Skupštinska kvaka 22 i složna braća

Piše: Goran Popović

Iako je podnio ostavku na mjesto potpredsjednika Skupštine, u vrijeme dok je određen za vršioca dužnosti predsjedavajućeg, Strahinja Bulajić time, bar tako izgleda, nije ostavio mogućnost da se kvaka na vratima parlamenta konačno pritisne i ovaj “visoki dom demokratije” otvori za poslanike koji bi tamo trebalo da o nečemu odlučuju.

Umjesto pomenute, potpredsjednica Branka Bošnjak ponudila nam je zapravo kvaku 22, što znači da se, zbog logičkog paradoksa sadržanog u njenoj izjavi, Skupština nikako i nikad ne može zakazati. Jer, “objašnjava” gospođa Bošnjak, jedino Strahinja Bulajić može zakazati sjednicu parlamenta, sve do trenutka kad se njegova ostavka konstatuje na sjednici parlamenta. Dakle, ako Strahinja ne zakaže sjednicu, a on to očigledno neće, ne postoji mogućnost da se njegova ostavka konstatuje, pa tako ni najmanja šansa da nam Skupština nekad zasijeda, ni redovno, ni vanredno.

Jednako sklon logičkim paradoksima Marko Milačić, odnosno njegova partija, takođe paradoksanog naziva “Prava Crna Gora”, podnio je krivičnu prijavu protiv paramentarne većine od 46 poslanika, koji nastoje da riješe kvaku 22 Branke Bošnjak. U prijavi stoji da su tih 46 poslanika “organizovali kriminalnu grupu radi izvršenja krivičnih djela samovlašća, zloupotrebe službenog položaja, kao i krivičnih djela protiv državnih organa i ustavnog poretka” ?!

Tim povodom je, dokazani ekspert za sve vrste paradoksa Zdravko Krivokapić  pozvao Specijalno državno tužilaštvo “da hitno reaguje po službenoj dužnosti” i to “zbog nemjerljive štete koja može nastati po državu i građane Crne Gore”, ako se, je li, sjednica Skupštine ikad zakaže?!

No, ako je poslanik Milan Knežević već objasnio da “Zdravko Krivokapić, nesuđeni Hrist, a potvrđeni Juda, odavno ne zaslužuje ozbiljniju političku analizu jer je kroz svoj dosadašnji angažman i javne nastupe pokazao da nije problem što pije jednu te istu rakiju, već što ga ista brzo hvata”, ostaje pitanje šta se to dešava sa ostalim promoterima kvake 22.

Uz izvinjenje pokojnom Džozefu Heleru što je za ovu kolumnu preuzet naslov njegovog antologijskog romana, zbog aktuelne situacije na crnogorskoj političkoj sceni, to je najbolji način da se podcrtaju logički paradoksi koje ovih dana emituju Bošnjak, Milačić, Krivokapić…

Jednako kao što je Zenon svojim aporijama logički osporavao da Ahil ikada može stići kornjaču, ili da strijela ne leti,  Heler se duhovito zabavljao logičkim akrobacijama, poput one da onaj ko je normalan mora da bude lud, a pošto je normalan ne može biti lud, i ovdašnji pripadnici “oslobodiačke vlasti” trude se da javnosti dokazuju nedokazivo, odnosno primjenjuju princip kvaka 22, po kojem apsolutno ništa nije moguće, osim da su oni još “parlamentarna većina” sa 32 od ukupno 81 poslanika.

Žalosno, jer  sve što u posljednje vrijeme čine u odbrani “izborne volje naroda”, nezaustavljivo tonući u sve dublju političku impotenciju, nekako podsjeća na onu scenu iz kultnog filma „Maratonci trče počasni krug“ kad jedan od Topalovića konstatuje: „Ostali samo dugmići“…

S druge strane, složna braća Mićovići, mitropolit i laureat, slažu se u vezi sa projekcijama budućnoti Crne Gore. Dok je namjesnik Crkve Srbije Joanikije II nedavno izjavio kako je “Crna Gora projektovana kao mala Ukrajina”,  nepotistički laureat “Miroslavljevog jevanđelja” Milutin, komentarišući najavu formiranja manjinske vlade veli: “Ova vlada, bez moći da ovlada protivrječnostima Crne Gore, upravo će ih ubrzavati i kad to ne bi htjela. Niko normalan to ne priželjkuje, ali ova politička struktura, s ovoliko i ovako heterogene političke pameti, koja samo ima ambiciju da vlada Crnom Gorom, ubrzaće apsurd koji je planuo i pred našim očima… Tamo nedaleko, u Ukrajini…”

Sasvim je uočljiva sličnost klaeronacionalističke ideologije složne braće MIćović u  negiranju crnogorske nacije i crnogorske države sa Putinovim fašistoidnim negiranjem ukrajinske nacije i ukrajinske države, tako da ne čudi njihovo prizivanje “denacifikacije” i u Crnoj Gori.

No, dovoljno je i ovom prilikom opet podsjetiti na riječi  Predraga Vušurovića sa Belvedera: „Preširoka su pleća antifašističke Crne Gore za tjeskobu ludačke košulje „srpskog sveta“!

A vi, složna braćo, putujte tamo daleko…