Vučić pao, Mandiću otvorena vrata — „raskol“ došao na naplatu

Piše: Nikola Popović

Aleksandar Vučić izgubio je izbore, ali to ne mora nužno da znači da će njegovi dugogodišnji politički partneri (poslušnici) izgubiti pristup Beogradu. Andrija Mandić već dobija priznanje za samostalnost, dok Milan Knežević sa druge strane ostaje obilježen odanošću poraženom režimu. Jovo Bakić, kandidat za poslanika Studentske liste, tu razliku sada izgovara sasvim otvoreno.

Zato vrijedi podsjetiti što je Portal Aktuelno pisao dok izborni ishod još nije bio poznat.

U tekstu „ZAŠTO VUČIĆ ČUVA MANDIĆA: Javne čarke za unutrašnju upotrebu?“, objavljenom 24. avgusta, otvorili smo pitanje zašto navodni sukob sa Beogradom ne proizvodi stvarne posljedice po Mandićevu poziciju. Drugog oktobra, u tekstu „SUKOB DO PRVOG KVORUMA: Knežević u opoziciji, Mandić pod zaštitom“, ukazali smo na konkretan postupak: DNP je uskraćivanjem kvoruma pomogao da se spriječi izjašnjavanje o Mandićevoj smjeni.

Bilo je, dakle, dovoljno razloga da se posumnja u dubinu njihovog razlaza mnogo prije nego što su počele čestitke pobjednicima u Srbiji.

Njihove razlike bile su javne. Međusobna politička zaštita bila je konkretna.

Danas takav raspored dobija novu vrijednost. Bakić, odgovarajući na pitanje o mogućim partnerima Studentske liste u Crnoj Gori, za Mandića kaže: „On je pokazao neku samostalnost“. Kneževića, nasuprot tome, ocjenjuje kao političara koji je služio beogradskom režimu i kojem ne pripada naklonost pobjedničke strukture.

Jovo Bakić tvrdi da je Mandić “pokazao samostalnost”

To još nije zvaničan sporazum o saradnji sa Mandićem. Ali jeste politički signal: predstavnik pobjedničke liste već pravi razliku koja predsjedniku crnogorskog parlamenta omogućava da se predstavi kao prihvatljiv sagovornik.

Tu se otvara suštinsko pitanje: da li je Mandić promijenio politiku ili je uspješno promijenio način na koji ga doživljavaju budući partneri?

Za odgovor nije dovoljna čestitka Studentskoj listi poslije pobjede. Potrebno je pogledati što je radio prije nje, koje je veze prekinuo i kakvu je cijenu zbog toga platio. Posebno zato što najave da bi mogao podržati studente nijesu isto što i javno pružena podrška. Analitičar Boško Jakšić je u analizi objavljenoj na dan izbora upravo upozorio da se najavljivana otvorena podrška, koliko je poznato, nije dogodila.

Politička računica podjele uloga zato ostaje uvjerljiva. Ako Vučić pobijedi, Knežević zadržava vrijednost odanog saveznika. Ako Vučić izgubi, Mandić može da ponudi svoju distancu kao preporuku za saradnju. Različite javne pozicije tako omogućavaju istom političkom krugu da preživi oba izborna ishoda.

U tome je i smisao sumnje da je takav raspored mogao odgovarati srpskim bezbjednosnim strukturama zainteresovanim za očuvanje uticaja u Crnoj Gori: politički projekat ne bi zavisio isključivo od opstanka jednog čovjeka. Ipak, korist od nekog ishoda nije dokaz njegovog tajnog autorstva. Za tvrdnju da su službe neposredno osmislile i vodile ovu podjelu potrebni su provjerljivi dokazi.

Ono što već možemo vidjeti jeste rezultat: Vučićev poraz Mandiću nije zatvorio vrata u Beogradu. Otvorio mu je mogućnost da kroz njih uđe sa novom političkom preporukom.

Vučićev poraz Mandiću nije zatvorio vrata u Beogradu

Slična podjela vidljiva je i u ocjenama crkvenih aktera. Joanikije i Mitropolija javno su kritikovali Vučićevo miješanje u crkvena pitanja, dok je Metodijeva eparhija branila predsjednika Srbije. U postizbornoj analizi emisije „Vertikala“, koju prenosi Večernji list, Metodije se svrstava među gubitnike, a Joanikije među one čija bi pozicija mogla ojačati. 

Na političkom i crkvenom planu pojavljuje se sličan obrazac: Knežević i Metodije nose teret neposredne vezanosti za Vučića, dok Mandić i Joanikije dobijaju priznanja za distancu. Takva podudarnost sama po sebi ne potvrđuje zajedničku komandu, ali pokazuje koliko različito pozicioniranje može biti korisno poslije promjene vlasti u Beogradu.

U Crnoj Gori, u međuvremenu, traje prebacivanje odgovornosti za odnose sa Vučićem. DPS je optužio NSD, Demokrate i PES da pokušavaju da se operu od poraženog političkog pokrovitelja. Demokrate i PES uzvratili su podsjećanjem na nekadašnje odnose Vučića i Đukanovića.

Ali stare fotografije ne odgovaraju na pitanja o kasnijim političkim izborima.

Političko razilaženje Đukanovića i Vučića nije nastalo poslije ovih izbora. Iako je Đukanović 2019. još potvrđivao komunikaciju, već tada je javno ukazivao na pogoršanje odnosa i opasnost ambicija da države uređuju položaj svojih sunarodnika u susjedstvu. Godine 2022. govorio je o znatno smanjenoj saradnji zbog razlika u politikama koje predstavljaju.

Zato nije ozbiljno izjednačavati svaki raniji susret sa kasnijom političkom podrškom. Mandić je 2020. Vučiću upućivao izrazite pohvale za upravljanje Srbijom. A njegova podrška nije ostala na čestitkama: 17. decembra 2023, već kao predsjednik Skupštine Crne Gore, stajao je na bini u izbornom štabu SNS-a, uz Vučića i njegovo najbliže političko okruženje, dok je predsjednik Srbije proglašavao izbornu pobjedu.

Ta slika važna je za procjenu današnjih pohvala njegovoj samostalnosti. Čovjek koji se sada predstavlja kao političar distanciran od Vučića prije nepune tri godine svojim prisustvom na pobjedničkoj bini javno je demonstrirao bliskost sa njim — i to sa funkcije predsjednika crnogorskog parlamenta.

Danas čestita Vučićevim protivnicima, ali istovremeno zahvaljuje dosadašnjoj vlasti. Takva prilagodljivost može biti korisna za politički opstanak, ali sama po sebi ne potvrđuje promjenu uvjerenja. 

Od mjesta na Vučićevoj pobjedničkoj bini do priznanja njegove opozicije: promjena sagovornika je očigledna, promjenu politike tek treba dokazati.

PES i Demokrate, sa svoje strane, duguju odgovor o sopstvenim postupcima. Pozivanje na Đukanovića ne objašnjava kada su se i kojim konkretnim odlukama suprotstavili Vučićevoj politici prema Crnoj Gori. Distanciranje ima najveću težinu dok je onaj od koga se udaljavate još uvijek na pozicijama moći. Poslije izbornog poraza ono je mnogo jeftinije.

Aktuelno zato ima razloga da podsjeti na svoje ranije upozorenje. Nijesmo morali znati izborne rezultate da bismo doveli u pitanje raskol u kojem javne razmirice prati međusobno čuvanje političkih pozicija. Današnji rasplet pokazuje koliko je takav raspored mogao biti koristan: jedan partner ostao je uz Vučića, dok je drugi sačuvao prostor za politički život poslije njega.

Bakićeva ocjena pokazuje da Mandićevo distanciranje već donosi rezultat.

Manevar koji kod portala Aktuelno nije prošao, sudeći po Bakićevim riječima, već prolazi kod dijela buduće vlasti u Srbiji, koji je, pokazujući političko neiskustvo, zagrizao Mandićevu udicu i taktičko distanciranje prihvatio kao dokaz suštinske samostalnosti.

Ostaje završni test — odnos prema Kneževiću.

„Vijesti“ su još 2. oktobra izvijestile da su DNP i NSD formalno u savezu, uprkos razilaženjima. Zato pitanje nije samo hoće li se nekadašnji partneri ponovo okupiti pod nekom oznakom DF-a. Važnije je hoće li Mandić, pošto uspostavi odnose sa izbornim pobjednicima u Srbiji, svojim novim sagovornicima postepeno predstaviti i Kneževića kao prihvatljivog partnera.

Hoće li onaj kojem se danas priznaje samostalnost postati posrednik za politički povratak čovjeka kojem se zamjera služenje Vučiću? Hoće li se razlike ponovo izgubiti kada na dnevni red dođu izbori, mandati i podjela vlasti?

Ako se to dogodi, priča o velikom raskolu biće još manje uvjerljiva. Razdvojeni putevi poslužiće očuvanju zajedničke političke budućnosti.

Knežević je Mandiću čuvao fotelju dok je Vučić bio moćan. Hoće li Mandić sada Kneževiću sačuvati mjesto za stolom poslije Vučića?