NE ZNAŠ KOLIKO NEKO VRIJEDI DOK GA NE IZGUBIŠ: Zdravinjo je ipak bio bolji…

Piše: Balša Knežević

Jedan od najživopisnijih likova u modernoj crnogorskoj političkoj istoriji, vjerski ekstremista intimno vezan za bocu domaće brlje Zdravko Krivokapić, imao je juče jednu od rijetkih epizoda kad je javnim obraćanjem prekinuo ”tihovanje” u koje je upao nakon što je krajem aprila rashodovan sa premijerskog mjesta.

Ovaj iskonski pravoslavni podvižnik, koji je nešto manje od godinu i po bio zarobljen na funkciji premijera Crne Gore oglasio se juče na Twitteru povodom dvije godine od smrti svog političkog oca, bivšeg lidera crnogorske filijale svetosavske sekte (SS), operativnog zvanja mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović.

Aktuelni predsjednik nedavno formirane Demohrišćanske stranke, sklon mističnim lutanjima, kontemplaciji o ”onostranom svijetu” i ”pomjeranju planina”, svojim jučerašnjim twitter obraćanjem naveo nas je da još jednom, iz perspektive sadašnjeg društveno-političkog trenutka razmotrimo njegovu ulogu na crnogorskoj političkoj sceni.

Iako je najveći dio javnosti, dok je Krivokapić obavljao premijersku funkciju bio duboko ubijeđen da je Crna Gora dotakla dno sa njegovom vladom, koju je krasila kombinacija nesposobnosti i vjerskog ekstremizma, sa primjesama radikalnog neočetništva, ispostavilo se da i od naizgled najgoreg ima mnogo gore.

Dokaz za to je Vlada kontroverznog Dritana Abazovića koja već mjesecima vegetira u tehničkom mandatu i Crnu Goru drži zarobljenu u nekoj vrsti političkog čistilišta iz kojeg lako može završiti u društvu Amfilohija Radovića, dakle u paklu.

Upravo je pokojni Radović koji je vaznesen u pakao prije dvije godine na jučerašnji dan, lice koje može poslužiti da bi se izmjerio stepen političkog pokvarenluka i destrukcije koji se vezuju za likove aktuelnog tehničkog premijera i njegovog prethodnika Krivokapića.

Kao prvo, Dritan Abazović je mimo očekivanja EU, bez najave, iza leđa javnosti prvo na vladi usvojio krajnje sporni tekst takozvanog ”temeljnog ugovora” sa svetosavskom sektom (SS) poznatom pod akronimom SPC, da bi ga na još podmukliji način potpisao 3. avgusta.

Osim što je ozvaničio status SS kao neprikosnovene organizacije za koju i zvanično ne važe zakoni i propisi u Crnoj Gori, tim činom je brutalno pogažen amanet pokojnog Radovića, jer je sve ono za što se zalagao izbačeno iz spornog dokumenta. To ukazuje na ogroman stepen beskrupuloznosti Abazovića, koji je doveden od Aleksandra Vučića i svog kontrolora prvog operativca BIA-a Marka Parezanovića da obavi prljavi posao koji Krivokapić očigledno nije mogao.

Upravo je u odnosu na takozvani ”temeljni ugovor” i Amfilohija Radovića Krivokapić pokazao visok stepen političkog, ali i ljudskog saosjećanja, kada je krajem maja prošle godine rekao istorijsko NE Vučiću i svetosavskoj sekti. Tada je odbio da potpiše ”temeljni ugovor” kojim se gazi amanet njegovog političko-duhovnog oca Radovića.

Kako smo pisali, rakija je dala hrabrost Krivokapiću da prelomi i kaže NE Vučiću i odloži potpisivanje temeljnog ugovora sa SPC.

Ovaj postupak (ne)popularnog Bocoljuba, kada je u Beogradu odbio da potpiše redigovani ugovor, ostaće upamćena kao političko-diplomatski spektakl koji je na noge digao crnogorsku i regionalnu javnost i iz takta izbacio srpskog diktatora Vučića i čelnika SS Porfirija Perića.

Krivokapić, okuražen domaćom brljom, nije posustao čak ni nakon što se zamalo fizički sukobio sa svojim tadašnjim generalnim sekretarom Božom Milonjićem koji je ”pjenio” i psovao jer ”temeljni ugovor” nije potpisan.

Druga značajna epizoda na osnovu koje se vidi da je Krivokapić ipak imao dostojanstva i ljudskosti u odnosu na obezličenu kreaturu, resursa Abazovića, tiče se velikodržavnog projekta Otvoreni Balkan, koji bi Crnu Goru ne samo udaljio od EU, već i od statusa suverene države.

Dok Abazović po nalogu njegovih kontrolora iz zvaničnog Beograda i nezvanične Moskve i dalje sanja o Otvorenom Balkanu, da bi zaokružio potpunu destrukciju i projekat obesmišljavanja Crne Gore, Zdravinjo je i u tom segmentu znao da zauzme ispravan stav.

Krivoakpić je imao običaj da eksponira svoj vjerski fanatizam, koji je u kombinaciji sa političkim neiskustvom i neznanjem bio poguban za Crnu Goru. Ali Krivokapić je znao razmjere pogubnosti Otvorenog Balkana po Crnu Goru i imao političku viziju kojoj se nabijeđeni i arogantni Abazović nikad nije ni primakao.

Krivokapić je u novembru prošle godine, prema riječima premijera Albanije Edija Rame, na večeri sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem kazao da Crna Gora neće pristupiti “Otvorenom Balkanu” jer očekuje da tokom sljedeće godine (2023) bude primljena u članstvo u EU.

Iako je njegova vlada imala katastrofalan bilans, Krivokapić je ipak u ovom segmentu iskazao, njegovom svetosavskom terminologijom rečeno, proročke sposobnosti naslutivši štetnost, ali i propast ”Otvorenog Balkana”, projekta koji je već rashodovan i koji još uvijek gura samo zvanični Beograd i nezvanična Moskva.

Osim što su imali dijametralno suprotna mišljenja koja se tiču ključnih pitanja kao što su ”temeljni ugovor” i ”Otvoreni Blakan”, Krivokapić i Abazović su imali i nešto zajedničko – i jedan i drugi su se sastajali sa operativcem BIA i glavnim ruskim čovjekom za region Markom Parezanovićem i sa predsjednikom Srbije Vučićem.

Tek sada se vidi da je razlika bila u tome što Krivokapiću savjest ipak nije dala da rasturi i uruši temelje sopstvene države, ali ni da izda amanet svog pokojnog političkog oca Amfilohija Radovića.

Kontroverzni Abazović se pokazao kao izuzetno otporan na bilo kakve uplive savjesti, moralnosti i osjećaja odgovornosti prema sopstvenoj državi. Beskrupuloznost i poslušnost u odnosu na nalogodavce pokazala se kao glavna zvijezda vodilja ovog destruktivnog kontoroverznog kompleksaša.

Stoga, i pored mnoštva kritika koje je Zdravinjo zavrijedio za svog mandata, ipak mu se mora odati priznanje da je umio da zauzme stav kada je u pitanju izdaja ključnih postulata na kojima počiva savjest i ljudskost. Sa druge strane Abazović je pokazao da nikad nije zauzeo stav, pa su mu ga na silu ”stavili” iz zvaničnog Beograda i nezvanične Moskve.

Tako da se mirne savjesti može konstatovati – Zdravinjo je ipak bio bolji…