JAREDIĆ: Država ugrožena, zašto ćute akademici?

Piše

Božidar Jaredić

Država je za svakog zdravorazumskog čovjeka najdraže pribježište i sigurnost, garancija opstanka, vjera u budućnost. To je ona zajednica koja svim njenim građanima treba da obezbijedi mir, slobodan govor, rad i djelovanje zajednica koja će pripadati svim svoj im bi ćem i za koj u se valja boriti i žrtvovati. Šta je čovjek bez države? Gubitnik, ostavljenik i poraženik, bezdomnik i prognanik.

Stoga se ne treba čuditi, već ponositi hiljadugodišnjom neprekidnom nadljudskom i herojskom borbom Crnogoraca da sačuvaju svoju slobodu i svoju državu. Ona je često bila na opasnom udaru velikih sila i tuđih prohtjeva. Nasrtale su na nju ale i zjale, velike armade i podle smicalice, ali ta hrabra šačica odvažnih nikada nije posustala Znala se i skupiti ispod barjaka slobode i braniti i odbraniti tu svetu stopu svoje otadbine. Za nju se ratovalo, za nju se ginulo, u nju se vjerovalo.

CRNOGORCI NIJESU KLONULI NI 1918.

Ni 1918. kada je Crna Gora posrnula i zbog sopstvenih grešaka, prevjerenih srbocmogoraca, neviđene najezde srpske okupacije potpomognute od strane nekih moćnih stranih sila, Crnogorci, pravi Crnogorci nijesu klonuli. Digli su se u naoružani ustanak za čast, pravo i slobodu Crne Gore. Ostavljeni od svih, najviše od domaćih, časno su posustali, ali i ostavili amanet budućim generacijama da nikad više ne dozvole da ostanu bez svoje države i svoje budućnosti.

Devedesetih, kada je ponovo srpski velikodržavni i nacionalistički projekat najvećim dijelom, ali i ne samo on, urušio i rasturio državnu zajednicu Jugoslaviju, Crna Gora je bila prva na njegovom udaru. Zahvaljujući neviđenoj propagandi i uz obilatu pomoć domaćih priklonika srbijanske politike, Crna Gora je posustala i pristala uz poli tiku Slobodana Miloševića. Na sreću, ne zadugo. Počinjalo je otrežnjivanje i sve se jasnije sagledavala pogubna politika uz koju se pristajalo.

Uspravila se Crna Gora i konačno 2006. plebiscitarno izjasnila svoju državu. Krenula je dobrim putem sporo, ali sigurno, putokazom ka Evropi i njenim vrijednostima I tada, kada je trebalo učvršćivati vitalne temelje države stručne, sposobne i slobodne institucije, jačati sva onapitanjaod vitalnog značaja za identitet i suverenitet države jezik, simbole, crkvu, tradicionalne crnogorske vrijednosti moral, čast, poštenje, zadatu riječ, događalo se da poj edini, čak i iz sam e vlasti, više misle na lične interese nego na državu.

Skretala se na vrijeme pažnja crnogorskoj vlasti na kriminal, korupciju, nedostatak sigurne pravne države i, umjesto da se najozbiljnije pozabave svim ovim pitanjima, ona je uživala u samodovoljstvu “šta joj ko može”. Sve je to uticalo da i jedan dio Crnogoraca izgubi vjeru u postojeću vlast. I, naravno, uz neviđenu obnovljenu srbijansku propagandu, obilatu novčanu pomoć poslije masovnih političko crkvenih litija i izostanka međunarodne podrške, vlast je, iako neznatno, ipak izgubila.

Na našu veliku žalost, nije izgubila samo vlast, već kako se to ovih dana i mjeseci sve više očituje, izgleda i državu. Jer nova vlast na trojanskom Abazovićevom konju sve čini da Crne Gore onakve kakvu smo željeli neće biti. Bez obzira na njihova providna obećanja da će čuvati Crnu Goru, njenu državnost i evroatlantski put, sve što rade – govori suprotno.

Ne treba pominjati da je Srpska crkva najdirektnije uticala na izbor Vlade i njene čelnike, da predlaže zakone i uredbe koji najdirektnije potkopavaju osnovne crnogorske državne vrijednosti, da većinu poslanika čine i oni koji su 2016. atakovali na crnogorski pravni poredak, da se i po dubini i širini u svim institucijama države instaliraju njihovi privrženici, omalovažavaju pripadnici nekih nacionalnih manjina…

ZAŠTO ĆUTE AKADEMICI I INTELEKTUALCI

Šta onda treba da očekuju oni koji sebe smatraju Crnogorcima i koji nemaju druge države, sem ove koja se oslanja na Cetinje, Njegoša i Lovćen? Pa svakako treba da se prenu, da dok ima vremena shvate šta se dešava i da odvažno i svim dozvoljenim sredstvima ustanu u odbranu suvereniteta i identiteta Cme Gore.

Zašto ćute stotine ljekara, profesora, nastavnika, namještenika koji se najčešće zbog tzv. nepodobnosti otpuštaju ili se smjenjuju sa svojih radnih mjesta. Ćute univerzitetski profesori, akademici, značajna udruženja građana.. Nije valjda došlo ono vrijeme vladičino “Pleme moje snom mrtvijem spava”.

Stoga se mora na vrijeme i odlučno pokazati da postoji i ona druga odvažna Cma Gora koja je spremna da ustane i pokaže svoje pravo lice, jer to je jedini put da i nova vlast shvati da je iona takođe njihova država, a ima ih i na toj strani dosta i da je to i njihova domovina i da za nju svi zajedno treba zdušno da se borimo Samo tako ćemo imati svoju sigurnu i postojanu državu i budućnost u koju ćemo svi zajedno vjerovati.

(Autor je jedan od osnivača NVU Crnogorski zbor)