VUKAŠIN PEROVIĆ: Imaju li nesrbi kakva prava u Crnoj Gori?

Gospodar Ivan Crnojević je učvrstio Crnu Goru i Cetinje, napravio štampariju i 4 januara 1485., utemeljio Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Postavio je zvono, da sljedećih 450 godina bude glas slobode. Od tada je Crna Gora išla naprijed. Postala slobodna, međunarodno priznata i postala Kraljevina. Prešla je teški put borbe za slobodu i ravnopravnost svih, od Gospodara Ivana do Kralja Nikole.

Onda je 1918. došla srpska vojska. Došao je oganj, smrt, teror, poniženje, patnja… A nestala je država, Petrovići, crkva, nestali su Crnogorci, nestalo je Ivanovo zvono slobode.

Danas su na vlasti neki novi Srbi. Kao ni prije 100 godina, ni ovi ne vide Crnogorce. Ne vide narod koji u svojoj državi pokušava da ima svoj jezik, svoju istoriju, svoju crkvu i slobodu. Da ima ono što je već dao drugima. Teško je gledati svakodnevna cinična i uvredljiva obraćanja Premijera, Ministarke 4 resora, Ministra pravde, Dritana…

Imaju li nesrbi ikakva prava u Crnoj Gori? Postoje li uopšte vjernici Ivanove Crnogorske pravoslavne crkve, stare 535 godina? Ja znam da postoji bar jedan. I ja ću se kao nesrbin boriti za njegova prava. Da svijetu pokažem nepravdu, a polusvijetu na vlasti da ima neko ko ne misli kao oni. Svakoga dana ću se bar jednom vratiti kroz istoriju. Od Kralja Nikole, Negoševom, do Ivana Gospodara.

Crvena traka je znak da se jedan nesrbin bori za prava svih. Da oslušnem. Da mi Njegoš sa smrtne ure poruči “ljubite Crnu Goru”. Da mi Marko Miljanov reče da “čojek bez domovine, više i nije čojek”. Da čujem đeda sa Mojkovca “juriš ko je Crnogorac”. Da čujem nejač Petra Zvicera. Da čujem Krsta “budite Crnogorci i mislite crnogorski”. Da čujem što mi poručuje Crna Gora. I tako putem nazad, kroz istoriju do slobode. Sve dok ne čujem zvono Ivanovo.