HRVATSKI MEDIJI: Hoće li Putin preko Vučića „osvojiti“ Crnu Goru?

U Crnoj Gori se nastavlja politička kriza i nakon promjene vlasti nakon tri decenije. Ponovno su protesti na ulicama, blokiraju se ceste, a u javnosti dominira zapaljiva retorika.

Trenutno su u fokusu vladini planovi da izmijeni propise koji se tiču državljanstva i biračkog popisa. Vlast tvrdi da ispravlja nepravde bivše vlasti prema građanima koji nisu mogli dobiti crnogorsko državljanstvo jer su bili politički nepodobni. Uz to, žele da srede birački popis, koji je već godinama na meti kritika, i iz njega izbrišu crnogorske državljane koji decenijama trajno žive u drugim zemljama, dok oni na privremenom radu zadržavaju pravo glasa.

Opozicija, ipak, poručuje da se radi o nastavku posrbljivanja Crne Gore jer bi liberalizacijom državljanstva, napominju, crnogorski pasoš ubrzo dobilo na desetine hiljada građana porijeklom iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Rusije, dok bi biračko pravo izgubili brojni crnogorski iseljenici. Zato su u više gradova proteklih dana njihove pristalice i drugi nezadovoljni građani izišli na ulice i blokirali ceste.

Vlada planira da izmijeni Odluku o kriterijumima za sticanje crnogorskog državljanstva po kojoj bi se, osim neprekidnog trajnog boravka u Crnoj Gori, kao jedan od osam uslova za dobijanje državljanstva, računao i privremeni boravak kao zakonit. Svemu tome prethodi snažan uticaj Srpske pravoslavne crkve na politiku Crne Gore.

Međutim, pet mjeseci kasnije Vlada Zdravka Krivokapića mogla bi pasti zbog sukoba u vladajućoj prosrpskoj koaliciji oko smjene ministra pravde. manjinskih i ljudskih prava Vladimira Leposavića. On je u nedavnom istupu negirao genocid u Srebrenici. Izjavio je da će to priznati tek ako se to nedvosmisleno utvrdi i tako doveo u pitanje legitimnost Haškog suda. I tu dolazi do velike zavrzlame.

“Lutka na koncu Srpske pravoslavne crkve”, a time i srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, kako su nazivali Krivokapića, postao je najomraženiji lik među prosrpskim pristalicama i političarima. Krivokapić je zbog te Leposavićeve izjave zatražio njegovu ostavku, ali on je to odbio poručivši da njega može da razriješi samo Skupština.

Ali u vladajućoj koaliciji oko toga nema kompromisa, a i radikalna prosrpska stranka Demokratski front potvrdila je da neće glasati za ostavku. Uz to, poručili su Krivokapiću da on treba da ode. Leposavića mogu smijeniti samo ako za ostavku budu glasali i poslanici opozicije, a to je i Đukanovićev DPS. Što se tiče DF-a i Demokrata, inače prorusko-prosrpskih struja, poručuju Krivokapiću da on uz pomoć opozicionih stranaka može smijeniti Leposavića, ali u pitanje dovodi opstanak cijele vlade.

U sve se uključio i sam Aleksandar Vučić koji kaže da se “Vlada Crne Gore više brine da ugodi Stejt Departmentu i Briselu, nego Beogradu”, a njegovi mediji Krivokapića optužuju da je “gori izdajnik i srbomrzac od Đukanovića” i da je u “raljama zapadnih ambasada”.

Nadalje, Mitropolija crnogorsko-primorska SPC-a, koja je dovela Krivokapića na vlast, sad mu je okrenula leđa pa mu poručuju da “ni premijer ni Vlada ne mogu smijeniti ministra jer to po Ustavu može samo Skupština”, čime su i oni stali na stranu Leposavića i odrekli se čovjeka koji je za njih srušio Zakon o slobodi vjeroispovijesti, te im tako spasio crkvenu imovinu.

Međutim, ovakvo direktno uplitanje vodećih ljudi iz Srbije u unutarašnju politiku Crne Gore, ponajviše preko svojih apologeta u Pravoslavnoj crkvi, uvod je u to da se na vlast dovede Demokatski front. DF je direktno povezan s Vučićem, a time i ruskim vladarom Vladimirom Putinom.

Zbog svega su reagovali i EU i Vašington, koji traže od crnogorske Vlade da prizna rezoluciju o genocidu u Srebrenici, ali i od Srbije da se ne miješa u unutarašnju politiku druge države i da poštuje suverenost, naglasivši kako je Crna Gora članica vojnog pakta NATO-a i samim tim pod zaštitom zapadnih zemalja.

Zanimljivo, trenutnu prosrpsku i prorusku crnogorsku Vladu na životu drži Albanac Dritan Abazović. Mladi 35-godišnji političar trenutno obavlja dužnost potpredsjednika Vlade i predsjednika Ujedinjene reformske akcije (URA). Naime, Vlada, u kojoj je DF glavna karika, i koalicija “Mir je naša nacija” zagovaraju okretanje pravoslavnoj Rusiji i izlazak iz NATO-a, dok je on totalna suprotnost, kako sam kaže, za građansku i evropsku nezavisnu Crnu Goru.

Ipak, kad govori o Crnoj Gori kao suverenoj evropskoj državi, istovremeno izgovara da je “Srbija najbliža Crnoj Gori”. Pa se za njega govori da je marioneta u rukama prosrpskih snaga. Inače, njegov brat je uspješni poslovni čovjek u Srbiji.

Nakon svega, može se zaključiti da Crnu Goru čeka turbulentno razdoblje. Hoće li doći do novih izbora, vrlo je izvjesno, ali nesigurno, jer bi to moglo dovesti Đukanovićevu stranku na vlast, a to ne odgovara Vučiću, a time ni Putinu. Koliko je Vučiću bitna Crna Gora, pokazuju nedavni lokalni izbori u koje se direktno uključila Vučićeva medijska mašinerija.