Nakon Šizoja u Srbiji više ništa neće imati smisla

Piše: Stanko Radulović

Aleksandra Vučića je srpska javnost upoznala 1990. godine kao huligana i slugana kriminalca Željka Ražnatovića Arkana, a nakon svega što se dešavalo proteklih godina svima je jasno da je čovjek ostao bez razuma, da je njegova svijest sužena i da od svojih namjera neće odustati čak ni po cijenu najgoreg mogućeg scenarija po srpsko društvo u cjelini.

Sluganstvo Arkanu donijelo je toliko patnje njegovoj duši, pošto je bio sistematski omalovažavan od svog mentora. To je ostavilo trajne posljedice na njegovo mentalno i psihološko stanje koje je srpsko društvo dovelo u veći ćorsokak nego što je bilo ikada, čak i tokom 500 godina vladavine Osmanlija.

U tako suženoj svijesti jedini “lijek” za Vučića su pobjede Crvene zvezde, makar bile i pod okriljem kriminala i korupcije. Takođe mu imponuje i klicanje mase plaćenih botova koji u ojađenoj Srbiji jedinu šansu vide u mogućnosti da ih neko primijeti od najbližih saradnika predsjednika svega i svačega u Srbiji, ponajviše mafije, organizovanog kriminala i korupcije.

Zbog toga će egzaltirane scene predsjednika Srbije koji histerično grana rukama na pominjanje njegovog imena u narednom periodu biti sve češća pojava, pošto je čovjek izgubio dodir sa realnošću.

Histerične reakcije ”Šizoja”, kako je poznat u javnosti, proteklih nedjelja doživjele su kulminaciju tokom izborne kampanje SNS i mitinga na takozvanom Sverspskom saboru na kojima je sam poput ludog dirigenta iz Žikine dinastije (Nikola Simić), dirigovao orkestrom sastavljenim od spodoba koje nažalost predstavljaju sliku i priliku srpske surove realnosti.

Višegodišnje služenje Arkanu kanalisalo je Vučićeve ”moralne” norme i zahvaljujući ranoj mladosti u kojoj je bio zlostavljan od strane svog mentora okružio se najokorelijim šljamom Srbije kako bi na isti način zlostavljao sve oko sebe i tako liječio frustracije kojih nikad neće uspjeti da se oslobodi.

Sa njegovim dolaskom na vlast, njegov poltron Nebojša Čović je u regionalni sport donio laži, prevare, političku prostituciju, kriminal i korupciju i kao simbol svega najgoreg na najbestidniji način ABA ligu pretvorio u brlog, u svinjac iz kojeg je  nemoguće izaći bez ozbiljnih posljedica za klubove koje upravo on personifikuje.

FMP i Crvena zvezda su od osnivanja ABA lige sinonimi korupcije na najvišem nivou i prljavštine i nemorala u koje se uvali sport kada ga preuzmu bolesno ambiciozni pojedinci koji ne prezaju ni od čega. A takvi su se upravo zahvaljujući Vučiću i njegovim poslušnicima namnožili u srpskoj košarci, a preko nje i u regionalnoj ligi.

Ako su se Crvena zvezda i Nebojša Čović do ove sezone, zajedno sa svojim poslušnicima u KLS do finala košarkaške lige Srbije i uzdržavali od poteza koji ih potpuno determinišu kao okorele oportuniste, od srijede više nema nikakve sumnje da je riječ o ljudima koji ni od čega ne prezaju da bi ostvarili cilj.

Nagledali smo se svega proteklih godina u ABA ligi i KLS od klubova koje je vodio Nebojša Čović – od drmanja koševa, preko bacanja kesa sa mokraćom na protivničke košarkaše, potom krađe pobjedničkog pehara, lomljenja istog na tribinama zajedno sa navijačima, pa do nevjerovatnih sudijskih krađa i finansijskih malverzacija… Ali ono što je Crvena zvezda uradila u srijedu nije viđeno u istoriji svjetskog sporta!

Sudije su najprije zajedno sa delegatom po naređenju predsjednika svega i svačega u Srbiji prekinule košarkašku utakmicu finala plej-ofa Partizan – Crvena zvezda zbog uvreda sa tribina na račun Vučića. Nakon izjave direktora lige, jasno je da utakmica nije završena samo zbog toga što su Nebojša Čović i Aleksandar Vučić u “kabinetu” dogovorili šta im je činiti ukoliko utakmica krene po zlu i postane jasno da neće moći da se ostvari pobjeda.

Po nalogu svojih poslodavaca sudije i delegat Srđan Stojanović su zaustavile utakmicu, a košarkaši Crvene zvezde po komandi zbog uvreda na račun predsjednika svega i svačega u Srbiji, a ponajviše mafije, organizovanog kriminala i korupcije otišli u svlačionicu bez namjere da nastave finale.

Iz Crvene zvezde je traženo da se isprazni dvorana, iako za to nije bilo osnova, jer dvorane nikad nisu pražnjene zbog “verbalnog” delikta, makar ne na ovim prostorima, jer je to decenijama svakodnevni folklor na sportskim takmičenjima, pošto u tom slučaju nijedna sportska utakmica ne bi bila završena.

Samo dva dana ranije, u ponedjeljak, navijači Crvene zvezde su vrijeđali Željka Obradovića, Zorana Savića, porodice košarkaša Partizana, ali i na rasnoj i vjerskoj osnovi Kevina Pantera, Zeka Ledeja i Alena Smailagića. Ništa od toga nije bilo dovoljno da se utakmica makar za trenutak prekine i zamole navijači da prestanu, a kamoli da se praznila dvorana. Međutim navijači Crvene zvezde ne vrijeđaju svog idola i najveću klupsku legendu u istoriji AV.

Ipak, i u najboljim i najpaklenijim planovima nešto se desi, što razotkrije brižljivo smišljen  scenario koji je viđen u srijedu veče, a greška u Vučićevom kompjuteru je direktor KLS Aleksandar Grujin, koji je svojom izjavom svakom normalnom građaninu objasnio o čemu se radi.

“Možete da ne volite predsjednika, možete da ga ne glasate, ali ne možete da ga vrijeđate”, kazao je Grujin novinarima i na taj način samo potvrdio ono u šta su svi sumnjali – da je utakmica prekinuta isključivo zbog sujete predsjednika svega i svačega u Srbiji i po njegovom naređenju.

Ne može Šizoje da podnese da sluša kako 12.000 ljudi pred tolikim TV auditorijumom jasno iskazuje šta misli o njegovoj umišljenoj veličini.

Stojanović je saopštio da se utakmica prekida i da će biti nastavljena tek za 24 časa, i na taj način ispraznio dvoranu od navijača i košarkaša Partizana.

Grujin je tvrdio da delegat nije donio takvu odluku i da je to izmislio sam oficijelini spiker, što je tek nebuloza bez presedana.

Čak i da je to zvanični spiker utakmice sam uradio, službena lica morala su da reaguju i demantuju “odluku” o odlaganju utakmice tek za 24 časa, ali nisu i zbog toga bi trebalo biti jasno da je čitav brižljivo spreman plan u kabinetu predsjednika sproveden u djelo, ali se Grujin pod pritiskom novinara istrčao i odao cijeli scenario.

No vratimo se Nebojši Čoviću, koji se takođe gostujući u srpskim medijima istrčao i odao i na taj način razotkrio zašto je Crvena zvezda proteklih godina osvajala trofeje.

Navijači i Čović su proteklih mjeseci brojali pobjede, a svaka je ukradena uz pomoć sudija, protiv Partizana, i onda se u zanosu odao pred tv kamerama. Čović je gostujući na jednoj od srpskih televizija u kojima godinama kampuje gotovo svakodnevno, konačno rekao istinu.

“Da sam imao ja Željka Obradovića, barem jednu Evroligu bih osvojio”, kazao je Čović i time sve objasnio svakom ko želi da razumije.

Partizan je posljednje dvije godine ukupno ostvario 11 pobjeda više od Crvene zvezde u Evroligi, obje je bio bolje plasiran za po pet pozicija i igrao TOP 8 prošle sezone, ali je Čović i pored toga ubijeđen da bi njegov tim u te dvije sezone bio prvak Evrope samo da je na klupi njegovog tima sjedio Željko Obradović.

Na taj način je indirektno priznao da je Crvena zvezda u obje sezone imala bezrezervnu podršku države i “infrastrukture”, kvalitetnije timove, ali da Duško Ivanović i Janis Sferopulos nijesu ispunili očekivanja i ono zbog čega su dovedeni i skupo plaćeni.

Zbog svega rečenog, što je minula sezona pokazala, regionalna liga više nema nikakvog smisla, jer nasilje koje pod patronatom države i režima Aleksandra Vučića sprovodi Crvena zvezda nema nikakve veze sa sportom i njegovom suštinom.

Tako je nažalost i sa cijelom Srbijom, u kojoj nakon Šizoja više ništa neće imati smisla…