Sjutra ne dolazi nikad

Piše: Goran Popović

Isaku Adižesu, uglednom američkom konsultantu brojnih kompanija i vlada širom svijeta, često se pripisuje mudra izreka – sjutra nikad ne dolazi. Možda malo nezasluženo, jer film sa tim nazivom snimio je još 1978. godine Kanađanin Piter Kolinson, a i jedan šavnički obućar odavno u svojoj radnji drži natpis – Danas za gotovinu, sjutra na veresiju! Znači, nikad, jer to što čitate uvijek čitate danas!

U svakom slučaju, korisna je ova zanimljiva filozofema za dijagnostiku političkih vratolomija povremene i vrlo privremene nam “parlamentarne većine” i političke prostitucije njenih povremenih i vrlo privremenih članica. Oni, kao onaj obućar, “oslobođenom narodu” za sjutra populističkom akrobatikom obećavaju sve, ali danas samo mu uzimaju gotovinu za plaćanje desetine hiljada partijskih uhljeba, i na vrhu i po dubini, za svoje ogromne plate, dnevnice za službeno-turistička putovanja, auta, telefonske račune…Takođe, tom “oslobođenom narodu” za sjutra obećavaju još veće plate, penzije i veće dječije dodatke za svu djecu, ako treba i do 42 godine, a danas mu uzimaju dodatne poreze da popune budžetske rupe, jer nekontrolisanim, “tajnim ali organizovanim” zaduživanjem državu sigurno guraju na rub bankrota, zajedno sa svim njenim građanima.

I na međunarodnom planu oni su vrlo kreativni. Za sjutra “našim međunarodnim partnerima” obećavaju približavanje Evropskoj uniji, još jače evroatlantske integracije, snažnije partnerstvo u okviru NATO saveza… Danas, međutim, intenzivno rade na uspostavljanju sve čvršćih veza sa režimima u Beogradu i Moskvi, kao i na  tzv. Otvorenom Balkanu, kao probnom balonu za hegemonistički projekat “ujedinjenja svih Srba”, poznat pod nazivom “srpski svet”, a po uzoru na “ruski svet”, čije ovaploćenje već mjesecima pratimo u Ukrajini.

Tragikomična epizoda sa mandatarom Ćakijem dodatno je ogolila nefunkcionalnost političke skalamerije, poznate pod nazivom “parlamentarna većina od 30. avgusta”. Sjutra će, vele, potpisi, sjutra će vele zakazati hitnu sjednicu, sjutra će da smijene Mila i izaberu Ćakija… Ali pošto znaju da sjutra nikad ne dolazi, svejedno im je što danas mlate, lažu, spinuju, manipulišu. Važno im je samo da i dalje svakoga dana što više urnišu ovu državu.

Vrhunac licemjerstva bila je jučerašnja izjava ispodcenzusnog Jokovića koji nije dao potpis da se izabere Ćakijeva vlada, kako baš taj Ćaki treba da bude njihov (čiji?) zajednički predsjednički kandidat?! Uz bok s njim  bila je i predsjednica parlamenta Danijela Đurović, koju inače svi hoće da smijene, a koja je najavila de će “politička kriza biti riješena do kraja ovog mjeseca”?! Mandić je još ranije naredio Milu i Danijeli da se “što prije dogovore o raspisivanju vanrednih parlamentarnih i predsjedničkih  izbora u istom danu”?! Andrija je, inače, bio 81. na listi “Za budućnost (srpske) Crne Gore”, ali se onda nekako preko reda progurao među poslanike, pa sad određuje ko će šta da radi. Mada ga, izgleda, niko ne sluša.

Miodrag Ćaki Lekić, razočaran što ne može da napravi “ozbiljnu vladu”, saopštio je da te vlade neće ni biti, te da se Crna Gora sada “nalazi na raskrnici iracionalnog i racionalnog”. Što će stari čo’ek, i njega su izluđeli pa malo zaostaje za stvarnošću, jer mi smo već odavno potonuli u duboku iracionalnost, kad smo dopustili da se u crkvenim jazbinama određuje državna politika, kad samo dopustili da za premijera imamo Zdravka sa bocom, pa onda i ovog fendaka sa egzotičnom ćubom, kad smo dopustili da najvažnije (a pogrešne) odluke donosi Božena koju “obuzima stid”, Suada koja povremeno pati od “uzdržanosti” i doktor sa 55 inča, kao i ostali kleronacionalistički parlamentarni prirepci.

S njima, svakako, sjutra nikad ne dolazi… Osim, možda, ako ne prihvatimo kontra tezu da “Sjutra nikad ne umire” iz naslova jednog od filmova o tajnom agentu 007. Mada je sad, vele, najvažnije da napravimo “krov za psihijatriju”…