Pretpraznična rekapitulacija idiotluka

Piše: Tijana Lopičić

Prije nego što počnemo sa rekapitulacijom idiotluka trebalo bi nazdraviti onom manastirkom koju nelegalno proizvodi i prodaje manastir “Sveti Luka” – vjerovatno osveštana rakija i liker, a pri tom njihove nefiskalizovane fakture prihvata Opština Nikšić. Tako da ovog puta nećemo nazdraviti ni sa onim ‘biblijskim vinom’ koji bi u ovom apsolutnom besmislu imalo i nekakvu naznaku smisla.

”Ali stvarno, ono, nevjerovatno” kako je manastirka bogougodna za alkoholičare. Ne samo što je napravljena od svetih ruka svetosavskih mantijaša, nego ih i sa ‘Nebesa’ blagosilja i njihov sveti pop Maca – svirepi ubica. Zaista, vrijeme je da nas, ali i Vaseljesnku patrijašiju, napokon upoznate sa tim famoznimim crkvenim kanonima koji dozvoljavaju ovakve blasfemične idiotluke.

I dok ćemo vjerovatno ‘dogodine’ dobiti edukaciju od Crkve Srbije, moramo im odati počast, da su kao najveći gigant sive ekonomije u Crnoj Gori, razvili niz nelegalnih biznisa čiji višemilionski obrt ostaje van kontrole države. Pitam se, zašto 44. Vlada novi Zakon o sprječavanju pranja novca i finansiranja terorizma prvenstveno ne primjenjuje na Crkvu Srbije, kada postoje direktne indicije i za potencijalni terorizam?

Trebamo li kontinuirano podsjećati na prepiske SKY ECC na osnovu koje su preko kriminalnog klana nabavljali 100 kalašnjikova?  Ili, kako su naoružani civili upravo imali kalašnjikove u Cetinjskom manastiru? Britanska poslanica je Crkvu Srbije direktno optužila za šverc oružja na Kosovo, te je nakon toga formiram predmet i u Crnoj Gori. Vjerovatno će doživjeti identičnu sudbinu, kao i prethodni, poput onih za pedofiliju, govor mržnje i ostalo, te ostati bez pravednog  i očekivanog epiloga. No, dok Crna Gora i dalje pravno kleči, trebamo se ugledati na Francusku i Pariski sud koji je Crkvu Srbije 1995. godine proglasio krivom za zločine genocida i etničkog čišćenja u Bosni i Hercegovini, te istim potvrdio i tačnost izvještaja francuskih medija.

”Ali, stvarno, ono nevjerovatno” da smo imali prilike da Porfirije javno propagira etnofiletizam (protivno crkvenim kanonima) te za popis u Crnoj Gori podučava vjernike kako trebaju da se nacionalno izjašnjavaju, ali i kojim jezikom da govore. U suprotnom, nećete biti vjernici Crkve Srbije! Da iole vjeruje u Boga u skladu sa hrišćanskom vjerom, znao bi da je grijeh duhovno manipulisati vjernicima, posebno onima koji su okovani strahom od “božije kazne”. Ovakvim aktom im oduzimaju pravo na slobodu izbora i kritičko promišljanje, što im hrišćanstvo kao vjera dozvoljava.

”Ali, starno, ono nevjerovatno” da softver koji je bio uslov našeg popisivanja, neće provjeravati podatke, te je Marković, koji je bio na čelu Komisije, zbog istog podnio ostavku. Vjerovatno da se zagovornicima “srpskog sveta” nije dopao popisni rezultat, te pretpostavljam da crnogorskim jezikom govori procentualno više građana. No, bez softverske provjere, a u skladu sa dokazima da su određeni popisivači imali instrukcije da popisuju građane sa piši-briši olovkom, ovaj popis će očigledno dobiti karakter “izbriši crnogorsku naciju i crnogorski jezik”.

”Ali, stvarno, ono nevjerovatno” da nas i predsjednik Crne Gore Jakov Milatović nije razočarao sa vanserijskim umotvorinama. Kao, po sopstvenim tvrdnjama, etnički Crnogorac, ali bez elementarnog istorijskog znanja o Crnoj Gori, te bi mijenjao i zastavu i himnu da udovolji “ugroženom” srBskom svetu,  govori srpskim jezikom. Žalosno je što ne postoji bar jedan njegov savjetnik koji bi mu mogao objasniti kako i zašto je Vukova reforma tretirala sve osobenosti crnogorskog jezika kao dijalektizme i arhaizme u okviru srpskog, ali pak i o saradnji Vuka Karadžića i Ilije Garašanina, koji je poznat po zvaničnom državnom projektu “Načertanije”  po kome se stvarala “Velika Srbija”. To je identična današnja ideologija, samo različitog imena, koja intenzivno propagira velikosrpsku mitomaniju i vrši ciljani kulturni genocid nad Crnogorcima. Ipak, važno je da se Milatović divi znanju enologa Aleksandra Vučića.

”Ali, stvarno, ono nevjerovatno” da smo dobili i visokog funkcionera, tačnije predsjednika Skupštine Andriju Mandića koji je četnički vojvoda anti-ljudske ideologije odgovorne za genocide i mnoge ratne zločine, poznatih i po saradnji sa okupatorom protiv sopstvene domovine, što je i rezultiralo u to doba masovnim prelaskom četnika kod partizana. Tako da nas ne čudi Mandićeva prisutnost tokom izbornog procesa u Srbiji, kao zvanična podrška političke partije SNS-a, jer mu je šef Aleksandar Vučić.

”Ali, stvarno, ono, nevjerovatno” da ova ratnohuškaška ideologuje truje needukovane (po)četnike koji nas “oduševljavaju” grafitima “Kad se vojska na Kosovo vrati”, čiji je glavni promoter paravojna ogranizacija Crkva Srbije. Ili da (po)četnici ne prave razliku između Njegoševe kapele, koja je umjesto moguće restauracije srušena, a podignuta Aleksandrova kapela na izmješteno mjesto, koja ni po arhitekturi nije identična sa Njegoševom.

”Ali, stvarno, ono, nevjerovatno” da ne odustaju od projekta “Evropa Sad 2” koji će biti veliki udarac na privatni sektor, koji i dalje ima ozbiljne posljedice uslijed realizacije projekta “Evropa Sad 1”. Da li će Vlada izaći sa zvaničnim podacima koliko je firmi blokirano i priznati da je novembru u odnosu na oktobar blokirano 77 firmi više, a da ukupan broj iznosi 19,96 hiljada kompanija? Da li će ikada pokazati statistiku likvidiranih firmi i firmi pod stečajem? Zašto imaju animozitet prema mikro, malim i srednjim preduzećima čije poslovanje svojim projektima ugrožava do blokade računa ili prinudnog stečaja? Da li će ikada objasniti kako su izazvali galopirajuću inflaciju, te zašto je kupovna moć građana smanjena?

”Ali, stvarno, ono nevjerotno” u šta se pretvorila Crna Gora od avgusta 2020. godine, koja je nekada ponosito baštinila civilizacijske vrijednosti. Postala je rob neke fantazmagorične “srpske sparte” koja hibridnim ratom sistemski urušava državu.