KLERIKARIZACIJA TELEVIZIJE CRNE GORE: Pomaže Bog, braćo četnici

Da generalni direktor Javnog servisa ima zrno ljudskog i profesionalnog integriteta, nakon današnjeg naređenja da prenosi ustoličenje nekakvog popa u Beranama na parlamentarnom kanalu, podnio bi ostavku.

Molim? Nije dobio naređenje?

Pa, problem nastaje tek onda ako se ispostavi da je sam donio takvu odluku. Ako on uopšte ima kapacitet i znanje da bilo što odluči. A ako ipak jeste, onda je odlučio da javni interes, na Javnom servisu bude sektaška orgija u kojoj pop, koji nije novinar RTCG, u javnom prenosu, sve građane Crne Gore pozdravlja sa “pomaže Bog”.

Falilo je samo da uz njega (popa Nikolu Pejovića, urednika Radija Svetigora) u studio sjedne neki znalac religije tipa Jovana Markuša, pa da mu onako fino, po četnički, otpozdravi sa “Bog ti pomog’o”.

Ima neke simbolike u tome što je Boris Raonić, kada je nedavno sa 7 glasova od 9 izabran na mjesto generalnog direktora RTCG, prvu čestitku dobio od izvjesnog Bajčetića iz Pokreta za promjene.

Taj Bajčetić, samo dan ili dva prije nego je čestitao Roniću, svoje političke neistomišljenike iz vlasti nazvao je “pederskom satanističkom sektom”, a predvodnika njemu nepoželjne politike, Zdravka Krivokapića “izdajničkom tranjom”. E, taj je tada za izbor Raonića rekao da je to “pobjeda parlamentarne većine”.

Nije više važno što je Bajčetić minorna figura u toj parlamentarnoj većini. Tu se radilo o nečemu sasvim drugom. O stilu, prije svega.

Upravo onoliko stila koliko u svojoj pisaniji imao Bajčetić, ima – saznali su brzo oni koji ga ne poznaju – i Raonić. Osoba bez novinarskog znanja, sa jedva par neuspjelih pokušaja u novinarskim vodama, spletkaroš, persona kratkog fitilja, sumnjivog intelekta i slabašnog menadžerskog iskustva, sada vodi Javni servis jedne države. Ako je to Crna Gora uopšte. A on je direktor taman koliko je Crna Gora sa novom vlašću – država.

Ono što se još nije desilo u Kabulu pod talibanima, u Teheranu pod islamskim militantima, pa čak ni u ostatku “srpskog sveta” – Beogradu ili Banjaluci, danas se desilo u Podgorici.

Javni servis koji pripada svim građanima Crne Gore i koji sa dvadesetak miliona finansiraju ti isti građani (i Bošnjaci i Hrvati i Albanci i Crnogorci…), danas je uzurpirala svetosavska sekta sa ritualima koji sa pravoslavljem, hrišćanstvom, vjerom…nemaju ama baš nikakve veze.

Skupina popova, recikliranih od raznih 62. padobranskih zločinačkih brigada iz minulih ratova, popova koji uz duge cijevi, oblake suzavca i helikopterske desante, čin upada u Cetinjski manastir u okupiranom Cetinju i pod zaštitom naoružanih kriminalaca nazivaju ustoličenjem, danas je dobila prostor na kanalu koji bi po difoltu trebalo da pripadne izabranim predstavnicima naroda.

Televizija, prilikom okupacije neke države, obično pada na kraju. Da se objavi pobjeda okupatora. Naš Javni servis pao je dobrovoljno, bez ispaljenog metka.

„Parlamentarni kanal je jedan od najznačajnijih projekata… sa ciljem postizanja transparentnosti rada Skupštine. Prenosiće sjednice plenarnih zasijedanja, ali i sjednice skupštinskih tijela“, kazao je, kada je formiran, predsjednik Skupštine koja ne zasjeda, Aleksa Bečić. No, kada već nema sjednica Skupštine, neka se razigraju popovi.

Bečić se ni nakon 15 sati od događaja nije oglasio da osudi ovaj čin, kojim je medijska zajednica Crne Gore dotakla dno.

Nije se oglasila nijedna NVO. A i kako bi, kada su skoro svi njihovi činbenici u vlasti ili u Savjetu RTCG. Ćute (osim na društvenim mrežama) i medijski poslenici, ne oglašavaju se ni novinrska samoregulatorna tijela, umukli su oni u koje je prethodna vlast lopatama sipala eure da bi do posljednjeg daha čuvali državu (čitaj DPS).

Nakon što su popovi pobijedili na parlamentarnim izborima 2020. godine, pa u Manastiru sklepali novu većinu koja vrvi od svetosavca i rodbine “božjih poslanika” u mantijama, konačno su zavladali i Javnim servisom. Tek toliko da stave do znanja ostalim konfesijama da su svi sem Srba u ovoj nesrećnoj zemlji – građani drugog reda.

TV prenos iz Berana bio je masovna demonstracija prostakluka, primitivizma i ruganja vlastitim epidemiološkim mjerama koje pokušavaju nametnuti građanima.

Postalo je već neko vrijeme izvjesno da sprdnja koja se u javnosti desi, nije totalna sprdnja ako je neko ne ovjekovječi kamerom. Sprdnja ovjekovječena kamerama Javnog servisa, pa još parlamentarnog kanala, djeluje ubjedljivije. To već postaje stanje duha jednog turobnog vremena koje se graniči sa najgorim snom. Ovako nešto ni u nastupu najgoreg izliva mržnje prema Crnogorcima, nikada ne bi poželio da Crnoj Gori priredi ni Risto Radović.

Crna Gora na koju ćemo se morati navikavati.

Laku noć, zdravi razume.