Tema
CRNA GORA: Sukob na srpskoj desnici
Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije prima posljednjih dana predstavnike crnogorske izvršne i zakonodavne vlasti – prvo premijera Zdravka Krivokapića i predsjednika Skupštine Aleksu Bečića, a za njima i ministra pravde, Vladimira Leposavića.
Ovi susreti imaju i bizarnih detalja, kao što je uručivanje ukoričenog primjerka Službenog lista u kojem je objavljena najnovija verzija Zakona o slobodi vjeropovijesti, kao da je riječ o kakvom vrijednom istorijskom dokumentu kojim se zapečatilo vlasništvo SPC nad crnogorskim sakralnim blagom, a ne po svim elementima sporan pravni akt.
No, niti se ministar drži prava, niti crkveni vjerodostojnik vjere i crkve. Sa prvog od susreta episkop je poslao par exelance političku poruku o predstojećim izborima u Nikšiću, najavljujući i tamo “velike promjene” kakve su se desile na državnom nivou. “Neka Bog da svima dobro, vama koji ste na visokim funkcijama i narodu i državi”, poručio je Joanikije.
Susreti sa dvostrukim ciljem
Ovakva sprega Mitropolije sa vlašću u Crnoj Gori nije viđena od kad je Crna Gora imala teokratsko uređenje, s tom razlikom što su ondašnji mitropoliti bili “svjetovniji” vladari od današnjih nosilaca, pogotovo izvršne vlasti. Sudeći po spisima i dokumentima, bili su širih pogleda i nijednoga od njih nije karakterisala vjerska zatucanost kakvu srijećemo kod nekih aktuelnih crnogorskih visokih funkcionera, uključujući i samog premijera.
Ovi susreti kod Joanikija imaju dvostruku svrhu – prva je pokušaj konsolidacije pred čestim napadima nezadovoljstva od strane DF-a, od čije volje zavisi opstanak vlade, ali i “zbijanje redova” pred izbore u Nikšiću.
Ali, čijih redova?
Mitropoliju crnogorsko-primorsku Srbi u Crnoj Gori doživljavaju kao svoj nesumnjivi duhovni centar. (Mitropolija i Cetinjski manastir su i duhovni centar Crnogoraca, ali okupiran od strane SPC sa kojom se ni najmanje ne identifikuju.) No, sama Mitropolija, od kada se potpuno infiltrirala u crnogorski politički život, ima svoje Srbe “političke favorite”. A to definitivno nijesu oni koje okuplja i predstavlja Demokratski front, produžena ruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u Crnoj Gori.
Aktuelna vlada u Crnoj Gori je vlada Mitropolije crnogorsko-primorske, i to Amfilohijeve Mitropolije. Na tu vladu predsjednik Srbije (još) nema skoro nikakav uticaj, zato što nema, još uvijek, uticaja na Mitropoliju. Snishodljivost koju je Vlada pokazala prema Vučiću u skandaloznom slučaju “donacije vakcina”, ne može izbrisati činjenicu da beogradski vladar u njih nema povjerenja, što vuče korijene iz poznate netrpeljivosti pokojnog mitropolita Amfilohija prema predsjedniku Srbije. To što je iz organizacije prošlogodišnjih litija sasvim uklonio predstavnike Demokratskog fronta, bila je još jedna poruka da je za Srbe u Crnoj Gori nadležan on, i niko više.
No, svojeglavog i u Crnoj Gori apsolutno dominatnog Amfilohija, više nema i karte su se ponovo promiješale, samo još niko ne zna kod koga je onaj pobjednički špil.
Srpsko-srpski “sukob” u Crnoj Gori nema ideoloških konotacija. Riječ je o potpuno identičnoj matrici, konzervativnoj i ultranacionalističkoj. Jedina im je razlika u pokroviteljima i tutorima. Struja koja je bliska Mitropoliji i koja ide Joanikiju na poklonjenje djeluje trenutno jača, samim tim što je u vladi, najvišim organima izvršne vlasti, kao i zbog potpune i često neprincipijelne medijske podrške koncerna Vijesti. Taj je dio i kudikamo, barem deklarativno, klerikalniji od dijela kojeg dominantno predstavlja Demokratski front. Logično, budući da je riječ o ljudima koji su na tim pozicijama isključivo zahvaljujući svojoj bliskosti Mitropoliji.
Ali, da li je iluzija da je ta “struja” jača?
Njihova je “baza” u Mitropoliji, oličena u apsolutnom autoritetu pokojnog Amfilohija. No, kako vrijeme protiče, taj autoritet na polju realne politike blijedi i blijediće još više, nezavisno od toga kakav je stav vjernika o tome.
Uprkos trudu i željama, veliko je pitanje da li bi Joanikije imao bar dio Amfilohijevog autoriteta i uticaja, sve i da postane mitropolit MCP.
Pitanje svih pitanja je zapravo – da li će uopšte postati? Da je mudrosti, politički kalkulant u Beogradu možda bi se na taj potez i odlučio, kako bi Srbima u Crnoj Gori i dalje “prodavao” iluziju o koliko-toliko nezavisnoj mitropoliji unutar SPC, iluziju koju je stvarao neposlušni Amfilohije. Istina, crnogorski Srbi mahom do te autonomije kudikamo manje drže nego Crnogorci do svoje nezavisne države.
Crnogorski Srbi ili srpski Crnogorci
Ali, pitanje je zašto bi Vučić ugađao nekoj šaci crnogorskih Srba, koji su za njega ipak samo srpski Crnogorci? Zašto bi, ako sve konce može imati u svojim rukama? Najvjerovatnije je ipak da će predsjednik Srbije uticati da se na čelu cetinsjkog trona nađe njemu odan čovjek, i da će učiniti sve da ovu “odbjeglu” mitropoliju u punom kapacitetu vrati matici – Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Svojom propagandnom mašinerijom pomogao joj je da ostvari svoj cilj u “odbrani svetinja”. Ali, posao na terenu odradili su Amfilohije i Mitropolija crnogorsko-primorska. Sada mu je, paradoksalno, zahvaljujući upravo uticajem onoga ko ga nije trpio, posao znatno olakšan.
Dakle, ukoliko Vučić odabere sebi podobnog mitropolita, pozicija ove apostolske vlade značajno će biti poljuljana jer ona, jednostavno, gubi svoje uporište i logistiku, i tu nikakve Vijesti i njihove medijske podrške, niti nekakve demohrišćanske stranke osnovane navrat – nanos u cilju održanja Krivokapića ne mogu pomoći. Tajming je, jednostavno, loš.
Za Vučićevu medijsku mašineriju oni su mali medijski zalogaj. Naravno, koncernu ne odgovara pad Vlade, jer ne znaju kako će proći njihovo čedo – URA. A slabašna je i njihova “kohabitacija” sa dijelom srpskih medija, poput Nove ili N1, koji predano i detaljno prenose tekstove i priloge Vijesti, kao jedini izvor informacija iz Crne Gore. Naivna nada tih glasnogovornika “druge Srbije” da će i u Srbiji “osvežiti” po crnogorskom scenariju, a uz pomoć Grigorija, episkopa diseldorfskog i njemačkog, raspršila se u paramparčad njegovim još lošijim prolazom od Joanikijevog prilikom izbora patrijarha.
Vučić je nedvosmisleno demonstrirao svoju apsolutnu supremaciju unutar Srpske crkve, time što su sva trojica “prvoplasiranih “ episkopa iz užeg izbora za patrijarha bili njegovi ljudi, koji su i Joanikija i Grigorija ostavili daleko iza.
Nakon crkvene, ambicija za političkom dominacijom
Za očekivati je, dakle, da će dijelu crnogorskih Srba, koji još uvijek naivno vjeruju u ograničenu, ali njima dovoljnu samostalnosti MCP unutar SPC, predsjednik Vučić brzo otvoriti oči.
Ali, to je samo jedan i mnogo lakši dio priče koji u Crnoj Gori interesuje predsjednika Srbije. Drugi je dominacija na političkom planu.
Treba pažljivo slušati što govore njegovi režimski ideolozi. Istoričar Raković prije neki dan nije govorio samo o “mentalitetskim greškama Crnogoraca” koje valja ispravljati, već je u istoj rečenici kazao da, ukoliko rezultati izbora u Nikšiću budu povoljni, tu ne treba stati, već izabrati i vladu koja će “srpskom svetu” biti po volji.
Jedno je sigurno: ovaj “sukob” na srspko –srpskoj razjedinjenoj desnici u Crnoj Gori, jedan je od onih u kojima je bilo čija pobjeda poraz za građansko i sekularno društvo. U tom slučaju, naša politička scena bila bi blijeda refleskija političkih dešavanja u Srbiji, što je uočljivo i sada, jer je već postala jedna teatralna melodrama.
Dakle, što je mogući scenario? Jedan od vjerovatnijih, ukoliko DF pokaže dobar rezultat u Nikšiću, jeste da ta koalicija, odnosno njihov patron iz Beograda, odu na rušenje vlade i na nove izbore.
A u tom slučaju, sva su scenarija moguća.
B.M.
-
Društvo2 days ago
Raoniću, himnu gasi, Mandićevo uho spasi
-
Svetosavska sekta4 days ago
SPC je bačva bez dna u koju se sipaju milioni
-
Politika3 days ago
Ofiranje ugroženog srpstva
-
Politika1 day ago
DON’T CRY BABY Kolaps već prežaljene vlasti
-
Komentar1 day ago
TRAMPOVA POLITIKA I ŽENE: Da li ograničavanje osnovnih ženskih prava može postati globalni trend