SJEĆANJE NA TITOGRAD I ODRASTANJE: Đevojke sam na Sastavke vodio, tad’ se toliko moglo

Za degeneraciju koja raste

Iskoristiću ovo prazno polje da vam malo glave izotvaram podužim tekstom koji slijedi, a inspirisa me N.R. koji mi je prije 30 godina bio prvi komšija iz Stare Varoši, pored kuće Vučkovića, te smo se ka đeca igrali svega i svačega – nismo patisali!

Okle počet a da ga ne spetljam? Aj ovako: Pozdrav za sve Ćiće iz grada, koji su bili načičkani pored svake škole, i na još dosta prometnih mjesta, te smo kod njih ka đeca bucali sjemenke, špice, kokice, spečene jabuke, kokotiće, čuvene čibuke, i sladolede na točenje, čije smo dno od korneta frljekali što dalje od nas, jer je kroz grad kružila priča da Ćića s njim malo uši pročačka, pa da ne bi na med naišli.

Pozdrav za sve unutrašnje traktorske gume što smo drali a i ponekad pocijepali spuštajući se od Vezirovog niz Bukove do Crnija Rapa, a znali smo produžit i do Adžovija Vrba! Pozdrav i za one mudonje što su znali skočit i sa Redžovija, i ludake iz Stare varoši što su sa Brijega skakali tačno u rupu dva sa dva.

Pozdrav za Ribnička kupališta Lira, Četvrte i Pete, đe smo u dubini od nepunog metra znali skočit i na vugla, pa sa džondžulama doma odili, blavore rukama fatali, guštere omčom pritegli, nebitno jel zelembać ili crvendać, tako smo ih dijelili!

Pozdrav za parkirane vagone na željeznici sa kojih smo zbog trotineta maherski skidali kuglagere, veći za prednji a dva manja za zadnje točkove. Koliko smo samo buke pravili spuštajući se niz Carinu, a ponekad i niz Goricu i odranija koljena doma odili, pa nam majke oćahu žitkim prutom od šipkovina popridat još malo te smo mjesto tetovaža mosure šetali kroz grad.

Pozdrav i za Ponijevu zadnju nožnu kočnicu što mi kristijanu podari. Pozdrav i za simite kod Cura i Đokove hamburgere.

Pozdrav i za one kaubojske vozove sa drvenim klupama što nas džabe voziše do nama jedinog mora, Sutomora, jer nismo imali para da nam kondukter precvikuje onu debelu kartonsku kartu, pa smo često bili izbačeni na usputne stanice kroz Zetu.

Pozdrav i za parkirane Pincgauere ispred Dom JeNA što smo im lomili žućkasta zadnja stakla pa od njih pravili dimne bombe. Pozdrav i za naše igrice bez kojih nismo ni jedan dan proveli: Mi nismo igrali fudbala već lopte, tri korne penal, bubulj stativa, tuča jel go ili nije go nego ukljeva. Klikera, ćerale garale nema naređivale, nema iz dubrova, orgiranje, toš vraće…

Tapkalice, bližnje, pola cijelo, slika bijelo, kaladonta, kockica, zumkalice, janjina, trulija kobila, pastira, zaleđenog čiče, između dvije vatre, viktorije, fatalice, žmurke, care care gospodare, traženja, komita i žandara, rata, i ko zna još koliko igara, zaboravio sam neke sigurno, eee i palčeva da ne zaboravim, kao i onih malih autića što smo kredom crtali stazu, pa na gurkanje 1,2,3 ko brže do cilja a da ne ispane sa dva točka sa staze.

Pozdrav i za naš veliki bazen, đe nisi ni mora da znaš da plivaš koliko je voda ledna bila, same su ti noge i ruke mlatarale od zime, a unutar sportskog crvenožute stolice što kad se nategnu odozdo pucaju ka sandokan petarde, i onu zelenu polugumenu podlogu sa cipiripi reklamom što zgaženim ćikovima uništiše kad uguraše vašar unutra.

Veliki pozdrav za sve od novina napravljene kape za Nervnu tribinu stadiona Pod Goricom, da nas sunce ne ošalamuti dok deremo sve iz velike lige.

Pozdrav i za Zuba i Žaba, što oćahu po tonu kikirikija i dvojnog C prodat za poluvrijeme. Posebni pozdrav za krpenjače napunjene bubuljima i postavljene na trotoar da ti je iz zaleta zavrne slučajni prolaznik.

Pozdrav za cirkus Korona na Pobrežje, ringešpil na Drpe, i za sve letke prosute iz aviona.

Pozdrav za Kino Kulturu, đe smo prije pomame za videom išli da gledamo Brus Lija, i otvorenu baštu đe su naši bokseri prangijali sve redom.

Pozdrav i za sve gradske stripoteke i videoteke, posebno za Alf, đe sam praktično odrasta.

Pozdrav za sve krovove zgrada na koje smo se pentrali da bi polomili antene i od njih pravili puvaljke za bobice koje su rasle oko zgrada.

Pozdrav za sve moje drugare što smo par puta godišnje išli u Gorane predvođeni Andrijom Jankovićem da sadimo na stotine borića i ostalih sadnica po Gorici i kod Kombinata.

Pozdrav za sve praćkom polomljene prozore po školama i visokim spratovima, i peckalicom ispeckane komšije.

Pozdrav za diskoteke Paradiso u sportski, i hotelske Big Babol i Holivud.

Pozdrav i za Bombonjeru, Sport, Jugoplastiku, Korzo, Marinu, Li Kuper, Putnik, Štetnog, Duvan i još po neku radnju iz glavne ulice, i Elanovu ispod stadiona.

Posebni pozdrav ide za crne i bijele murve, džanje i košćele, koje smo tamanili ka južno voće, nijedna nam zaprla nije.

Da ne zaboravim pozdravit flipere kod autobuske, stoni fudbal i bilijar, Galagu i ostale igrice što smo prešpicavali kad nam proguta žeton pa se pokojni Tomo zaleti i da nam marele.

Pozdrav i za sve bivše djevojke koje sam šeta po Gorici i Ljuboviću, i na Sastavke sam ih vodio, toliko se tad moglo.

Pozdrav i za Tušku pjacu što nas obuče i opremi svo to vrijeme, i Veliku pijacu te nas najede da bi imali snage sve to da preživimo jer smo bili pravi tipatnici.

(D.Šutulović)