POSTKORONA: Epoha nakon pandemije

Krajem 2019. godine u Kini otkriven je novi virus, koji je dobio privremeno ime “2019-nCoV”, a nama je bolje poznat kao koronavirus.
Virus je vrlo brzo počeo da putuje po svijetu, prelazeći sa kontinenta na kontinent, ušao je u organizme mnogih, a usmrtio više od dva miliona ljudi.
Korona virus se u Crnoj Gori pojavio u martu 2020. godine kada su zabilježeni prvi slučajevi zaraze ovim virusom. Ukupan broj zaraženih ljudi u našoj državi iznosi 67.441, a umrlo je 869 osoba.

Pandemija otkrila sve slabosti društva

Strah od smrtnog ishoda javlja se u momentu kada koronavirus svojim brzim širenjem i teškom kliničkom slikom koju izaziva, šalje poruku da su dostupni medikamenti nemoćni u brobi sa ovim virusom. Sve što je farmaceutska industrija i medicinske vlasti sugerisale jesu jednostavne preporuke održavanja higijene ruku, nošelje zaštitnih maski, držanje distance, a kao najučinkovitija mjera u brobri sa koronom preporuceno je dobrovoljna i preventivna samoizolacija.

Pandemija je otkrila sve slabosti društva koje se mogu primijetiti prvenstveno u zdravstvenim pa i ekonomskim, socijalnim, kulturnim i političkim sistemima. Činjenica je da su svi ovi sistemi međusobno povezani, zavisni jedni od drugh. Postavlja se pitanje kuda ide ljudska vrsta u ovom sukobu sa prirodom?

Pored svima poznatim uticajima koronavirusa na zdravstveni sistem, kao jedna od prvih simptoma post-korona perioda javlja najavljuje se ekonomska kriza svjetskih razmjera, koja se manifestuje brzim rastom nezaposlenosti, dubljom recesijom i to će ostaviti dugoročne ožiljke na licu globalne ekonomije.

Centralna banka Crne Gore posegnula je za upumpavanjem velikih količina novca u smanjivanju kamathih stopa kako bi pomogla ekonomiji iako znamo da smanjivanje kamatnih stopa, samo po sebi bez drugih ekonomskih mjera neće dovoljno pomoći.

Produbljivanje društvenih razlika

Kompanije širom Crne Gore se suočavaju sa porblemima likvidnošću, bez obzira na mjere Vlade i Centralne banke, što je ubzalo i dovelo u pitanju njihovu solventnost. Dok će se bankarski sektor suočiti sa problemom nenaplativosti.
Porast nezaposlenosti direktno utiče na rast siromaštva, koje će biti propraćemo drastičnom društvenom razlikom. U takvom podijeljenom društvenom staležu stvoriće se netrpeljivost, sukobi u kojima će siromašna populacija tražiti svoju socijalnu pravdu. Učestali štrajkovi, protesti i pobune, sve će to biti realnost postkorona epohe.

Takođe sasvim je izvjesno da će život pod Covidom ostaviti snažnije tragove na psihu, mentalno zdravlje ljudi. Sve zbog toga jer smo pretrpjeli konstantan stah od zaraze virusom, prošli smo i kroz restriktivne mjere, teško smo doživjeli izolaciju i nedostatak društvene interakcije. Uprkos svim činjenicama moramo razmotriti o budućnosti nas i naših budućih naraštaja kako u obrazovanju tako i u socijalno-psihološkom pitanju.

Virtuelni svijet ide uzlaznom putanjom. Druženja postaju drugačija, maske će postati dio odjeće, prednost moderne komunikacije biće tehnologija. Kontakti će biti prebačeni na internet, koji već sad ima drugačiju ulogu među ljudima.

Covid-19 definitivno predstavlja osnov za stvaranje novog svjetskog poretka, a mi se nalazimo u tranzicionom periodu. Kako će budućnost izgledati, ostaje da vidimo, a do tada možemo samo da izvodimo teorije i da pazimo naše i zdravlje ljudi oko nas.

Vesna Jočić