Amfilohije i Atanasije se prevrću u grobu zbog Porfirijeve veleizdaje ”kosovskog zaveta”

Parapolitička organizacija svetosavska sekta (SS) poznata i pod akronimom SPC, odavno je ”digla ruke” od Kosova, na kojem kao suverenoj državi njeni operativci više nema što da traže. To je postalo očigledno ovih dana kada se privodi kraju i posljednje poglavlje ”normalizacije” odnosa dvije države – Srbije i Kosova, koje sprovode srpski autokrata Aleksandar Vučić i premijer Kosova Aljbin Kurti.

U posljednjih par mjeseci pokazuje se kao apsolutno tačno pisanje Portala Aktuelno, koji već dvije godine piše da je Vučić suštinski završio ”veleizdaju kosovskog zaveta” i faktički na terenu učinio sve da nezavisnost ove države zaživi punim kapacitetom. Ostalo je samo da se stavi potpis, zbog čega zapad i dalje povlađuje srpskom autokrati, kojem je dozvolio da opljačka nedavno okončane izbore.

Porfirije turistički na Kosovu

Šef takozvane SPC, Porfirije Perić, svjestan je da je njegov prijatelj i nalogodavac Vučić već učinio sve da se suštinski učvrsti nezavisnost Kosova, a da je potpis samo formalno pitanje. Perić stoga nije samo nijemi posmatrač, već saučesnik u veleizdaji srpskog naroda, a uloga takozvane SPC je da ćuti i učestvuje u manipulacijama koje preko jeftine propagande plasiraju profesionalni ”nedavači” odavno predatog Kosova.

Porfirije jedno vrijeme nije ni smio da uđe na Kosovo, a krajem 2022. godine vraćen je sa granice. Tek nakon mjeseci natezanja Periću je nekako omogućeno da uđe na Kosovo  u operativnu bazu kodnog naziva ”Gračanica” krajem juna prošle godine.

Perić se sada ipak disciplinovao i više ne govori o ”odbrani Kosova” pa su ga vlasti ove suverene države puštile da uđe na njihovu teritoriju početkom januara, kada je obilazio sela sa srpskim narodom i onako, čini se više turistički, ćaskao i mezio po okolnim selima.

Koliko je ”bitna” bila posjeta lidera SS Kosovu, govore i medijski izvještaji koji su navodili da je ”Porfirije mališanima uručio skromnu novčanu pomoć i ikonice, a oni su uzvratili pesmama orahovačkog kraja, božićnim čestitkama i ikonama koje su sami osmislili i crtali”.

Što Porfirije nije smio da pomene

Osim što je turistički obilazio ”Kosmet”, Perić je svojom ćutnjom dokazao da se takozvana SPC oprostila od Kosova.

Perić nije pominjao, niti kritikovao Vučićev režim kada je 1. februara na Kosovu i zvanično počela primjena uredbe Centralne banke kojom se predviđa da je jedina dozvoljena valuta – euro, čime je ukidanje dinara u ovoj suverenoj državi, polako ali sigurno, postalo nepovratan proces.

Takođe mu nije zasmetalo što su od 1. januara ukinute vize za nosioce pasoša Kosova, pa je samo tokom januara više od 800 Srba podnijelo zahtjev za kosovske pasoše, čijim nosiocima nijesu potrebne vize za ulaz na teritoriju EU.

Najbolji dokaz da Perić svojom ćutnjom podržava Vučićevu ”veleizdaju” Kosova je došao nakon parlamentarnih izbora u Srbiji u decembru prošle godine. Gotovo u isto vrijeme kada su u Srbiji održani parlamentarni i lokalni izbori, Beograd je poslije 12 godina odbijanja prihvatio i zvanične kosovske tablice na svojoj teritoriji. Sve ovo je prošlo bez bilo kakvog komentara od strane ijednog visokog funkcionera SPC.

Da li je tačno da je takozvana SPC dobila ogromni novac od albanskog lobija da izda srpski narod na Kosovu, ostaje na nivou spekulacija, istina, sve glasnijih.

Amfilohije i Atanasije to ne bi dozvolili

Ćutanje Perića i visokih funkcionera SPC na, kako bi srpski nacionalisti formulisali, ”veleizdaju kosovskog zaveta”, je očigledan znak da je ova organizacija debelo upletena u poduhvat tihog priznavanja Kosova. Jer zaista je simptomatično da se niko iz tzv. SPC nije oglašavao i kritikovao politiku Vučića i SNS-a, koji su, osim zvaničnog potpisa, učinili sve kada je u pitanju priznanje Kosova i normalizacija odnosa sa tom suverenom državom.

Perić i njegovi najbliži saradnici znaju da ovakve akcije Vučića i vlasti u Beogradu, koje podržavaju crnogorski profesionalni Srbi predvođeni Andrijom Mandićem i Milanom Kneževićem, ne bi mogle da prođu bez žestokih osuda i velikog bunta u narodu da su živi bivši najviši funkcioneri tzv. SPC Amfilohije Radović i Atanasije Jevtić. Njih dvojica za života bili su poznati kao najžešći kritičari Vučića zbog njegove ”veleizdajničke politike prema Kosovu”, pa se slobodno može zaključiti da se ”prevrću u gorbu”, nakon najnovijih odluka Vučićevog režima vezanih za Kosovo.

Amfilohije je bio zakleti čuvar kosovskog zavjeta i bio je u velikom sukobu sa Vučićem jer je znao da je srpski autokrata faktički priznao nezavisnost Kosova. Rukovodstvo tzv. SPC, iako znaju da je Kosovo izgubljeno i iako su povukli gotovo svu operativu iz te države, ipak nijesu bili za Amfilohijev direktan pristup i kritiku Vučića, jer kao osvjedočeni licemjeri, Porfirije i njegov bord direktora ne žele da narod sazna da su odustali od Kosova.

Atanasije je takođe bio poznat kao bespoštedni kritičar Vučića. Za njega se pričalo da ”od Kosova nijednog trenutka nije odustajao, zalagao se da se ‘kosovski mit’ sačuva”, a ostao je upamćen i po tome što je Aleksandru Vučiću u svakom trenutku govorio šta misli o njemu.

”Ovaj kukavica, ovaj jedan običan pričalo i, da ne kažem ružnu reč, laprdalo Vučić. Priča priče kao da smo mi sisali veslo. Nek ide nek priča te priča u svom Bugojnu. Ali neka nam ne soli pamet, čovek koji ni u šta ne veruje. Laže sebe i druge i hoće nama da nametne svoju ideologiju bezbožnu. Kako su to mitovi – pa svu istoriju sveta pokreću veliki mitovi, tj. velike istine koje je Platon nazvao mitovima jer su u stanju da pokrenu mase”, ovo je samo jedan od mnogih izjava Atanasija punih gorčine upućenih Vučiću.

Brisanje amaneta

Koliko brutalna osveta Vučića i njegovih marioneta koje trenutno upravljaju takozvanom SPC može da bude, najbolje se moglo vidjeti na primjeru Amfilohija. Nakon njegove smrti, beogradska centrala izbrisala je sve što je Amfilohije ostavio u amanet, a operativac zadužen za taj prljavi posao, bio je niko drugi nego desna ruka pokojnog mitropolita – Velibor Džomić – Džominjo.

Džomić je sastavljao kontroverzni ”temeljni ugovor” Crne Gore i tzv. SPC i iz njega, po nalogu Beograda, izbacio sve što mu je Radović rekao da stavi kao dio njegovog amaneta – ime crkve, Epsikopski savjet, autonomiju od centrale u Beogradu…

O strahu od Đedove kletve koji je Džomića otjerao u ilegalu, Portal Aktuelno je već pisao, o čemu možete čitati na OVOM LINKU.

Takođe, treba podsjetiti da je Džomić sa zilotskim žarom branio svoje mistično stanovište da litije i tamjan liječe koronavirus, a početkom 2020. godine, kada je pandemija bila u zamahu, kazao da ”vjernici ne treba da se plaše jer su molitvene litije najbolji lijek od svakog virusa, pa i od koronavirusa”.

Nakon toga Džomić je prozvan ’’pravoslavni vrač’’ i ’’svetosavski epidemiolog’’. Dovodio se u vezu sa olakim shvatanjem korona-kletve koja je u samo nekoliko mjeseci pokosila četiri istaknuta visoka funkcionera SS Amfilohija Radovića, Irineja Gavrilovića, Atanasija Jevtića i Momčila Krivokapića.

Džomić se smatra indirektno odgovornim za njihovu sudbinu jer je tvrdio da ima lijek za koronu i da njegovi pretpostavljeni nemaju razloga za brigu, što je dovelo do olakog shvatanja korona kletve – kako je u javnosti postala poznata nakon što je od ovog virusa za kratko vrijeme preminulo nekoliko lidera SS. Nakon što su Amfilohije i Atanasije umrli od korone, Vučić i njegov režim više nijesu imali kritičare u SPC, čime je otpor njegovoj veleizdajničkoj politici potpuno utihnuo.

U.P.A.