SNEŽANA BURZAN VUKSANOVIĆ: Ovo je izazov iz koga ćemo izaći kao pobjednici

Za Luču piše: Snežana Burzan Vuksanović

Preživljavali smo na ovim prostorima raznovrsne pošasti prethodnih nekoliko decenija, promjenu državnog uređenja više puta, svađe i oružane sukobe u okruženju, deportacije, otmice, sankcije, inflacije, bombardovanje, pad i rast životnog standarda, a sve na putu ka EU i NATO. Ja, lično, sticajem okolnosti morala sam više puta da mijenjam poslove, firme i oblasti rada… Dakle, istrenirana sam na promjene!

Početak epidemije u našoj državi, u martu prošle godine,  i planetarna borba sa njom, pojačala je moje uvjerenje da je ovo samo još jedan u nizu životnih izazova iz kojeg će ljudi samo ujedninjeni, solidarni i odgovorni izaći kao pobjedinici.

Slike se ponavljaju pa smo i u 21. vijeku “zbog korone” ponovo svi ravnopravni, bili  siromašni ili bogati, imali ili nemali posao, kuće, hotele, avione ili parče njive, te se u zajedničkoj borbi ponovo vrijednuju i čojstvo i struka! No, vrijeme će pokazati, a sigurna sam da ćemo kao i bezbroj puta do sad, za koju godinu gledati neki odličan dokumentarac na ovu temu.

U doba korone na privatnom i na profesionalnom planu trudila sam se da ostanem pozitivna, kreativna i da nastavim sa radim uobičajenim tempom.

Ipak, nije bilo lako tokom onih najžešćih korona – mjeseci  i najstrožih mjera, prvi put biti na fizičkoj distanci sa najbližima, roditeljima, sestrama, sestrićima, prijateljima! Zastrašujuće i pretužno je bilo kada sam obilazila majku i tatu,  razgovarajući sa njima stojeći ispod balkona, na mom dragom Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog, sa suzama u očima od čežnje za zagrljajem, poljupcem, bliskim razgovorom. No, korona je bila jača. Čuvala sam ih od sebe!

Volim ljude i živu riječ, a telefon mi služi za kratke dogovore o viđenju sa nekim, zakazivanju susreta i poslovnih sastanka i slično. No, u doba korone sam bila primorana da ga, makar za kratko zavolim, iz nužde, kako bi se čula sa dragim ljudima. Umjesto praktičnih, kratkih poruka, prethodnih mjeseci pozivima sam se radovala.  Sad sam ponovo prezasićena zvuka mobtela, a i brže odgovaram ako mi pišete na  vajber, mesindžer, instagram ili pošaljete mejl.

Mihailo i ja smo odlučili da 2020, godinu punu apsurda, uljepšamo i zapamtimo po ljubavi! Našu višegodišnju vezu krunisali smo brakom najtoplijeg dana prošle godine!

Godinu korone ipak je obilježila i ljubav

Vjerujem da je godina epidemije, ljude natjerala da preslože kako sami sebe, svoje prioritete, želje, planove, mogućnosti, tako i svijet i ljude oko sebe. Htjeli ili ne, dobili smo “na izvolte” neko slobodno vrijeme, koje nam tako često svima fali, i zbilja je od nas samih zavisilo kako ćemo ga osmisliti (u ograničenim okolnostima).

Neko je živio u strahu, drugi se dosađivao, treći je pronašao umjetničku žicu u sebi pa je počeo da piše, slika, komponuje, izrađuje suvenire, nakit, šije… Neko nije znao šta će od sebe ili se, pak, trudio kod kuće da bude i dobar roditelj i zaposleni, sve na on line način. Neko je samo mirno posmatrao svijet oko sebe dok se drugi nervirao, istaživao, komenatrisao i virus, i razne teorije zavjere ZA i protiv, 5G mreže…

Koliko porodica je korona-stanje približilo jedne drugima, ili pak rastavilo? Koliko prijateljskih ili ljubavnih veza se ohladilo ili pojačalo? Koliko novih ljudi ste slučajno u nekom od redova i na distanci, pod maskama upoznali?  Ili ste, pak, doživjeli hladan talas otuđenja. Korona je probudila i ogromnu humanost među nama i pokazala još jednom, u dugoj istoriji trajanja Crne Gore, da smo u nevolji  najjači, složni i solidarni.

KIC “Budo Tomović”, u kojem sam nekada bila učesnica Majskih smotri pionira Titograda i osnovnih škola grada, članica omladinskog hora, zaljubljenica u žive svirke na terasi i nekadašnje igranke ili  dio probirljive publike brojnih koncerata, predstava, festivala, a sada već osmu godinu na njegovom čelu, radio je tokom dana pandemije, skoro neprekidno.

Na čelu KIC-a, u godini korone, izazovi su bili brojni

Naravno da smo poštovali sve važeće mjere IZJCG, tokom najžešćeg perioda krize radili od kuća i uvijek održavali kontakt sa nadležnima. Sa ublažavanjem mjera i mi smo otvarali vrata sala *Srca kulture grada pa smo, vjerovali ili ne, tokom 2020. organizovali 110 programa koje je pratilo oko 10  hiljada posjetilaca.

Srećna sam i što smo tokom korone otkrivali  neke nove talentovane ljude, promovisali ih ili dogovarali saradnju, što smo Podgoričlanima ponudili live streaming-e koncerata, modnih revija, književnih večeri, a i radili na projketu “Glasovi mira” sa Bosanskim kulturnim centrom.

Podsjetiću da je omiljeni podgorički KIC pop hor tokom trajanja epidemije izdao tri muzička spota “Za milion godina, “Uz maršala Tita” i “Himna Crne Gore”, naravno snimajući kod kuća mobtelima.

KIC Pop Hor je nalazio načine da “živi” u koroni

Folkloraši KIC-a nastavili su, tokom dana smanjene epidemije, da promovišu svoju zemlju i njeno bogato kulturno nasljeđe u emiratu Šardža prije dva mjeseca, a KIC-ovi forumaši nijesu prestajali da pišu, povezani društvenim mrežama. Pohvaliću se da smo tokom mjeseci pošasti 21. vijeka intenzivno prikupljali materijal za monografiju KIC-a “Semper Iuvenis 2”  koju smo nedavno i promovisali.

Folkloraši KIC-a i sada “probijaju” granice

Još se nijesmo potpuno vratili uobičajenom, užurbanom dnevno – noćnom ritmu. Iako organizujemo umjetničke programe od sredine januara ove godine, koje publika prati sa velikim interesovanjem, ipak, zbog trajanja mjera kojima su zabranjena grupna okupljanja, već godinu u instituciji ne organizujemo probe folklornog ansambla, niti hora Zvjezdice, KIC pop hora, DODEST-radionice glume, retorike…

U ime svih njih, koji me svakodnevno kontaktiraju, mogu vam reći da smo se svega toga  preželjeli i da s nestrpljenjem očekujemo jesen, uvjereni da ćemo tada dobiti saglasnost nadležnih da zapjevamo i zaigramo na omiljenim probama u suterenu zgrade.

Priredila: K.V.