ĐUKANOVIĆ DONIO UKAZ O OPOZIVU AMBASADORA: Oni ne smiju biti kvalifikovani da rade na štetu države

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović donio je ukaz o opozivu ambasadora iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Italije, Kine, Njemačke, Poljske, Svete Stolice, Suverenog Malteškog Reda i Ujedinjenih Arapskim Emiratima. Vlada je ranije opozvala ambasadore iz Kine Darka Pajovića, Vatikana Miodraga Vlahovića, Bosne i Hercegovine Obrada Stanišića, Italije Sanju Vlahović, Njemačke Veru Kuliš, Srbije Tarzana Miloševića i Ujedinjenih Arapskih Emirata Dušanku Jeknić.

Đukanović je saopštio da je nakon korigovanog obrazloženja predloga Vlade Crne Gore za opoziv, i obavljene procedure predviđene Ustavom, donio ukaze o opozivu sa dužnosti izvanrednog i opunomoćenog ambasadora/ke Crne Gore, na rezidentnoj osnovi, u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Italiji, Kini, Njemačkoj, Poljskoj, Svetoj Stolici, Suverenom Malteškom Redu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, kao i ambasadora/ke na nerezidentnoj osnovi u Bahreinu, Estoniji, Indoneziji, Kuvajtu, Letoniji, Litvaniji, Malti, Republici Koreji, San Marinu i Saudijskoj Arabiji.

“Kao što sam kazao prvog dana – nije upitno da li nova Vlada ima politički legitimitet da preduzme ovu inicijativu. Formalno, ona je to pravo stekla rezultatom izbora 30. avgusta. Očekivanje da Predsjednik Crne Gore onemogućava korišćenje tog prava, objektivno predstavlja očekivanje da ja prepravljam izborni rezultat. To naravno neću raditi. Svi oni koji danas misle drugačije nego 30. avgusta, neka sačuvaju to mišljenje za sljedeće izbore.

Drugo je pitanje da li je to pravo vladajuća koalicija trebala koristiti drugačije. Neka javnost i na osnovu ove inicijative sudi da li je novoj većini u prvom planu stvaranje profesionalne diplomatske službe, ili demonstriranje moći nakon izbora. Po mom mišljenju, u pitanju je revanšizam kojim nova Vlada pokazuje svoje pravo političko lice, i u krajnjem odgovornost prema Državi.

Ono što takođe nije upitno, već je nužnost na kojoj sam insistirao, jeste da se korišćenje političkog prava ne smije zloupotrebljavati za blaćenje ljudi. Dakle, ambasadori čiji je opoziv predložen ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa Države. Zato nijesam do sada donio ukaze. I zato sam tražio korekciju obrazloženja javno saopštenog od vladinih zvaničnika.

Učinio sam to nakon što u obrazloženju sada, između ostalog, stoji da se ambasadori mijenjaju zbog želje Vlade da obezbijedi autentičnije tumačenje svoje politike u međunarodnoj zajednici, vjerujući da će kroz obnovljeni diplomatski sastav, kroz uobičajeni konsultativni proces i poštujući kohabitaciju vlasti, doprinostiti daljoj profesionalizaciji diplomatskog predstavljanja i nastavku kontinuiranog ispunjavanja strateških vanjskopolitičkih prioriteta Crne Gore.

Želim pritom da ukažem da upućivanje note od strane MVP Crne Gore ministarstvima vanjskih poslova zemalja prijema prije završetka procedure koju predviđa Ustav Crne Gore, pokazuje da i nakon razgovora s predstavnicima Vlade i Ministarstva vanjskih poslova, nova vlast potvrđuje da je ustvari ne zanima kohabitacija nego demonstriranje sile i revanšizam. Primam k znanju i moj odnos prema takvoj praksi biće adekvatan.

Svima koji su na osnovu pomenute inicijative opozvani – ambasadorkama Veri Kuliš, Dušanki Jeknić i Sanji Vlahović, i ambasadorima Miodragu Vlahoviću, Tarzanu Miloševiću, Darku Pajoviću, Obradu Mišu Stanišiću i Budimiru Šegrtu – želim da zahvalim što su profesionalno i odgovorno služili interesima Države.

Ovo su faze demokratskog razvoja koje Država mora proći da bi bila bolja, pravno uređenija i demokratski zrelija. Nadam se da će nam ovo iskustvo poslužiti da u budućnosti, kroz očuvanje dostojanstva i profesije i ljudi, i poštovanje pravnih procedura, čuvamo i nadograđujemo ugled Crne Gore u svijetu.”