KNEŽEVIĆ: Dragan Đilas je kupio Željka i Miška sa sve glavama i džigericom

Piše: Milan Knežević, predsjednik DNP-a i jedan od lidera DF-a

Sinoć je crnogorska javnost imala antologijsku priliku da posmatra kako počasni građanin Madagaskara i dokazani šestomilioner Dragan Đilas, uživo, u temelje kupuje Željka Ivanovića i Miška Perovića.

I dok na TV Shopu prodaja i kupovina ortopedskih patika, preparata za potenciju, krema i gelova za vene, ljuljaški za vikend, traje deset minuta, dotle je kupovina dva živa stvora, po imenu Željko i Miško, od strane Dragana Đilasa, trajala puna dva sata, i to sa sve glavama i džigericom. Danas je valjda svima u Crnoj Gori jasno zašto je prije neki dan Željko Ivanović u stilu kožnomantilskih isljednika “pucao” u patrijarha, mitropolita, Vučića, Srbiju, trobojke, Srbe u Crnoj Gori, ali ne i Srbe iz kruga dvojke što nostalgično mirišu na 05. oktobar i ekspertsku pljačku Srbije od igle do posljednjeg državnog preduzeća.

Jedino se oni nesrećnici što su 1947. sahranjivali Boga u nekoj crnogorskoj zabiti mogu porediti sa Ivanovićevim izbljuvkom kojim je sebe preporučio Đilasu i Šolaku, mada ni oni tad, a ni Jarcotlačitelj sad, nisu bili svjesni da su u mentalnom smislu ustvari sahranili sami sebe. A pošto se sinoć Dragan Đilas hvalio prijateljstvom s vladikom Grigorijem, baš bih volio da čujem šta o kolumni Željka Ivanovića kojeg su uživo kupili Šolak i Đilas, misli naš frankfurtski vladika, i da li će dopustiti da se iza njegovog imena i sveštenog čina promoviše jedna nacionalna i duhovna blasfemija koja odavno zaslužuje prezir i bojkot.

Kad sam upozoravao da Vijesti postaju dio regionalne, političko medijske, antisrpske platforme, koja se projektuje za predstojeće izbore u Srbiji, bio sam označen kao plaćenik. I to upravo od strane ovih koji su i rođenu majku prodali nekoliko puta, da bi se sinoć uživo prodali inžinjeru Đilasu koji obrvama voskliknu da se samo jednom u životu sreo sa Šolakom, i to kad mu je ovaj pozajmio produžni kabl da bi održali političku promociju u Čumićevom sokačetu. Tako bih i ja mogao da tvrdim da ne poznajem rođenog brata s kojim živim u istoj kući četrdeset godina, ali bi mi prva majka rekla da lažem.

I kao što Djilas ne zna Šolaka, tako ni Miško ne zna Željka, a opet ni Željko ne zna Đilasa, kao što ni Šolak ne zna Miška, a svi sve znaju, mada se nikad nisu sreli. Zato i ne čudi ova trgovina koja je trajala duže nego Georginina trudnoća, i kao što Georgina nije smjela da rodi dok se ne uda, tako ni Željko nije smio da se proda, dok ne utvrdi đe mu je glava a đe zadnjica. Mada cijena bi bila svakako ista, jer nema razlike.

(Autorski tekst za BORBU)