TIJANA LOPIČIĆ: Vladimire Đukanoviću, “laž je srpski državni interes”

Ne previše poštovani i nimalo kultirni, gospodine Vladimire Đukanoviću,

Kad s podsmijehom govorite o nekome, od neprocjenjivog je značaja osnovno informisanje. Neka ono bude i prilično površno, ali neka postoji.

Nijeste Vi gledali „neku devojčicu, neku Lopičić“, Vladimire Đukanoviću, nego osobu par godina mlađu od Vas, a koja za razliku od Vas, Vladimire Đukanoviću, ima dovoljno kapaciteta da prihvati činjenice, ne vjeruje u svakakve i svačije laži i manipulacije, a i osobu s visokim nivoom kritičkog promišljanja.

Umjesto što se smijete, očito, sopstvenoj gluposti pa kažete „ta neka nesrećnica iz Katunske nahije“, mogli biste se uozbiljiti nad svojim mizogenim stavovima i u svoja četiri zida se njih riješiti. Nijesu, gospodine Đukanoviću, žene koje govore istinu, koja se Vama ne dopada, nesrećnice. Razmislite o tome.

Kako živimo u vremenu u kojem je tačna informacija zlata vrijedna, nije meni problem da Vas naučim da sam iz Riječke nahije, a ne iz Katunske, kao ni to ko su meni bili baba i đed. Doduše, ne znam otkud Vama pravo da se bavite bilo čijim đedom i babom. Zar nemate svoje pretke, gospodine Đukanoviću?

S obzirom na Vašu nespretnu i neprovjerenu izjavu u kojoj navodite da su se meni „baba i deda pisali kao Srbi“, koja, prije svega, predstavlja napad i akt negacije  mog identiteta, uz to što je odraz vrlo nekulturne osobe, i zakonom kažnjivo djelo, dostavljam Vam izvod đe se jasno vidi da su mi đed Milo i baba Đina – Crnogorci. Naravno, ne kao opravdanje, već da bismo izbjegli sljedeće Vaše laži i pokušaje obmane.

Dobrića Ćosić, otac srpske nacije, dao je tako precizan i jasan prikaz onoga ko ste Vi, kakvo je ono u što vjerujete, ali i politika kojom se bavite. Vidite, ako nijeste čitali, ja sam tu da Vam pomognem s pronalaženjem informacija, jer kako viđesmo maločas, nije Vam to jača strana.

„Laž je srpski državni interes.

Laž je u samom biću Srbina.

U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.

Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“

Dobrica Ćosić

Podsmijeh i ruganje, koji su izazvani samo proizvoljnim zapažanjima i neznanjem, ne mogu biti glasniji od istine. Nemojte ovo zaboraviti u onom trenutku kad shvatite da se morate crveniti nad svim svojim mitovima, odnosno nad Vašom imaginarnom istorijom kojoj je osnovni izvor mudra riječ „bake i deke“. Nad onom istorijom, nimalo poštovani gospodine Đukanoviću, koja kaže da je (Bože im oprosti) i Isus bio Srbin.

Dio gdje pominje Tijanu Lopičić od 9,30