ANTIFAŠIZAM: Sjećanje na Savu Kovačevića i elitnu jedinicu NOB-a

U vojnoj kasarni Masline u Podgorici, jedna soba čuva uspomene na slavne podvige čuvene Pete proleterske brigade i njenog prvog komandanta po kojoj je i danas mnogi zovu, Save Kovačevića. Pištolj, dvogled, puška ovog narodnog heroja, ali i drugih učesnika Pete proleterske krase ovaj jedinstveni mali muzej koji predstavlja svjedočanstvo hrabrosti elitne jedinice Narodnooslobodilačke borbe, osnovane 1942. godine u Smriječu, u Pivi.

„Ova jedinica je po mnogo čemu bila posebna. Sama činjenica da je Peta proleterska brigada osnovana 1942. godine i da je tada od 987 boraca imala 240 žena. To je vrlo rijetko bilo za te uslove i prilike, za to vrijeme. To je bila jedinica koja je imala isključivi zadatak da stvara slobodnu teritoriju. Nije imala određeni prostor i region nego je djelovala tamo gdje je bilo najteže. Učestvovala je u bitkama u Sutjesci, na Neretvi, u oslobođenju Sarajeva, proboju Sremskog fronta, oslobođenju Karlovca, Zagreba i konačno, oslobođenju Slovenije, Jesenice i Maribora”, priča sagovornik Dnevnik novina Radovan Mićanović koji već skoro 30 godina čuva ključeve spomen-sobe, prema kojoj, kako kaže ima posebnu emociju.

„Zadužen sam za prezentaciju i održavanje spomen-sobe. Skoro 30 godina se bavim tim poslom i prema njoj imam posebnu emociju s obzirom da sam i sam bio vojnik Pete proleterske brigade, a i moj otac. Nisam žalio ni vremena ni truda da ona izgleda kako izgleda. Uz pomoć starješina, ova soba izgleda tako i to je civilizacijski odnos prema istoriji”, ističe Mićanović koji je po profesiji istoričar.

Spomen-soba je, kako kaže, osnovana 1974. godine i ima oko 270 kvadrata izložbenog prostora. U njoj su smještena sredstva koja su pripadala borcima Pete proleterske brigade u ratnom periodu, a jedan dio spomen sobe oslikava razvojni put jedinice u mirnodopskim uslovima.

„U posebnom dijelu je tzv. Savina soba gdje se čuva jedna Savina bista, njegov automat, pištolj, dvogled i kurvimetar”, navodi Mićanović.

Prema njegovim riječima, mnogo je sredstava poklonjeno od strane pojedinaca i institucija i na taj način je soba obogaćena. Tako ona danas u svojoj kolekciji ima 70 cijevi, naoružanja različitog kalibra i izrade.

„Ostalo su sredstva sanitetskog materijala koje su imali sanitetski radnici iz bitke na Sutjesci, tu su ratne zastave, odlikovanja, razne plakete, skice, mape, kopije dokumenata. Dakle, pored naoružanja, tu ima i više od 250 drugih eksponata”, kazao je Mićanović.

Prema njegovom mišljenju, najvredniji eksponat je ratna zastava, odnosno replika jer se original čuva u Beogradu, četiri ordena i naoružanje od kog neka datiraju još iz 1924. godine.

„Kada je riječ o poklonjenim eksponatima izvojio bih mini galeriju. U njoj ima 12 slika akademskih slikara. Neki od njih su služili redovni vojni rok u jedinici ili su na neki drugi način bili vezani za Petu proletersku brigadu. Tu je, takođe, i bronzana bista Save Kovačevića, rad akademskog vajara Vuka Bojovića, nekadašnjeg direktora beogradskog zoološkog vrta. On je služio vojsku u Artiljerijskoj jedinici Pete proleterske brigade i tada je uradio to bronzano poprsje”, priča Mićanović.

On ističe da su ovu spomensobu posjetile mnoge značajne ličnosti, državnici, zvaničnici, ali i vojnici, đaci i studenti.

„Jedna od brojnih važnih ličnosti koje su posjetile ovu sobu bio je Savezni sektretar za narodnu odbranu SFRJ general armije JNA Nikola Ljubičić, kao i svi današnji zvaničnici crnogorske države, državnici, partijski sekretari, rukovodioci, predsjednici opština, brojni đaci, studenti i drugi putnici namjernici koji su imali prilike da dođu i da je obiđu. Ranije, dok je postojao redovni vojni rok, obavezni čas i obavezni obilazak je bio svih pripadnika Vojske ove spomen-sobe, tako bi se upoznali sa ne samo sa sobom nego i da bi se podsjetili na slavnu prošlost jedinice”, navodi Mićanović.

Koliko je ova spomen-soba značajna, govori i činjenica da je jedina takve vrste u Crnoj Gori.

„Ova spomen-soba je isključivo vezana za Narodnooslobdoličaki rat i za Petu proletersku brigadu i to ne treba izgubiti iz vida. Veliki je značaj te spomen-sobe. Upravo ako se zna da Crna Gora baštini antifašističku tradiciju. To ne može niko da izbriše, niti da porekne značaj tog pokreta. Mislim da svi znaju da niko nema 13. jul u Evropi i svijetu. To je bio jedini organizovani ustanak protiv fašizma. Sve drugo je poslije toga stihijski išlo. Značaj spomen sobe je upravo u tradiciji 13. jula i antifašizma. Mislim da je to tako i računam da će to biti i ubuduće, bez obzira na sve. Istorija se ne može potirati. Ona može da se njeguje, da se čuva, da se dopunjava istorijskim istraživanjima i saznanjima, ali ono što je temelj današnje države i bivše Jugoslavije to je antifašizam i ništa drugo”, naglašava Mićunović.

Za njega, ova soba ima i lični značaj s obzirom na vrijeme i trud koji je uložio da bi se sačuvala.

„Nisam je ja osnovao, ali kao pripadnik jedinice, kao redovni vojnik koji je služio vojsku u kasarni Masline, davao sam doprinos za uređenje sobe. Uvijek me je to interesovalo. Istorija je moja struka, ja sam prosvjetni radnik. Imam neku emociju prema tome. Do sitnice sam vodio računa da sve bude tu, da to neko ne ponese, ne otuđi. Za vrijeme NATO bombardovanja sam sam iselio eksponate, dio sam ponio u Muzej Marka Miljanova, nešto kod kuće, nešto u Istorijski institut i sve je to vraćeno tačno gdje je bilo i ranije, do sitnice. Možda to nije moralo tako, ali ja imam tu obavezu i dan-danas”, ističe Mićanović.

Za koji mjesec Mićanović ide u penziju, ali kaže da će rado posjećivati spomen-sobu kojoj je po svetio dobar dio svog života.

„Interesovaću se, naravno, kako se održava. Ima mladih ljudi koji će o tome da vode računa. Tu su sitnice koje su vrlo primamljive za pojedince. Naoružanje, pištolje, uvijek se interesuju za to jer smatraju da im to treba. Mene interesuje da to stoji tu, da neko to vidi, opipa, da se fotografiše. Mladi su svjesni značaja ove sobe. Mladi vojnici koji su na redovnom odsluženju ili vojnici po ugovoru, nađu priliku ili im organizuju posjetu i oni se malo iznenade kada vide čega sve ovdje ima. Drago mi je kada vidim da ne misle da su izgubili dva sata ovdje. E sad, koliko su mladi svjesni Narodnooslobodilačke borbe, to je pitanje same nastave, odnosa i lične prosvijećenosti”, zaključuje Mićanović.

Ponosan što je Titova bista našla svoje mjesto na otvorenom

U spomen-sobi je do 2018. godine bila i bista Josipa Broza Tita, kada je na inicijativu gradonačelnika Podgorice Ivana Vukovića premještena na Bulevar Svetog Petra Cetinjskog u Podgorici, uoči 19. decembra, kada se obilježava Dan oslobođenja Podgorice.

„Bista je bila ranije postavljena u krugu jedinice. Igrom slučaja i ja sam kao vojnik ’82. godine gazio sam počasni hod kad je postavljena bista. Nakon svih događanja 1991. godine i bojazni da je ne oštete, na moj predlog je smještena u spomen-sobu i bila je tu 18, 19 godina. Prije dvije godine predao sam je gradonačelniku Ivanu Vukoviću. Srećan sam što su joj našli mjesto na otvorenom, kod Blažovog mosta. Apsolutno sam ponosan na to. To je rad Antona Avgustinčića”, kazao je Mićanović.

U planu izgradnja Vojnog muzeja

U okviru kasarne Masline u planu je izgradnja Vojnog muzeja, a Mićanović vjeruje da će upravo spomen-soba biti njegov nukleus.

„Ako Ministarstvo odbrane ima u planu da pravi Vojni muzej, a računam da će to biti u jednom objektu ovdje u kasarni Masline, neće odavde sve poći u taj muzej. U svakom slučaju ova soba će predstavljati začetak Vojnog muzeja. Da bi se on osnovao, treba dosta sredstava, a najviše struke. To nije lako raditi. Mora za svaki eksponat da se detaljno odredi njegovo porijeklo, godina, da bi se prezentovalo javnosti. To će predstavljati dug i stručan posao i siguran sam da će dio ovih sredstava sigurno naći mjesto u budućem Vojnom muzeju”, kazao je Mićanović.