Voćka čudnovata

Piše: Slobodan L. Jovanović

Poznati američki arhitekta i publicista, Vitni Voren, pisao je u svom Crnogorcima vrlo poznatom djelu „Crna Gora – zločin Mirovne konferencije”: „Crna Gora ne može biti osvojena. Ona će nastaviti da se bori dok ne izbori svoj povratak, pa makar to trajalo i čitav vijek …“. Iako su Crnogorci i Crna Gora danas suočeni sa takvim veličinama koje odlučuju o njihovoj sudbini, kao što su Vladimir Joković i „omladinci“ iz SNP-a, uzdamo se u riječi Vitni Vorena i da će, uprkos svakom jadu koji je digao nogu na Crnu Goru, opstati i država i crnogorska nacija. Kao u onom vicu kad se Tarzan, kralj džungle, sa svojim čovjekolikim prijateljem sretne sa Mujom pa mu ga predstavlja sa Ćita, a Mujo odgovara sa „tako mali pa ćita“, tako i Joković „tako mali a čita“. Još samo da počne da čita ozbiljnije štivo.

U istorijskom smislu mnoge zajedničke odrednice karakterišu Crnogorce i danas najugroženiji narod u Evropi, da ne idem dalje, ukrajinski narod, sa tom razlikom što Ukrajinci duži period, sticajem istorijskih okolnosti, nijesu imali državu, za razliku od Crnogoraca, kod kojih je negator crnogorske nacije imao cca pet stoljeća istorijsku prazninu. Svejedno, srednjevjekovne države Crnogoraca i Ukrajinaca prethode stvaranju svih kasnijih država, u ondašnjem smislu, u njihovom okruženju, zato i jesu predmet svojatanja bolesnih umova sa imperijalnim nabojem, željnih da svoju moć crpe i u istorijskim izmišljotinama.

Samo ciničan čovjek može ostati flegmatičan na stradanje ukrajinskog naroda. Takvima je Dante namjenio namračnija mjesta u paklu. Prva jutarnja misao svakog časnog čovjeka mora biti saośećanje sa đecom, ženama, starcima dok po podrumima strijepe od bezumnih projektila, koji, u nemoći zlikovaca, ne biraju ciljeve. Okupator je pribjegao taktici koju smo dobro upoznali skoro četvorogodišnjom blokadom Sarajeva i njegovim neselektivnim granatiranjem, iznurivanjem njegovih građana nemaštinom vode, hrane, ljekove i svega onoga što je neophodno ljudima za preživljavanje. Time se Rusija kvalifikovala za epitet ratnog zločinca, poništavajući tako svoju ogromnu ulogu u prošlosti u slamanju najcrnjih ideoloških abominacija u prošlom vijeku, kao što je fašizam, postajući i sama njegov oponašatelj.

Naprasno otkriće nekakvih laboratorija u Ukrajini, i to nakon nedelju dana agresije, u kojima se navodno istraživalo biohemijsko oružje, sem što predstavlja infamantnu propagandu uzurpatora, pokazuje i voluntarizam ruskih službi, čije su pogrešne procjene o situaciji u Ukrajini prouzrokovale zaglavljenje ruske vojske u glibu sopstvenih bolesnih ambicija, sopstvene bahatosti i loše procjene patriotizma ukrajinskih građana. Čak bez razlike da li su nacionalni Ukrajinci, ili su pripadnici ruske manjine. Ruske službe, da je to istina, imali su svo vrijeme svijeta da postojanje labarotorija objelodane prije agresije na Ukrajinu, umjesto što su, nakon što su na sebe navukli revolt maltene cijelog svijeta, počeli da se peru, umjesto vodom, novim kaljugama. Nažalost, ta loša procjena ruskih službi i očiti avanturizam cijele agresije, koštaće najviše nevine građane Ukrajine, jer je očito da je ruska vojska, u pukoj nemoći, sramno prešla na civilne ciljeve, bolnice, vrtiće, skladišta namirnica, ljekova i drugih potrepština.

Ukoliko Crna Gora namjerava da svoju budućnost veže za civilizovani dio svijeta, ona se mora jasno odrediti u vrijednosnom smislu. Ako je nužno, Crna Gora mora i normativno spriječiti neke svoje građane da slave najmonstruoznije zločine, poput sadašnjih zločina prema ukrajinskom narodu, koje je sav civilizovan svijet osudio. Uključujući one koji su pred međunarodnim pravosuđem, čiju supremaciju priznaje svojim najvišim aktima država Crna Gora, presuđeni kao zločini genocida. Krajnje je vrijeme i da Evropa i Amerika otvore oči i ne pozdravljaju učešće u vlasti onih čiji su vrijednosni parametri bliži Kremlju nego Briselu. Odnosno, da prihvate odgovornost za lošu politiku prema Crnoj Gori, podržavanje nevladinih i drugih organizacija u Crnoj Gori koje su, pokazalo se, spavači ruskog i srpskog svijeta. Promjena vlasti u Crnoj Gori prije godinu i po išćerala je sve pacove na čistinu i pokazala da su zapadne zemlje finansirale i podržavale svojom politikom upravo upliv ruskog i srpskog svijeta u Crnu Goru. Srpskog svijeta kao najlojalnijeg saveznika ruskih ciljeva, što se može čuti na  javnim nastupima sadašnjeg rektora državnog univerziteta, kadra nove vlasti.

Naknadna pamet u izvještaju evropskog parlamenta o djelovanju Crkve Srbije u Crnoj Gori, iako se ne bavi velikosrpskim nacionalizmom i klerofašizmom pomenute organizacije, govori kako je EU podmetnuto kukavičje jaje tobožnje ugroženosti hrišćanstva u Crnoj Gori. Umjesto da se od početka shvati suština te organizacije i vrlo jasno razobliči od kad postoji u Crnoj Gori, sa kakvim ciljevima je instalitrana ondašnja Ujedinjena Srpska pravoslavna crkva, čiji je nasljednik sadašnja Crkva Srbije, EU i Amerika su podržali nešto što nikada ne bi u svojim državama: da jedna pseudovjerska, parapolitička organizacija obara režime, sastavlja vlade i odlučuje o državnim pitanjima.

Nažalost, još uvijek se administracije evropskih zemalja i Amerike nijesu alavertile. Pod hitno je bilo nužno smijeniti Olivera Varheljija, produženu ruku Viktora Orbana i Aleksandra Vučića, ambasadore Amerike, EU i EU zemalja koje su doprinjele sadašnjem haosu u Crnoj Gori, nastalog radikalnim otklanjanjem svakog učešća DPS-a u vlasti, čime su direktno, instaliranjem anticrnogorske, prosrpske i proruske vlasti, doveli državu Crnu Goru u nefunkcionalno stanje, udaljavajući je svakim danom sve više od normalnog svijeta i EU integracija. Crnoj Gori je potrebna stabilna, politička, proevropska vlada, a ne marifetluci Dritana Abazovića i njegove perfidne igre sa velikosrpskim klerofašizmom i šovinizmom i pravljenje političkog galimatijasa kojem se ne znaju ciljevi. Zapad je „pristao“ da se po Crnoj Gori „po dubini“ instaliraju najgori mogući kadrovi, i u profesionalnom i u ideološkom smislu, oduzimajući tako crnogorskoj državi efikasnost u unutrašnjoj politici i u procesu približavanja EU. Što je još gore, istrajava i dalje da najveći krivac za to stanje i nadalje kroji politiku u Crnoj Gori.

Agresija na Ukrajinu kao da nije pomogla zapadnim državnicima da izoštre sliku o stanju u Crnoj Gori. Glavni fokus je i dalje na Srbiji i težnji da se ona ne utopi potpuno pod uticaj Rusije, pa mu Crna Gora opet dođe kao koletaralna šteta. Nastavlja se sa protežiranjem Otvorenog Balkana, podržavaju beogradski sateliti u Crnoj Gori, ideja „ruskog svijeta“ nije im pomogla da shvate kako nije svaka integracija sama po sebi dobra, posebno  među neiskrenim partnerima iza čijih ciljeva stoje sasvim druge namjere, daleke od zajedničkog boljitka. Koliko Srbija poštuje takve sporazume govori to da je zabranom izvoza pojedinih roba Srbija suspendovala i postojeći CEFTA sporazum. Zato brine ko je organizavao pośetu Krivokapića, Spajića i Milatovića Velikoj Britanije i što stoji iza toga? Da li je to premijer Velike Britanije? Ko to hoće da oživi političke mrtvace, odgovorne za kolaps koji je zadesio Crnu Goru, vratio je stoljeće unazad i da ponovo od Crne Gore pravi monetu za potkusurivanje? Umjesto da se podrže proevropske, demokratske snage u Crnoj Gori, privržene zapadnim vrijednostima i integracijama u zapadno društvo i dalje se izvlače kao igrači oni kojima je srce u Moskvi i Beogradu, dok deklamuju prozapadnu retoriku. Oni koje je instalirala Crkva Srbije, okarakterisana u najnovijem izvještaju evropskog parlamenta kao promoter ruske propagande i interesa u Crnoj Gori.

Dok Ukrajina krvari i dok Crna Gora, u velikoj mjeri zahvaljujući politici zapadnih saveznika, baulja po mraku klerofašizma, velikosrpskog šovinizma i koketiranja sa njima, śetimo se riječi arhimandrita crnogorskog, Nikodima Janjuševića, izrečenih prije jednog stoljeća:”…Vlastodršci iz Beograda idu tako daleko u svom djelu uništenja da ne štede ni žene ni đecu dok svijet koji se naziva civilizovanim ostaje ravnodušan pred groznijem djelima Srba, gluv pred kricima bola naroda kojeg ubijaju samo zbog toga što ne želi biti rob Srbije”.

Dugujete, gospodo iz EU i USA, ukrajinskom narod i pomoć i podršku zbog stradanja kojem su izloženi, ali ih dugujete i crnogorskom narodu.