Ekonomija
MIŠLJENJE STRUČNJAKA: Odlazak Amana poruka investitorima da ne ulažu
Grad hotel Aman Sveti Stefan, kojim upravlja Adriatic Properties, neće biti otvoren tokom ljeta, stoji na zvaničnom sajtu kompanije Aman Resorts. Uz to, postoje najave da bi čuveni luksuzni brend mogao da napusti Crnu Goru, što bi, kako smatraju Pobjedini sagovornici, bila loša poruka budućim, ali i postojećim investitorima.
Prema njihovim riječima, očigledno nijesmo svjesni štete ukoliko se najavljeni odlazak ovog prestižnog brenda desi i da pod hitno treba naći kompromis, odnosno uložiti napore da Aman ostane. Pronalazak adekvatnog rješenja vide u dijalogu gdje bi za isti sto sjeli svi, uključujući Vladu, investitora, lokalnu zajednicu i lokalnu samoupravu. Svaki drugi scenario u ovom trenutku bi nanio veliku štetu državi Crnoj Gori, njenim građanima i crnogorskoj ekonomiji.
Prije Amana bili smo na mapi turističkih destinacija za takozvane paradajz turiste, a ovaj prestižni brend pozicionirao je Crnu Goru kao destinaciju i za visoko platežne goste. Aman nam je ,,doveo“ i ,,Ridžent“ i ,,Čedi“, i ,,One & Only“…
Brend Aman je, zakupom hotela ,,Sveti Stefan“, ,,Miločer“ i ,,Kraljičina plaža“ daleke 2007. godine, po prvi put bio prisutan u Evropi, a istovremeno je jedna od prvih investicija u sektoru turizma u Crnoj Gori. Danas je Crna Gora jedina zemlja regiona u kojoj je prisutan ovaj svjetski poznati brend.
Da Crna Gora već trpi štetu od same najave napuštanja Amana, a kamoli od toga ako Aman zatvori na izvjesno vrijeme poslovanje ili pak napusti Crnu Goru, tvrdi Vasilije Kostić sa hercegnovskog Fakulteta za menadžment.
“Očigledno je da nijesmo svjesni štete koja je već učinjena i koja se čini jer bi hitno tim povodom nešto preduzeli no, može biti, da nas to i ne zanima mnogo jer imamo preča posla – dakako političkog”, kazao je za Pobjedu Kostić.
Po njegovim riječima, mi ne vidimo ili ne želimo da vidimo, jer ljudi vide stvari ne onakvima kakve jesu nego onakvima kakvima žele da ih vide. Imidž Crne Gore kao investicione destinacije već je narušen zbog naše, skoro tragične, sklonosti da vjerujemo „samo sebi i svojim očima“ i da „mi najbolje znamo“, pa ono što se ne realizuje i što protivurječi našem mišljenju, odnosno našim interesima kao da se ne dešava i kao da ne postoji.
“Nije potrebno mnogo mudrosti da se odgovori na pitanje o posljedicama po destinaciju zatvaranja poslovanja ili napuštanja u ovom slučaju Crne Gore, od strane značajnog svjetskog brenda kao što je „Aman“, pogotovu ako je to iz razloga koji se tiču uslova poslovanja. Iole obaviještenom čovjeku danas je intuitivno jasno šta znači ukoliko investitor prosječnog renomea, a kamoli svjetskog, napušta neku zemlju, naročito s obrazloženjem koje se tiče uslova poslovanja u toj zemlji”, kazao je Kostić.
Prva direktna posljedica je, bez ikakve sumnje, kako ističe on, pokretanje spirale negativne percepcije prema toj destinaciji kao poželjnom odredištu u očima investicione, odnosno tržišne elite prije svega, a potom i onih drugih.
“Naime, od presudnog značaja za imidž zemlje domaćina je od koga takva odluka dolazi jer i u elitnom biznisu važi pravilo, kao i u životu, da nije važno što neko kaže nego ko kaže. Kompanije sa renomeom su referentne tačke – „svjetionici“ u opservacijama različitih tržišta. Njihovo iskustvo iz poslovanja na određenoj destinaciji je obrazac za druge igrače na tom tržištu pa ukoliko ono nije pozitivno, elitni brendovi – investitori će izvući negativne zaključke. Prije svega ovo će biti nesigurni ambijent za poslovanje, što je pogubna poruka ne samo za tu vrstu investitora, odnosno brendova, već i za sve druge”, tvrdi Kostić.
Nesigurnost poslovanja je, naglašava, prva po rangu nepoželjnih karakteristika za donošenje odluke o investiranju.
“Sigurnost investicije je aksiom, pa ako nje nema ili je ona upitna, onda izostaju i investicije ili su one vrlo upitne. Pored toga, usljed tzv. „efekta prelivanja“ negativan kontekst djeluje i na već prisutne investitore, pogotovu na one istog ili sličnog ranga, na način da oni preispituju poslovanje i očekivano preduzimaju aktivnosti na dodatnom osiguravanju biznisa, a planove o investiranju i razvoju biznisa stavljaju na čekanje”, smatra Kostić.
Manjak investicija, kako je napomenuo, ili njihovo odsustvo u perspektivi može ozbiljno da naškodi našoj ekonomiji, ne samo turizmu.
“Negativne posljedice nijesu ograničene samo na turizam. Sa manjkom investicija u budućnosti teško bismo mogli da funkcionišemo, naročito ako to znači slabiji turistički potencijal i slabiju turističku ponudu u odnosu na konkurentske zemlje. Neću govoriti o manjku BDP i svemu onome što bi pratilo takav trend, već ću samo ukazati na pitanje koje bi kao društvena zajednica sebi morali da postavimo i koje zahtijeva odgovor: kakva destinacija, sa investicionog stanovišta, želimo da budemo, kakve investitore želimo da privučemo i u kojim sektorima privrede”, naglašava Kostić.
Od odgovora na to pitanje, kaže on, zavisi naš budući društveno-ekonomski razvoj – da li ćemo biti zemlja atraktivnih svjetskih brendova ili zemlja masovnog turizma.
“Suština se ogleda u određivanju sopstvenih aspiracija za budućnost i sagledavanje sadašnjih mogućnosti. U skladu s tim treba kreirati strategije te odrediti rang prioriteta za investiranje. Dokaz odsustva racionalnog pristupa ovog tipa i nerazumijevanja njegovog identitetskog karaktera jeste danas problem sa Amanom, a sjutra će to biti sa nekim drugim investitorom”, smatra Kostić.
Kako dodaje, prirodni resursi naše zemlje pružaju lak odgovor na dilemu „kuda ići“, ako je uopšte ima.
“To znači da svi, tj. svaki činilac, na svom nivou kompetencija treba da doprinesu realizaciji takvog cilja jer su uzroci kriza u poslovanju destinacija, kao i kod kompanija, kriza identiteta, prije svega i zapostavljanje potreba korisnika usluga, odnosno investitora” tvrdi Kostić.
On objašnjava da je je bitnije nama nego njima da posluju kod nas, kako god to nekome izgledalo, jer oni mogu da podnesu da odu na drugu lokaciju, a pitanje je da li mi to možemo i da li imamo kapaciteta za to.
“ Naravno da sebi taj luksuz ne možemo da priuštimo, ali da bi to razumjeli očigledno je potrebno da razumijemo kako živimo u svijetu nemilosrdne konkurencije zemalja i da se kapital seli ne tamo gdje mi mislimo da treba, nego tamo gdje je njemu udobno, a najprije gdje može da posluje bez prijetnji i pritisaka “, tvrdi Kostić dodajući da ako toga nijesmo svjesni šteta u vidu gubljenja alternativa i seljenja kapitala će se pojačati.
“Bićemo prinuđeni da prihvatimo ono što nam se nudi, a ne ono što nam treba, a to je neminovno hod ka društveno-ekonomskoj periferiji”, zaključuje Kostić.
Predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja Žarko Radulović takođe smatra da nikako nije dobro da bilo koji investitor odlazi jer je to veoma loša poruka za sve buduće, a i one koji su sada tu.
“To je loš primjer. Nakon dolaska Amana, mnogi investitori su se lakše odlučili da dođu u Crnu Goru. Znam da je svaki potencijalni investitor razgovarao i sa Amanom i sa mnom i kasnije Porto Montenegrom. Naša iskustva su im bila značajna kako bi donijeli odluku”, istakao je Radulović i naglasio da bi sadašnja Vlada trebalo da se potrudi i da se nađe neki kompromis.
“Po meni, on može da se nađe. Nije samo problem lokalna vlast, ima jedan momenat koji je jako loš. Svaki investitor koji je već investirao i nešto napravio veoma je sumnjiv onima kojima odgovara da predstave Crnu Goru u lošem svjetlu. Čak i političari se tim služe. I sad ako neko dođe i uloži u Crnu Goru 100, 200 miliona a pritom ga smatraju kriminalcem svakako da se ne osjeća prijatno”,tvrdi Radulović dodajući da u isto vrijeme širom svijeta jedva čekaju da se pojavi ovakav brend i pod mnogo boljim uslovima može da ostvari investiciju nego kao što je to kod nas slučaj.
Direktor hotela ,,Hilton“ Nemanja Nikolić za najavljeni odlazak Amana je rekao da ga je teško kvantifikovati, ali svakako da to nije dobra vijest za Crnu Goru, nikako po turizam.
“Aman je globalno prepoznat i čim jedan takav brend napušta neku zemlju mislim da će se to negativno reflektovati na dosadašnje, a vjerovatno i za buduće investitore. Mislim da treba još jednom sjesti za sto i pokušati da se brend Aman zadrži. Ja bih i to moja negdje pozicija dozvoljava apelovao da pokušaju da nađu zajednički jezik. Jer je Aman zaista veliko ime i bilo bi značajno za nas da ostanu dio naše turističke ponude”, tvrdi Nikolić.
On smatra i da će ova informacija uticati na imidž destinacije, jer globalni investirori razmjenjuju iskustva.
“Vjerovatno postoji i rizik da i drugi investitori odu, ali ono što definitivno postoji i ono što nikada nećemo saznati, koliko je njih već odustalo. Ako pričamo o negativnom uticaju na buduće investicije u turizmu sigurno da će ih biti, tu dileme nema, jer ne odlazi bilo ko. Aman je globalno prepoznat i mi smo imali prilike da vidimo ko je sve bio njihov gost i ko su sve ti ljudi”, kaže Nikolić i dodaje da je to doprinijelo imidžu Crne Gore kao turističke destinacije.
Direktorica turističke agencije Eastwest Voyage Montenegro Zorka Raičević smatra da je najava da kompanija Aman Resorts napušta Crnu Goru, zastrašujuća za crnogorski turizam.
“Prije dolaska ovog brenda bili smo na mapi turističkih destinacija za takozvane paradajz turiste. Niko nije znao za nas osim ljudi iz regiona, odnosno zemalja bivše Jugoslavije i bivših sovjetskih republika. Sjećamo se svi kolika je bila tada platežna moć gostiju sa pomenutih tržišta”, naglašava Raičević.
Dodaje da je napredak bio evidentan kad se kompanija Aman Resorts pojavila u Crnoj Gori i tada je pozicionirala kao destinaciju i za visoko platežne goste.
“Do tada je Aman bio poznat samo na egzotičnim destinacijama. U Evropi je postojao u Francuskoj, ali je rijetko ko povezivao Aman sa Evropom i skijalištem Aman Le Melezin, Courchevel. Tek nakon dolaska u Crnu Goru, Grčka i Italija su bile naredne dvije zemlje gdje je Aman počeo poslovanje, u Grčkoj – Porto Heli 2012. i u Italiji u Veneciji 2013. godine”,kazala je Raičević.
U svakom slučaju, ako dođe do toga da gubimo Aman, napominju da će šteta po turističku privredu i po reputaciju naše države – biti velika i dugoročna.
“Odlazak ovog brenda ne bi bio dobar signal ni za druge investitore i Crnu Goru kao investicionu destinaciju, posebno imajući u vidu činjenicu da su strane direktne investicije jedan od najvećih pokretača crnogorske ekonomije u godinama za nama”,kazali su iz Odbora Udruženja turizma i ugostiteljstva Privredne komore.
Naša potreba za investicijama, renomiranim investitorima i brendovima nikako ne znači, po mišljenju Kostića, da po svaku cijenu treba udovoljavati interesima stranih investitora niti da im treba povlađivati na štetu interesa sopstvenog razvoja, ali sigurnost njihovog poslovanja mora biti ultimativna – aksiom u koji ne smije se dirati ni na koji način.
“Nama je u interesu, prije nego li njima, da posluju u našoj zemlji. Gdje posluju najbolji, tamo žele da posluju i svi drugi koji nešto znače, a benefiti takvog stanja su najveći za zemlju domaćina kroz fizičko prisustvo, obim poslovanja, transfer tehnologije, znanja, sučeljavanja kultura i svega što znači viši nivo rasta i razvoja zemlje. Bez interakcije sa takvim kompanijama i investitorima gubimo tržišnu utakmicu jer nemamo ništa posebno da ponudimo. Nudimo prosječnost, a u savremenom svijetu je već na djelu paradigma poslovne izvrsnosti”, poručuje Kostić.
-
Društvo4 days ago
Raoniću, himnu gasi, Mandićevo uho spasi
-
Politika5 days ago
Ofiranje ugroženog srpstva
-
Politika3 days ago
DON’T CRY BABY Kolaps već prežaljene vlasti
-
Komentar3 days ago
TRAMPOVA POLITIKA I ŽENE: Da li ograničavanje osnovnih ženskih prava može postati globalni trend
-
Politika18 hours ago
Spavaš li mirno Ron Džeremi?
-
Svetosavska sekta18 hours ago
MEGAEKSKLUZIVNO Rajo i Joanikije nemaju muda da sprovedu Amfilohijev model na Lovćenu!