DEMOKRATE I DF: Vučićeva vlada ,,srpskog sveta“

Igra mimikrije više ne može da se nastavi. Prekonoćni savez DF-a i Demokrata, akciono jedinstvo nekadašnjih promotera ideje o zajedničkoj državi Srbije i Crne Gore, pokušaj je stvaranja nove izvršne vlasti koja će biti vlada ,,srpskog sveta“. Tačnije: Vučićeva vlada ,,srpskog sveta“

Kada je srpski predsjednik Vučić, ispod spomenika Stefanu Nemanji, grmio o snazi srpskog jedinstva, ugroženosti Srba u regionu i ,,čuvanju svakog srpskog čoveka bilo gde da živi“, eho njegovog usklika odjeknuo je – posred Crne Gore. Mandićev i Kneževićev Front ekspresno se dogovorio sa Bečićevim i Bogdanovićevim Demokratama da se formira nova Vlada čiju će okosnicu činiti upravo te dvije stranke.

Ništa se, naravno, ne dešava slučajno. U stvari – zov ,,srpskog sveta“ čuo se u Podgorici. Baš 15. septembra, baš na dan novouspostavljenog državnog praznika u Srbiji – ,,Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave“ – dvije, do juče teško posvađane, partije u Crnoj Gori naprasno su prekinule rat i sklopile savez, odlučujući da okončaju eksperiment ekspertske Vlade i formiraju novu izvršnu vlast.

Da li će Krivokapić ostati premijer – zavisiće od njega, ali je jasno da, ako prihvati da ,,samoukine“ tobožnju ekspertsku Vladu i ostane premijer, biće tek ,,mali od palube“ u novoj vladi u kojoj će se za sve, od kadrovanja do strateških odluka, pitati DF i Demokrate.

Hoće li Ura biti slomljena, da li će Abazović dokazati da je čelnik građanske stranke ili će potvrditi da je običan Vučićev piončić, kako to juče otkriše Demokrate – znaće se vrlo brzo. Sada se buni, polemiše, ali moraće da se opredijeli – hoće li biti prirepak nove vlade ili će oboriti sadašnju u kojoj je jedan od najznačajnijih ljudi i krenuti u nove izbore kao već viđeni gubitnik.

Brzo će biti jasno i da li Zapad hoće da radikalni Front, koji pjeva po taktu Beograda i Moskve, bude ključni igrač u izvršnoj vlasti koja, je li, treba da reformiše Crnu Goru i odvede je direktno u EU. Ili će, kao nekada početkom ovog vijeka, kada su Britanci vodili igru i htjeli da Crnu Goru žrtvuju za mir na Kosovu, ,,vaskrsnuti“ stara ideja o političkoj kompenzaciji – da se kosovski čvor presječe tako što će se Crna Gora, iako članica NATO, utopiti u zonu uticaja Srbije (čitaj: Rusije).

No, ostavimo blisku budućnost, dogovor Demokratskog fronta i Demokrata donosi već sada razorne promjene na crnogorskoj političkoj sceni.

Prije svega: stvaranjem pakta Bečića i Mandića kao gumicom je prebrisan, poništen, trojni Sporazum od 8. septembra prošle godine koji su pompezno potpisali Krivokapić, Abazović i Bečić i koji je bio osnov za stvaranje ,,prve demokratski izabrane Vlade“.

Istini za volju, sedam principa tog Sporazuma koji su potpisali nosioci izbornih lista koje su pobijedile 30. avgusta nikad u realnom životu nijesu poštovani. Da, nije bilo izmjene Ustava, nije promijenjena himna, državna zastava ili grb, nije bilo istupanja iz NATO i nije bilo priznanja Kosova – jer to nije ni moglo da se uradi bez dvotrećinske većine u parlamentu ili podrške međunarodne zajednice. Ali je zato bilo političkog revanšizma iako je obećano da ga neće biti, opet je vladala politika a ne struka, umjesto depolitizacije institucija samo su novi partijski uhljebi zauzeli pozicije…

Sada je taj Sporazum, koji se nije poštovao, de facto i de jure, prekršen jer su novi dogovor potpisale dvije članice parlamentarne većine, odstranjujući iz dogovora Abazovića kao strano tijelo.

Jasno je: politički dogovor prirodno nalaže i novu izvršnu vlast. Od Vlade apostola-eksperata, što bi ono rekli u ,,Maratoncima“, ostaće samo dugmići – singapurski Mickey, oksfordski Jakov, vesela nam Bilećanka Bratić i možda još neki sadašnji Krivokapićev pulen, ali ne na nekom ključnom mjestu i samo ako prije toga poljubi prsten na ruci novim gazdama.

Od preksinoć su konačno pale maske ,,demokrata“ iz Demokrata. Nacionalno ambivalentni tvorci parole ,,Mir je naša nacija“ uhvatili su se u kolo sa ,,pravim Srbima“, liderima Demokratskog fronta. Koji su, eto paradoksa, nasuprot Demokrata pokazali političku dosljednost – za razliku od Bečića, Bogdanovića i ekipe, Mandić i Knežević igrali su otvorenih karata.

Crnogorski politički paradoks se ogleda u još jednoj činjenici: ukoliko predložena vlada od 18 ministara, u kojoj će dominirati Demokratski front, bude imala podršku 41 poslanika u parlamentu – to će biti direktan odraz parlamentarnog odnosa snaga.

Da, Crkva Srbije, zvanični Beograd i Demokratski front kao izvršilac na terenu, uz podršku kupljenih ili prodatih medijskih tajkuna, bili su glavni pobjednici nad koalicijom bivše vlasti Mila Đukanovića.

Zašto tada nije i zvanično napravljena kleronacionalistička vlada prilično je jasno – Zapadu je odgovaralo da se ,,novim demokratama“ zamijeni zamorena, istrošena i prilično bahata vlast. Navodno suverenistički GP Ura i Dritan Abazović su se pokazali kao idealan ,,smokvin list“ da se, eto, Briselu i Vašingtonu prikrije prava suština ,,izbornih pobjednika“, da se pokaže tobožnja politička raznolikost ,,reformatora“. U realnom životu, to je pokazalo i ustoličenje pancir-popa Joanikija na Cetinju, ,,reformska Vlada“ je radila baš kao da su kleronacionalisti na vlasti: favorizovali su Crkvu Srbije đe god su mogli i sprovodili politiku koja je umnogome sličila onoj koju Vučić sprovodi.

Ako je za utjehu, sada su stvari ogoljene, igra mimikrije više ne može da se nastavi. Prekonoćni savez DF-a i Demokrata, akciono jedinstvo nekadašnjih promotera ideje o zajedničkoj državi Srbije i Crne Gore, pokušaj je stvaranja nove izvršne vlasti koja će, ovog puta do kraja i bez ikakvih prepreka, politički biti vlada ,,srpskog sveta“. Tačnije: Vučićeva vlada ,,srpskog sveta“.

Pitanje je, međutim, da li je baš tako lasno naći podršku od 41 glasa u parlamentu gdje većinu čine stranke kojima su glasove dali suverenistički glasači. Koji baš neće biti srećni, ako neke političke snage u Crnoj Gori i van nje, žele da ponavljaju model Podgoričke skupštine.