Povežite se sa nama

Evropa

PRAVO STANJE NA UKRAJINSKOM FRONTU: Ruska vojska nepovratno na putu poraza

Objavljeno

-

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Piše: Mirna Nikčević

Primijetivši da je medijsko izvještavanje u Crnoj Gori o situaciji u Ukrajini previše neobjektivno i prorusko, pa čak i u medijima koji se smatraju procrnogorskim, odlučih se na pisanje jednog maratonskog teksta o pravom stanju na frontu. O javnom servisu ne treba ni trošiti riječi, obzirom da je litijaško-vučićevski medij već odavno, koji rutinski preuzima laži beogradskih tabloida, ali i nezavisni i procrnogorski mediji često ulaze u zamku preuzimanja propagandnih narativa ruskih portala koje prenose beogradske fabrike laži u vidu provučićevskih portala i tabloida. Tako se recimo prikupe u nekom ‘Informer’-u, ‘Alo’-u, ‘Telegraf’-u ili ‘Kuriru’ par intervjua đe neki samozvani ‘ekspert’ sa zapada, inspirisan kontriranjem mainstream-u, kritikuje zapad i sugeriše ‘sporazum’ (čitaj kapitulaciju) sa Putinom, sakupi se kolaž takvih članaka i poslije to koristi kao ‘argument’ da se stav zapada prema Ukrajini mijenja.  Čista besmislica! Jedinstvo Zapada, uprkos svemu, nije narušeno a odlučnost da pomogne Ukrajinu u svakom pogledu je čvrsta, pa će i u ovoj priči velikosrbi i litijaši slaviti izgubljenu bitku! Njihova vizija budućnosti svijeta biće srušena, i to će jako da ih boli. 

Ali ono što zaista boli svako intelektualno pošteno i normalno čeljade jeste slika premijera Abazovića sa predsjednikom Ukrajine Zelenskim po sred Kijeva. Čovjek kojeg je na crnogorski politički vrh lansirala Crkva Srbije, koji je  u Vučićevo ime pucao na goloruke Crnogorce/ke što brane svoju zemlju od istih onih od kojih se brani Ukrajina, koji šuruje s Putinovim poltronom oko tzv. Temeljnog ugovora s crkvom Srbije i oko tzv. Otvorenog Balkana (o čemu smo već dosta pisali i čitali), s ciljem da se Crna Gora potpuno utopi upravo u vučićevsko-putinovski pakao. Iz Kijeva taj i takav maše Evropi i keseri se s TV ekrana, vrijeđajući inteligenciju i Evropljana i Ukrajinaca, jer na našoj teritoriji koristi istu retoriku kao i Putin na ukrajinskoj. Crnogorci su fašisti, ekstremisti, nasilnici, a možda i narkomani. Putin bi mu pozavidio na propagandi, a Zelenski sigurno podržao Cetinje. E zbog tog Dritana imamo i ovakav Javni servis i otužnu medijsku scenu u Crnoj Gori.

Takođe, pošto u našoj diplomatiji, sve su prilike, nema nikoga ko isprave prati prilike, dozvoliću sebi da prepričam, onima koje zanima, šta se dešava na ratnom poprištu. Usput, sve ove informacije se mogu naći na bezbrojnim tviter nalozima ozbiljnih novinara istraživača, analitičara, ljudi koji iz dana u dan izvještavaju s lica mjesta, a čije su biografije impresivne. Dakle, ko hoće da zna istinu, može lako doći do nje.

Pravo stanje na ukrajinskom frontu

Nakon briljantne ukrajinske pobjede u bici za Kijev koja se vodila od početka agresije, precizno, od 24. februara pa sve do 1. aprila kada su se ruske snage povukle iz čitave zone Kijeva, Čerinhiva i Sumija i kada je Rusija praktično odustala od najradikalnijeg ratnog cilja u Ukrajini, tj. okupacije cijele države, borbe su se gotovo u cjelini prenijele na područje istočne Ukrajine, Donbasa, odnosno Donjecke i Luganske oblasti. Tamo đe ruska ofanziva  traje praktično od 18. aprila bez prestanka. Ruska strategija sada je promijenjena. Sada se ide na skromnije i sigurnije napredovanje, a linije snabdijevanja se više ne rastežu kao na Kijevskom frontu đe su Rusi prodrli munjevitom brzinom do ukrajinske prijestonice, pošto su im kasnije linije snabdijevanja bile stalno napadane od strane ukrajinskih snaga.

Zato se ruske trupe na terenu u okolini Kijeva nijesu mogle obezbijediti municijom i hranom, a pretrpjevši ogromne gubitke, povukle su se. Sada se ide na frontalni sukob. Sukob u Donbasu u mnogo čemu podsjeća na II svjetski rat. Preraslo je sve u  prevashodno  artiljerijski rat i u njemu Rusi imaju značajnu prednost u artiljeriji i tenkovima, no i sa takvom prednošću nijesu uspjeli ostvariti niti jedan strateški cilj. Sve što su uspjeli ostvariti su taktički uspjesi u zonama Limana, Popašne i Sjeverodonjetska. No, s druge strane, ukrajinske snage su očistile od okupatora najveći dio šire zone Harkova đe ruske snage drže tek uzani pojas oko državne granice između Ukrajine i Rusije. Takođe, na južnom Hersonsko – Mikulaivskom potezu, ukrajinske snage sprovode ofanzivu iz tri pravca s ciljem nastupanja ka Hersonu. Značajan proboj tj. klin napravljen je u zoni Davidiv  đe je napravljen proboj tj. klin u dubinu okupirane teritorije. Ko išta zna o vojnoj taktici, jasno je da koncentrišući svoje napore na Donbas, Rusi omogućavaju da im (sada već samo na Sjeverodonjeck) Ukrajinci pronalaze slabe tačke, i tamo udaraju.

Evo već je prošlo četiri mjeseca od početka ruske agresije na Ukrajinu i može se reći da Rusi nijesu ostvarili ni jedan strateški,  a teško čak i operativni uspjeh. Svi „podvizi“  su samo taktičkog tipa, u vojnom smislu, lokalni, tj. na malom prostoru. Pa da elaboriramo. Od početka agresije, teritorija koju Rusi kontrolišu u Ukrajini, od prvih dana marta mjeseca, smanjila se za gotovo 40%. Dakle, od ruskih snaga potpuno su očišćeni Kijevska, Čerinhivska i Sumi oblast na sjeveru i sjeveroistoku zemlje, gotovo čitav prostor sjeverno od Harkova – najvećeg grada istoka Ukrajine i drugog grada po veličini u Ukrajini, koji se nalazi na svega 30 km od granice sa Rusijom, đe živi u ogromnoj većini rusko-jezičko stanovništvo i za koji se pretpostavljalo da će među prvima pasti  u ruke ruske vojske. Štaviše, smatralo se u proputinovskim analitičarskim krugovima da će stanovnici Harkova sa cvijećem dočekati ruske ‘oslobodioce’. Harkov, za koji se mislilo da će pasti još u prvim, ne danima već satima rata, uspio je odbaciti ruske agresore sve do granice Rusije, pa ruske snage drže tek uzan pojas oko granice Ukrajine i Rusije, dok su na jugoistoku agresori odbačeni na preko 60 km od Harkova.

Što se tiče bitke za Donbas, treba reći da Donbas geografski obuhvata dvije oblasti – Lugansku i Donjecku oblast na istoku zemlje, koji zajedno čine oko 8.81% ukupne teritorije Ukrajine, te da je Rusija ođe formirala dvije karikature od država – tzv. ‘Lugansku Narodnu Republiku’ i ‘Donjecku Narodnu Republiku’. Zvanično ih je ‘priznala’, priznavajući tako sama svoje KGB agenture, pa se sada rat ‘oficijelno’ vodi za ‘oslobođenje’ ove dvije ‘države’. Do sada ruske okupacione snage drže pod kontrolom oko 95% teritorije Luganske oblasti i oko 50% teritorije Donjecke oblasti. Bitka za Donbas traje evo već dva mjeseca i po mnogo čemu podsjeća na bitke iz Prvog svjetskog rata, pješadijske borbe prsa u prsa.

Treba naglasiti da je Donbas pretežno stepsko-ravničarski kraj ispresijecan vodotokovima i močvarama,  ali i pun žitnih polja, a takav teren u frontalnoj borbi pogoduje strani koja ima prednost u naoružanju i opremi, a to je u ovom slučaju ruska. Pa jeste, ruska okupatorska vojska uistinu je uspjela za dva mjeseca da ostvari izvjesne taktičke dobitke od početka bitke, no treba znati da se tu radi o području veličine oko 400 km2 što predstavlja tek 0.8% površine Donbasa (Luganske i Donjecke oblasti) odnosno, manje od 0.1% ukupne površine Ukrajine. Međutim, za to su platili ogromnu cijenu u ljudstvu i ratnom materijalu. To se najbolje vidi po tome što su Rusi počeli da na ratište dovlače tenkove T-55 i T-62 proizvedene 50-tih i 60-tih!

Situacija u široj zoni Donbasa – crvenom su obilježene teritorije koje drže Rusi, rozom teritorije u kojima se vode borbe, a žutom teritorije pod ukrajinskom kontrolom. Ljubičastom -teritorije koje su Rusi držali prije početka invazije, tj prije 24.februara

U međuvremenu se, 20. maja, desio pad Mariupolja tj.poraz garnizona u Mariupolju koji se 22. aprila povukao u kompleks čeličane ‘Azovstal’ đe se u totalno ruskom okruženju borio gotovo mjesec dana. Pad Mariupolja ne može se posmatrati bez uvida u šire okruženje i stanje u njemu.

Naime, još prvih dana agresije, Rusi su gotovo bez otpora zauzeli čitavu obalu Azovskog mora kao i južnog dijela Zaporoške oblasti, te gradove Berdijansk, Volohavka, Melitopol, Enerhodar, skoro cijelu Hersonsku oblast uključujući i grad Herson, pa je tako Mariupolj bio u potpunom okruženju još od 26. februara, tačnije dva dana od početka agresije. Jedinice bataljona ‘Azov’ odolijevale su u nemogućim uslovima potpunog okruženja punih 83 dana!

Tek treba da se utvrdi šta je uzrok tome da u prvih 4 ili 5 dana rata Rusi zauzmu gotovo čitav jug Ukrajine i cijelu obalu Azovskog mora i donjeg toka Dnjepra? Da li je to izdaja u redovima ukrajinske vojske, da li je to nesnalaženje,  strategijsko iznenađenje ili nešto drugo, utvrdiće se naknadno, ali ti uspjesi u prvih 5 dana rata zapravo su jedini istinski poduhvati ruske vojske u toku ovog rata. Prije početka agresije, dakle na dan 23. februar 2022., Rusi su kontrolisali cca 7% teritorije Ukrajine. Dakle, Krim i oko pola Luganske i Donjecke oblasti. Sada kontrolišu cca 20% cijele teritorije Ukrajine – cijelu Hersonsku oblast, 60% Zaporoške oblasti, 95% Luganske, 50% Donjecke oblasti i oko 1/3 Harkovske oblasti. Na vrhuncu agresije, 24. marta Rusi su kontrolisali oko 1/3 Ukrajine!

Ciljevi ruske invazije mijenjali su se tj.evoluirali od samog početka agresije.

U aprilu, nakon ruskog poraza na sjevernom frontu i, makar privremenog odustajanja od okupacije Kijeva, ruski fokus se prebacio na Donbas. Najprije je trebalo izvršiti proboj južno od Iziuma i sjeverno od Hulaipola, spojiti se kod grada Dnipro (Dnjepropetrovsk)  i u potpunosti okružiti ukrajinske snage u Donbasu, tj. zatvoriti ih (vojnim rečnikom tzv. Kotao), đe bi im se prekinule sve linije snabdijevanja i đe bi polako ostajale bez municije i hrane, te vremenom gubile volju za borbom i jednostavno nestajale, tj. dezertirale i predavale se. No, taj plan ruska vojska nije bila u stanju da sprovede jer je po sposobnosti daleko, daleko ispod maštanja velikosrba i litijaša.

Ruski ratni planovi od februara do juna 2022

Nakon propasti trećeg plana krenulo su u četvrti- forsiranje rijeke Siverskiy Donetsk kod mjesta Bilohorivka đe je planirano da se spoje sa snagama koje su trebale napredovati iz pravca Popašne i tako zatvorile obruč oko džepa Severodonjeck – Lisičiansk. No pokušaji forsiranja rijeke Siverskiy Donjeck od strane ruske vojske 9, 10 i 11.maja, na tri mjesta u široj okolini Bilohorivke prošao je katastrofalno i Rusi su tu pretrpjeli katastrofalne gubitke. Tu im je ukrajinska artiljerija uništila praktično cio jedan bataljon, 500 – 600 poginulih  i oko 70 oklopnih vozila. Groblje ruskih oklopnih vozila i tijela poginulih još uvijek leže na obalama rijeke Siverskiy Donjeck u široj okolini Bilohorivke.

Uništena ruska ratna tehnika na obali rijeke Sivirsky Donjeck-pontonski mostovi, oklopna vozila i cistijerne

Peti plan bio je direktno zauzimanje grada Sjeverodonjetska! Naravno grad je strategijski potpuno beznačajan i njegovo zauzimanje strateški ne mijenja ništa, ali je Putinu vrlo politički važan, jer je džep Sjeverodonjetsk – Lisičiansk posljednji dio Luganske oblasti koji kontrolišu Ukrajinci, pa je  okupacija istog bitna Putinu sa propagandnog aspekta, odnosno da može promovisati neki uspjeh i prikazati ga ruskoj javnosti.

Sve u svemu, od demilitarizacije i denacifikacije Ukrajine, potpune vojne okupacije i instaliranja okupacione vlasti, priča se svela na osvajanje Sjeverodonjeck-a, grada gotovo potpuno strategijski beznačajnog. Ukrajinci su inače Ruse uvukli u zamku tako što su kreirali taktičku impresiju da su se potpuno povukli iz Sjeverodonjecka pa su Rusi na svojim propagandnim kanalima još 28. maja objavili pad Sjeverodonjecka. Međutim, Ukrajinci su kasnije izvršili nekoliko protivudara, i iako su naredili povlačenje iz tog grada, za sad i dalje drže značajan dio grada u industrijskoj zoni – oko postrojenja za proizvodnju azota.

Šta je cilj ove strategije i taktike Ukrajinaca? Cilj je da se ruske snage uvuku u ulične borbe, koje su jako krvave i zamarajuće, da tu otupe svoj ofanzivni potencijal, dok sa druge strane, sa Zapada, ne stigne dovoljna količina teškog naoružanja prije svega artiljerije (vučnih haubica, samohodnih, višecijevnih bacača raketa), oklopnih transportera, tenkova i sistema PVO. Nakon što stigne dovoljna količina zapadnog oružja, osigura redovno snabdijevanje municijom i rezervnim dijelovima, te se dovoljan broj ukrajinskih vojnika obuči za rukovanjem zapadnim sistemima naoružanja, Ukrajina može izvršiti protivudar na svim frontovima i osloboditi dio zemlje koji je pod ruskom okupacijom.

Trenutne linije fronta – ljubičastom obilježene teritorije koje su držali pod okupacijom od 2014, crvenom koje su zauzeli nakon invazije 24.februara, rozom zone borbenih dejstava tj „ničija zemlja

Treba naglasiti da se naoružanje ukrajinske vojske do sada uglavnom sastojalo (i još uvijek sastoji) od naoružanja sovjetskog tipa i da su ukrajinski vojnici obučeni da rukuju upravo tim naoružanjem.  Pored toga što im se isporučuje zapadno teško naoružanje, da bi se ono moglo integrisati u oružane snage Ukrajine i postigao maksimalni efekat u borbi, potrebno je da se izvrši adekvatna obuka ukrajinskih vojnika i oficira, a za to je potrebno najčešće barem mjesec, dva. Stoga se procjenjuje da će prekretnica u ratu biti dostignuta otprilike krajem ljeta, odnosno krajem avgusta ili prvom polovinom septembra!

Kakve su ocjene dosadašnjeg toka rata?

U članku od prije malo više od dva mjeseca istakla sam da je ruska vojska tigar od papira pri čemu i dalje stojim. To je vojska koja još uvijek primjenjuje sovjetsku strategiju ratovanja đe se sve svodi ‘na masu’, odnosno svi nedostaci kvaliteta borbene opreme, strategije i znanja nadoknađuju se većim žrtvovanjem ljudi, jer za Putina su ljudi potrošni materijal. Tako Rusi po 10 puta pokušavaju isti proboj i 10 puta izginu i vrate se i 11. put pokušavajući isto, po sistemu ‘valjda će proći’. Definitivno je da je ruska avijacija samo „duplo golo“, koja praktično i ne leti nad Ukrajinom nakon što je imala ogromne gubitke u prvim danima rata. Ilustrativni primjer: za 78 dana bombardovanja SRJ 1999. američka avijacija je imala 26 000 aviopolijetanja i izgubila je 2 aviona, dok je ruska avijacija u Ukrajini na približnom broju aviopolijetanja izgubila 140 aviona i helikoptera (konzervativna procjena) od kojih je 80 vizuelno potvrđeno.

Oni koji se usude da uopšte upoređuju rusku i američku avijaciju, naprosto su budale! Ruska mornarica je takođe prekrižena nula, jer je do sada izgubila krstaricu ‘Moskva’ što je glavni komandni brod ruske crnomorske flote. Ekvivalent ovome je kao kada bi Amerikanci izgubili nosač aviona. „Moskva“ je potopljena ne baš savremenim ukrajinskim protivbrodskim raketama ‘Neptun’. Ukrajinci sada dobijaju savremenije protivbrodske rakete ‘Harpoon’ dometa 280 km i imaće na nišanu praktično cijelu rusku crnomorsku flotu, što će im omogućiti da se u potpunosti odbrane od svakog ruskog pokušaja iskrcavanja kod Odese!

Šta od naoružanja potražuje Ukrajina? Šta je do sada dobila i  šta joj je potrebno da uspostavi vojnu ravnotežu?

Do sada je Ukrajina dobila 280 tenkova T72M i T72M1 (modernizovanih), 111 oklopnih transportera BVP-1 i PVB 501A od Češke i Poljske, te 108 haubica M777 dometa do 40 km od SAD.

Preko 20 višecijevnih bacača raketa RM-70 kalibra 122 mm od Češke, preko 20 višecijevnih bacača raketa BM-21 Grad od Poljske, preko 20 samohodnih haubica ‘Dana’ i ‘Grozdika’ od Češke, 12 haubica ‘Caesar’ dometa do 30 km od Francuske, 22 samohodne haubice M109 od Norveške, sistem PVO S300-PMU od Slovačke, 40 oklopnih transportera ‘Bushmaster’ od Australije i još mnogo mnogo drugih. Detaljniji pregled bi zahtijevao barem 3 posebna članka. Uz sve ovo, očekivana dostava dronova MQ i aviona F-16, omogućiće da se izvrši i konačni, odlučujući preokret na frontu i Rusi izbace sa cijele teritorije Ukrajine, zajedno sa Krimom.

Kolika je angažovanost snaga i gubici obije strane?

Ruski zvanični izvori ne objavljuju nikakve podatke o ruskim gubicima, a posljednji podatak bio je od 25. marta kada je rečeno da je ukupno poginulo do tada 1 351 ruski vojnik, a 3 825 ranjeno. Međutim, na od Kremlja kontrolisanim ‘Telegram’ kanalima objavljeno je ukupno 3 798 sahrana ruskih vojnika i oficira poginulih u Ukrajini. Ovo naravno ne uključuje i broj nestalih, a on je ključan. Istovremeno se objavljuju podaci da su snage ruske marionetske izmišljene ‘DNR (Donjecke Narodne Republike)’ imale do sada 2 115 poginulih i 8 847 ranjenih. Pa sada zamislite! Vojska koja je na početku rata zvanično brojala cca 20 000 ljudi je imala zajedno 10 963 poginulih i ranjenih ili 55% ukupnog sastava. Kada jedinica ima preko 50% ljudstva izbačenih iz stroja ona se smatra onesposobljenom. Slične gubitke ima i tzv.'LNR (Luganska Narodna Republika)’!

Dakle, Rusi trenutno imaju poluzvanično potvrđenih oko 7 000 poginulih, a to ne uključuje nestale. Broj uništene vojne opreme do sada vizuelno potvrđen je 4 330 komada ruske vojne opreme i 1 159 komada ukrajinske. Procjena na osnovu uništene opreme je da Rusi imaju oko 20 000 – 30 000 poginulih, a Ukrajinci oko 10 000! Radi ilustracije ‘moći’ i ‘snage’ ruske vojske, dovoljno je poređenje da su u cijelom Drugom svjetskom ratu SAD na šest frontova imale četiri poginula generala, a Rusi za nepuna četiri mjeseca u Ukrajini, 12!

Toliko o ruskoj „moći“ i fantastičnim i hrabrim ukrajinskim vojnicima. A možda jednog dana na nekoj crnogorskoj televiziji čujemo objektivnu i ozbiljnu analizu, političku i vojnu, jer u „dobu informacija neznanje je izbor“.

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter
Klikni za komentar
Prijava
Notifikacija
guest
0 Komentara
Inline reakcije
Prokomentarišite i vi
Sponzor

Najčitanije