Pogoršavanje odnosa sa Hrvatskom i EU – državni projekat crnogorske vlasti pod pokroviteljstvom Beograda

Piše: Balša Knežević

Više nema nikakve dileme da je pogoršavanje odnosa sa Hrvatskom, a samim tim i sa Evropskom unijom, trenutna svetosavsko-poslušnička vlast postavila kao državni projekat od najvećeg značaja.

Ta agenda sprovodi se po nalogu Beograda i svetosavske centrale, a izvršioci radova su funkcioneri trenutne crnogorske vlasti i operativci u mantijama svetosavske sekte (SS) – paravjerske, operativne ispostave „srpskog sveta“ poznate i pod akronimom SPC.

Cilj aparatčika „srpskog sveta“ koji su postavljeni na vlast je jasan – dovesti odnose sa Hrvatskom do usijanja da bi se Crna Gora što više izolovala od Evrope, usporio put ka EU i država učvrstila u okvire velikodržavnog koncepta „srpski svet“.

Matrica „srpskog sveta“

Da se na tom planu djeluje konstanto i intenzivno dokazala je i najnovija provokatorska akcija takozvane SPC koju je izveo jedan od najaktivnijih nižerangiranih terenskih operativaca ove organizacije Mijajlo Backović.

Nižerangirani operativac tzv. SPC Mijajlo Backović – ima fetiš prema uniformama

Operativac u mantiji, nižerangirani saradnik na projektu „srpski svet“ Backović, osim po konstantnim provokatorskim akcijama, javnosti je poznat i po druženju sa starletama i sjedjenju tokom intoniranja crnogorske himne. Mantija i vjera mu služe za operativno i političko djelovanje, pa je kao takav sramota za istinsko pravoslavlje. On je prije nekoliko dana u klasičnoj svetosavskoj propagandno-diverzantskoj akciji dizanja tenzija, kazao da su Hrvati u Boki „projekat koji traje od Drugog svjetskog rata“.

Backović je to rekao na jednoj od propagandnih ispostava srpske BIA-e govoreći o logoru Lora u Splitu.

Ova izjava Backovića iako sama po sebi nema težinu jer se radi o osobi poznatoj po jeftinim provokatorskim akcijama, ipak govori o tome da trenutna crnogorska vlast predano radi na projektu destabilizacije Crne Gore kroz kvarenje dobrosusjedskih odnosa, prije svega sa Hrvatskom. To je matrica na kojoj je zasnovan „srpski svet“, u kojem je srpski narod, nažalost, pretvoren u faktor regionalne nestabilnosti i topovsko meso za zadovoljenje hegemonističkih ciljeva autokratsko-kriminalnog režima u Beogradu.

Iako je Backović potpuno nebitan jer je njegov provokatorski način djelovanja odavno prozren, njegova javna klevetnička tirada protiv Hrvata, kao pripadnika SPC koja kontroliše trenutnu vlast, samo je pokazatelj da je zaoštravanje odnosa sa Hrvatskom i EU, državni projekat „oslobodilaca“.

Ofirali namjere rezolucijom o Jasenovcu

U prilog tome idu i aktivnosti najviših državnih funkcionera – formalnog premijera Milojka Spajića, čovjeka koga je ni krivog ni dužnog zapalo da bude predsjednik Jakova Milatovića i njihovog šefa Andrije Mandića.

Jakov Milatović, Milojko Spajić i Andrija Mandić – rade na zaoštravanju odnosa sa Hrvatskom po nalogu Beograda

Ova „crna trojka“ se veoma snishodljivo odnosi prema Beogradu i velikosrpskoj politici, ali su uvijek spremni na zaoštravanje odnosa sa susjednim zemljama koje nijesu Srbija, prije svega sa Hrvatskom.

Spajić i Mandić su sa velikim entuzijazmom podržali usvajanje sramotne, provokatorske rezolucije o genocidu u Jasenovcu koju je Skupština Crne Gore, po nalogu srpskog autokrate Vučića, donijela na Vidovdan, 28. juna prošle godine.

Upravo je Mandić pod prijetnjom da će već 1. jula uskratiti podršku Vladi, naredio Spajiću da naloži svome PES-u da glasa za rezoluciju kojom je poništeno sve što je Crna Gora postigla na putu ka EU, uključujući i dobijanje IBAR-a samo dva prije usvajanja kontroverznog dokumenta.

Cilj je bio jasan – stopirati ili koliko je to moguće, usporiti evropski put Crne Gore i pokvariti odnose sa Hrvatskom, članicom EU. Milatović se nije tom prilikom previše bunio, niti kritikovao rezoluciju.

Vlada Republike Hrvatske odlučila je, nakon usvajanja sramotne rezolucije, da za persone non grata proglasi Mandića, potpredsjednika Vlade Aleksu Bečića i predsjednika DNP-a Milana Kneževića. Od tada Knežević, koji se iskristalisao kao osvjedočeni Vučićev lojalista, je krenuo neumoljivo da napada Hrvatsku. Koliko se uživio u tu ulogu najbolje govori pisanje hrvatskih medija koji su navodili da „iz njegovih usta kao da progovara sam Aleksandar Vučić“. 

Lora i novo zaoštravanje

Nakon ove akcije, Spajić i Milatović, da bi zadovoljili Mandića i njihovog beogradskog nalogodavca Aleksandra Vučića, krenuli su u dodatno zaoštravanje odnosa sa Hrvatskom preko slučaja logora Lora.

Vučićevi lojalisti bi ponovo pod oružjem krenuli na Hrvatsku da mogu

Izjava šefa hrvatske diplomatije Gordana Grlića Radmana da su ratni zločini počinjeni u splitskoj “Lori” devedesetih procesuirani i presuđeni, Spajić i Milatović jedva su dočekali da dodatno zaoštre odnose dvije zemlje. Oni su se žestokim reakcijama na izjavu hrvatskog šefa diplomatije prosto utrkivali ko će bolje da se „dokaže“ Beogradu i politici „srpskog sveta“.

Iz kabineta formalnog premijera Spajića je poručeno da se „ne mogu zanemariti svjedočenja o crnogorskim državljanima koji su tamo zarobljeni i ubijeni“.

Milatović je takođe ekspresno reagovao i poručio da „Crna Gora ne smije zaboraviti svoje građane o čijem stradanju u ‘Lori’ postoje brojna svjedočanstva. To je, u konačnom, pitanje pravde i državnog dostojanstva”.

Iako niko ne spori da svi zločini na prostoru bivše Jugoslavije moraju da dobiju konačni epilog i da do kraja budu rasvijetljeni i procesuirani, jasno je da Spajić i Milatović imaju dvostruke aršine. Dok žestoko i ekspresno reaguju na izjave hrvatskog ministra, da bi stekli poene kod svog neformalnog šefa Mandića i zajedničkih pokrovitelja iz Beograda i SPC, njih dvojica godinama kukavički ćute na svaku provokaciju i otvorene pokušaje hegemonije Vučićevog režima. To je i očekivano od ljudi koji rade u službi genocidne velikosrpske politike.

Kada sve ovo uzmemo u obzir, jasna je namjera trenutne vlasti koja pod svetosavskim pokroviteljstvom po svaku cijenu želi da destabilizuje Crnu Goru zaoštravanjem odnosa sa Hrvatskom. Osim što komplikuje i usporava evropski put Crne Gore, ovakva politika izolacije i konflikata karakteristična za velikosrpski nacionalistički politički korpus, samo dodatno uvlači državu u anticivilizacijski, ruralni talog „srpskog sveta“.