NAKON IMENOVANJA KASANOFA: Posljednja američka epizoda srpskog autokrate

Piše: Balša Knežević

Srpski autokrata koji je režim na čijem je čelu profilisao kao kriminalno-teroristički, Aleksandar Vučić predstavlja primjer destruktivnog populiste, koji bi odavno bio smijenjen da u unesrećenoj Srbiji ima ko da dođe na njegovo mjesto.

Stabilokratija, omiljena politička praksa svjetskih sila u regionu Zapadnog Balkana, održava u životu Vučića i njegov korumpirani režim ogrezao u velikosrpskom nacionalizmu, iako kao takav predstavlja faktor regionalne destabilizacije.

Za Vučića i njegove najbliže saradnike potpuna politička ameboidnost u dodvoravanju svim značajnim međunarodnim činiocima od Vašingtona i Brisela, pa sve do Moskve i Pekinga, do sad je predstavljala garanciju da će ostati na vlasti po principima čiste stabilokratije.

Vladajuća garnitura u Srbiji je odavno okarakterisana od svih značajnih međunarodnih faktora kao ”bolest regiona”, a njeno zaštitno lice je upravo Aleksandar Vučić čija se politika svodi na jeftino demagoško prostituisanje, rasprodavanje državnih resursa i udovoljavanje svakom iole značajnom međunarodnom faktoru koji je spreman da ga podrži u bolesnoj ambiciji zadržavanja na vlasti.

Kasanof za ”srpski Majdan”?

Sve je više indikatora da ovakvo stanje u Srbiji koje ugoržava regionalnu stabilnost neće još dugo biti tolerisano i da će pritisak kako sa zapada tako i sa istoka dovesti do ukidanja stabilokratskog povlađivanja koje se pretvorilo u brutalnu autokratiju sa primjesama diktature.

Bez obzira na napore koje ulažu ambasador SAD u Beogradu Kristofer Hil i donedavno Gabrijel Eskobar u odbranu srpskog autokrate i njegovog režima, čini se da Vučiću to više neće biti od prevelike pomoći. Imenovanje Aleksandra Kasanofa za zamjenika pomoćnika sekretara za Zapadni Balkan umjesto Eskobara, jasan je signal da Amerikanci nijesu zadovoljni politikom Vučića i da su već krenuli u kampanju njegovog  konačnog uklanjanja sa vlasti.

”Izbor Kasanofa za novog izaslanika za Zapadni Balkan nije očekivan na prvi pogled, čak je u neku ruku čudan jer su ranije svi američki izaslanici bili vezani za Region i radili su nekad na Balkanu što je slučaj sa Hilom i Eskobarom. Sad po prvi put dolazi čovjek koji nikad nije radio na Balkanu, ne zna ni jedan balkanski jezik. Ono što je najvažnije znati za Kasanofa je da je on bio politički savjetnik i jedan od ključnih ljudi američke ambasade u Ukrajini kad je 2014. godine svrgnut Viktor Janukovič, ruski čovjek, u političkoj pobuni poznatoj kao Majdan, odnosno Euromajdan”, rekli su naši dobro upućeni diplomatski izvori.

Amerikanci ”kivni” na srpskog autokratu

Imajući u vidu Kasanofovu biografiju, sve su prilike da njega šalju na Zapadni Balkan da pokuša da ponovi ono što je uradio u Ukrajini prije deset godina.

”U prilog toj tezi ide i to što je on bio desna ruka američke diplomatkinje Viktorije Nuland nekadašnje zamjenice šefa State Departmenta. Ona je svjetskoj javnosti postala poznata po ključnoj ulozi koju je imala u euromajdanskom prevratu u Ukrajini i kreiranju nove prozapadne vlasti. Ona se u stvari doživljava kao simbol promjene vlasti u Ukrajini i okretanju te zemlje od Rusije ka Zapadu”, rekli su naši izvori.

Kako su kazali, Amerikanci imaju puno razloga za nezadovoljstvo Vučićem, ali nijedan nije vezan za koruptivno-kriminalni karakter njegovog režima opsjednutog bolesnom hegemonijom i velikosrpstvom, što ga čini glavnim regionalnim destabilizatorom.

Vučić prije svega nije zvanično i formalno riješio problem normalizacije odnosa sa Kosovom, iako je faktički uradio sve konkretne poteze da ta država bude potpuno nezavisna.

”Ono što mu se takođe zamjera i što predstavlja svojevrsni ‘prst u oko’ Vašingtonu je što je u novu vladu ubacio proruske političare Ivicu Dačića, Aleksandra Vulina i Nenada Popovića, od kojih su dvojica posljednjih na crnoj listi SAD. Vlada Srbije je formirana u maju, a Kasanof je imenovan već u julu, što je više nego jasna poruka”, rekli su naši izvori.

Vučić nazire što mu se sprema

Sljedeci logičan potez američke administracije je, kako kažu naši izvori, da nakon smjene jednog ”Vučićevog čovjeka” Gabrijela Eskobara, smijene i intimusa srpskog autokrate Kristofera Hila.

”Vučić naslućuje sve ovo pa je zato prvi put u posljednjih nekoliko godina dozvolio da se u tabloidima pod njegovom kontrolom gura informacija da je jedan od vođa srpske opozicije Miroslav Aleksić, pod izgovorom da pohađa neke kurseve, išao u Ameriku da ga pripreme za preuzimanje vlasti nakon pada Vučića”, navode naši izvori.

U kontekstu ovih okolnosti treba posmatrati i nedavne proteste u Srbiji protiv eksploatacije litijuma i Vučićevu revnosnu odbranu tog projekta.

”Vučić vatreno brani dil sa litijumom ne zbog novca koje bi taj posao donio Srbiji, već računa da ako litijum da Njemačkoj, dobiće njenu podršku. Takođe je najavljena posjeta francuskog predsjednika Emanuela Makrona Srbiji kada bi trebalo da se ‘finalizuje posao oko prodaje 12 aviona Rafal’, a uz to bi trebalo da ugovori izgradnju nuklearke u Srbiji. Vučić računa da će tako dobiti podršku ove dvije evropske sile koje bi ga zaštitile od napora Vašingtona usmjerenih na njegovu smjenu”, rekli su naši izvori.

Međutim, istorija je pokazala da Francuska i Njemačka gotovo nikad ne rizikuju konfrontaciju sa Amerikom zbog manjih država, a pogotovo ne zbog sudbine korumpiranih autokratskih režima.

I dok se sa zapada, odnosno iz Amerike, sprema akcija usmjerena na smjenu srpskog autokrate, to je samo pola problema koji se našao pred Vučićem  i njegovim korumpiranim, kleronacionalističkim režimom. Jer dok pokušava da se odbrani od zapadne političke giljotine, Vučića veoma vjerovatno čeka moskovska omča, o čemu ćemo pisati u nekom od narednih tekstova.