vladu, ako Vlada može da odbije volju većine u tom istom parlamentu?

U takvoj situaciji, ukoliko bi premijer pokazao (neustavno) samovolju koju je danas najavio, jedini mogući slijed stvari bilo bi izglasvanje nepovjerenja kompletnoj Vladi.