DŽON LOJD: Opasni začarani krug, mediji postali vladari političkog prostora

“Želio sam samo da opomenem kolege da političare ne možemo da okrivljujemo baš za sve i da mi, novinar, nijesmo onoliko divni i bezgrešni koliko ponekad mislimo da jesmo”

Kad god komentarišu medije, političari ne štede riječi da objasne koliko su novinari korumpirani, koliko su pod uticajem ove ili one stranke, koliko iskrivljuju istinu i “izvlače riječi iz konteksta”. Ista stvar događa se i kada novinari komentarišu poteze političara: opet su tu korupcija, uticaji, konteksti, iskrivljenja… Rijetko je, međutim, da se novinari u istom kontekstu pozabave svojim kolegama. Rijetko, ali se dešava. Štaviše, Džon Lojd, dugogodišnji novinar britanskog “Fajnenšel tajmsa” (Financial Times Magazine) i dobitnik više prestižnih novinarskih nagrada, napisao je čitavu knjigu o toj temi.

“Baveći se svojim istraživanjima, novinari su se proklamovali za arbitre javnog života i javnih interesa, za glavne zastupnike i zaštitnike istine i morala”, tvrdi Lojd u knjizi Šta mediji rade našoj politici, koja je objavljena 2004. i koja još uvijek izaziva burne komentare. Zastupajući tezu o tome da su mediji postali “vladari političkog prostora”, Lojd ističe da su britanski mediji “odlučili da je politika prljava igra koju igraju pokvareni ljudi koji lažu” i da na taj način zapravo narušavaju koncept demokratskog društva.

Gostujući u Beogradu, na debatama u okviru programa “Politika i mediji” u organizaciji Britanskog savjeta, Lojd je insistirao na tezi da pojam nezavisnih medija ne podrazumijeva medije koji po svaku cijenu kritikuju političare i da je saradnja između medija i politike neophodna svakom demokratskom društvu.

U razgovoru za “Vreme” Lojd je istakao da ono što se dogodilo u Britaniji i što bi moglo da se dogodi i na drugim mjestima jeste da su institucije društva i države počele da gube uticaj i moć, a da su mediji postajali sve moćniji.

“Analiza i objašnjenje onoga što se događa u društvu u toj situaciji više ne dolazi od političara ili organizacija, već se kreće u okvirima koje su postavili mediji. Iako van tog okvira ostaju neke pojave i neki pokreti – radikalna desnica ili radikalna ljevica na primjer, iako je postavljanje nekih okvira u osnovi pozitivna stvar, mediji na taj način postaju oni koji samostalno određuju pravila i kriterijume. Mediji ne kontrolišu politiku, ali kontrolišu način na koji se ta politika izražava.

Intervjui postali rat između političara i novinara

Britanskim medijima je zamjerio nešto što se može primjeniti i na ovdašnje, da intervjui koji se u njima pojavljuju ne liče na informisanje građana, već na “borbu i rat” između političara i novinara. Mediji, međutim, objašnjavaju da se to njihovoj publici sviđa.

“Novinarstvo je stvar tržišta, mi prodajemo ono što proizvodimo. To se posebno odnosi na štampane medije, u kojima vlada velika konkurencija i u kojima se trudimo da čitaocima damo baš ono što im se dopada. Ako im se sviđaju seksi fotografije, mi im ih dajemo. Ako im se sviđaju nacionalističke parole, ponudimo im i to. Ali, novinari moraju da budu svjesni da mediji teže i zaslužuju da budu nezavisni, da nije sve puko tržište. Naravno, to je lakše reći nego učiniti, posebno uz konkurenciju tabloida koji se uglavnom bave mješavinom tračeva i seks skandala”, dodao je Lojd.

Kaže da suština novinarstva nije samo u objavljivanju skandala ili tajni.

“Skandal mora da vodi ka nečemu. U suprotnom, objavljivanje tog skandala ostaje na nivou puke zabave. Ako, na primjer, napišete da je neki ministar korumpiran i da je od tako stečenog novca sagradio vilu na Kipru i posle toga se ne dogodi ništa, novinarstvo nije ispunilo svoju funkciju. Ono je poraženo ne zbog toga što je nešto objavljeno, već zbog toga što očigledno nikoga nije briga za to što je objavljeno. Da bi novinarstvo funkcionisalo, mora da funkcioniše i demokratski sistem, veza između onoga što je objavljeno i konkretnih posledica toga što je objavljeno.

Sve popularnije internet novinarstvo

Čuveni novinar je istakao da se definicija novinara mijenja, dodajući da su novinari do sada bili ljudi koji su pisali za novine ili radili na televiziji i radiju.

“Takođe, oni su do sada bili ljudi koji su za taj posao bili obučeni, bilo na fakultetima, bilo na različitim kursevima i seminarima. Sada, svako može da napravi blog ili sajt i tako postane veoma popularan. U SAD, recimo, mnogi blogeri bili su akreditovani za konvenciju demokrata, mnogima je bilo dozvoljeno da budu akreditovani kao sudski izvještači i analitičari. Svako ko ima kompjuter, sada može da bude izdavač, urednik, jer ima mogućnost da radi ono što smo do sada radili samo mi – da objavljuje svoje stavove i mišljenja. Nečije stavove, naravno, neće čitati jako mnogo ljudi. Ali, isto tako, stavovi neke druge osobe biće veoma čitani. Prošle nedjelje, recimo, saznao sam za slučaj žene koja je iz Londona otišla da živi na sjever Engleske, gdje nije bila srećna. Muž joj je dugo odsutan, ona je sama sa djecom, nema s kim da se druži i dosadno joj je. Zbog toga, ona počinje da piše blog o svom dosadnom životu. I, šta se dešava? Njen blog otkrivaju mnogi ljudi, ona postaje sve popularnija i sada joj jedna izdavačka kuća nudi sto hiljada funti da napiše knjigu.

Na pitanje da li će internet novinarstvo i blogovanje dodatno sniziti novinarske standarde, Lojd je, vidno razočarano, odgovorio da je to sljedeći scenario koji nas u velikoj mjeri očekuje.

“Aferu “Levinski” zapravo je otvorio čovjek koji je skupljao tračeve, spojio ih i objavio na svom blogu. Poslije toga, naravno, postao je heroj. Za razliku od takvih ljudi, vaš ili moj medij, koji ne piše o seks skandalima ili privatnom životu političara, izgleda kao manje otvoren i iskren. Oni pišu sočne priče koje se rado čitaju. Sve to može da tradicionalne medije dodatno usmeri ka skandalima, što je ponekad već i sad očigledno.

S druge strane, internet novinarstvo omogućava “običnim” ljudima da se izraze i to na neki način može spasiti našu profesiju. Novine će lagano odumirati, sljedeće generacije će ih sve manje kupovati, ali će one i dalje postojati u internet formatu. Problem će tada biti kako će se takve novine takmičiti s blogovima, pošto statistike kažu da se u svijetu na svake dvije sekunde pojavi po jedan novi blog.

Lojda kolege doživjele kao izdajnika

Lojd je u svojoj knjizi oštro kritikovao ponašanje novinara. Kolege su ga, nakon čitanja, smatrale izdajnikom, dok mnogi i dalje vjeruju i da su političari najveći lažovi a da su oni ti koji objelodanjuju istinu.

“Osnovna zamjerka bila je da sam na neki način izdao novinarstvo. Britanski, a pretpostavljam i drugi novinari duboko vjeruju da su političari ti koji lažu, varaju, skrivaju i da su, uopšte, gadna stvorenja. Takođe, novinari duboko vjeruju da su baš oni ti koji otkrivaju istinu i da ih političari zbog toga mrze. Novinari su zaista otkrili mnoge nepravilnosti, istražili mnoge afere, ali isto tako mora da se prizna da ni britanski političari nijesu toliko loši kao što ih vide britanski novinari. Ako dovodite u pitanje sve što je u vezi s politikom, ako stalno forsirate ideju o prljavoj i nepoštenoj politici, vi dovodite u pitanje demokratsku osnovu jednog društva. Vremenom, ljudi će prestati da uopšte brinu o politici i vladi, prestaće da glasaju i zaboraviće na činjenicu da političari u suštini upravljaju njihovom zemljom.