MARĐONOVIĆ ZA LUČU: Njegoševski, Jefimija je moja iskra besmrtna

Minja Marđonović, poznata po svom onlajn imenu 100glava aždaja, diplomirala je politikologiju na Fakultetu političkih nauka, da bi se kasnije posvetila feminističkoj teoriji. Na Studijama roda završava master studije kulturologije, kritikom institucije braka iz perspektive slobodne ljubavi. Trenutno je na doktorskim studijama kulturologije na FPN-u. Autorka je mnogobrojnih kolumni i tekstova, kao i kratkog dokumentarnog filma „Kismet”, koji je nastao u okviru projekta „Povećanje regionalne povezanosti mladih Srbije i Albanije”, posredstvom OEBS-a iz obje zemlje.

Nedavno je objavila roman prvijenac „Jefimija, žena koja čeka”. U pitanju je ljubavni, putopisni i politički roman koji govori o mladoj feministkinji, glavnoj junakinji Jefimiji, i njenom putovanju na Bali, tokom kojeg joj se dešava život.

Foto: Minja Marđonović, dizajn Jelena Jaćimović

Portal Luča: Jefimija, žena koja čeka” je vaš roman prvijenac. Kako ste došli na ideju da opišete put žene (Jefimije)?

Marđonović: Jefimija je opisala mene, izgleda, slučajnom namjerom. Spletom najljepših okolnosti otišla sam na Bali 2018, na šest mjeseci, i živeći balinežanski, bosa i vjetropirna, probudila sam Jefimiju iz najbližih i najdaljih dubina svačijeg sna. Jefimija je moje djete. Isplovila je u život iz mojih raznovrsnih iskustvenih luka, biografskih i autobiografskih epizoda. Njegoševski, Jefimija je moja iskra besmrtna. Postoji da bi i mene, i sve nas, podsjetila što znači biti žena na kraju nekog drugačijeg svijeta.

Portal Luča: Ko je Jefimija?

Marđonović: Odgovor je uvijek isti − sve mi smo Jefimija. Moja komšinica Dunja, moja prijateljica Tanja, moja doktorka Ksenija, moja rođaka Marina, pa i ti, Aleksandra. Svaka žena ovoga svijeta djelić sebe može pronaći u Jefimiji. Kao iskra besmrtna, Jefimija je svuda prisutna − spremna da je oživimo čitanjem kroz saosjećanje, razumjevanje ili odbijanje. Mnogo je sjajnih žena stalo u jednu malenu Jefimiju.

Portal Luča: Za čime traga Jefimija, ili još bolje pitanje − koga čeka?

Marđonović: Kao i svaki čovjek na svijetu, Jefimija traga za saznanjem. To saznanje je ljubav. Ljubav koja mijenja svijet – ljubav koja od prosjaka pravi kralja, a od nesrećnika srećnika. Jefimija čeka sopstveno rješenje − ljubav u sebi koju će otjelotvoriti u interakciji s nekim muškarcem. U tome i leži ličnopolitički i literarni izazov − kako radikalna feministkinja, koja se zaljubljuje u muškarce, može istovremeno da ih voli, da čezne za njima, ali i da ih nemilosrdno dovodi u pitanje.

Portal Luča: Rekli ste: „Njegoševski, Jefimija je moja iskra besmrtna”. Da li možemo povezati Njegoša i ono što čini feminizam?

Marđonović: Njegoš je moj omiljeni muškarac svih vremena. Tamo gde se pominje ljubav, tu se mora naći prostora za Njegoša. Monah koji piše i spaljuje erotsku poeziju sopstvenog pera. Vladika koji usred manastira, u 19. veku, donosi bilijar i započinje svoju, kako mnogi kažu, jeretičku igru vječnog kruga. Romantičarski vladar koji ni ne umije da vlada, ali zato nakon svog kratkog života postaje najveći filozof balkanskih jezika ikada! Volim da ga čitam između redova. Mislim da je to jedino i moguće kada je Njegoš u pitanju. Mistiku nikada ne možemo spoznati golim okom i na prvo čitanje. Možda sam se ja zanela, ali svaki njegov stih je moj tren skuplji od vijeka. Niko nije bolje od „Gorskog vijenca” objasnio patrijarhat plemenske Crne Gore. Vrijedi spojiti naizgled nespojivo. Vrijedi zaroniti u krajnje duboko i pronaći među svojima veze sa sopstvenim Ja. Kad sam ja skupila hrabrosti i mogućnosti da bar malo zaronim, isplivala sam natrag na suvo sa feminizmom u crnogorskom epu.

Portal Luča: U prošlosti, žene su utrošile mnogo snage boreći se protiv stavova da treba da se srame svojih seksualnih osjećanja, kako vi vidite taj problem?

Marđonović: Mislim da aršini dvostrukog morala koji seksualnu slobodu žena vide kao ,,promiskuitet” još uvijek jesu zvijezde vodilje balkanskog društva. Žensko seksualno zadovoljstvo je zarobljeno na margini ljudskih osjećanja i potreba. Kazanova se najzad mora detronizovati, dok se Kurtizana mora redefinisati, u pojmovnom smislu, i poput ,,vještice” postati sinonim za svaku ženu koja se drzne da dvostruki moral dovede u pitanje. Nema istinske slobode bez slobode tijela i seksualnosti.

Portal Luča: Jake žene su centar vaše priče, koje žene vas inspirišu?

Marđonović: Žene su svijet. Koga svijet ne inspiriše, taj ni nema inspiraciju. Svaka žena je jaka. Naša jačina je naša politička snaga, koju polako, ali sigurno osvješćujemo. Postajemo svjesne sopstvene moći da kažemo NE kada mislimo NE, da volimo kada i koliko nam se voli, da se oblačimo kako nam se oblači, da plačemo kad nam se plače, da izađemo na ulicu i držimo transparente kada to poželimo, da imamo celulit ili male grudi. Počele smo da odbijamo sve što nas guši, muči i sputava na tom ljubavnom saznajnom putu života i smisla. Put je taj trnovit. Trnovit poput ženske borbe raspršene među različitim ženama, ali ukorijenjene u zajedničkoj ključnoj tački − biti neposlušna patrijarhatu!