ANALIZA EKONOMSKOG SRLJANJA SPAJIĆEVE VLADE: Milojko, Milojko, zašto ti je tako veliki nos?

Da ne treba biti ekonomski stručnjak da bi uvidjeli da je inflacija u Crnoj Gori pojela „veće“ plate, dokazuju građani svaki dan. To, izgleda, ne uviđa jedino onaj koji je najodgovorniji za ovakvo stanje – premijer Milojko Spajić, čije su vratolomije sa porezima izazvale nepopravljivu štetu, što se ne ogleda samo u visini inflacije u Crnoj Gori, već u svim oblastima, od totalno uništenog zdravstvenog sistema, preko propale prosvjete, do vladavine prava.

Ono što premijera najviše zabrinjava su mali, ali sve učestaliji glasovi stručne javnosti, koja se, kako stvari stoje, izgleda budi iz četovorogodišnje hibernacije. I zaista, ko se danas može nazvati ekonomistom ili građaninom ove države, ako je nijem na sumornu realnost sa kojom se suočavamo.

Tako je u fokusu pažnje bila nepolitička, a neki bi rekli i nevaspitana izjava premijera Spajića od prije dvije sedmice kada je na panel diskusiji Unije poslodavaca kazao da je “sramotna analiza” Ekonomskog fakulteta o rastu inflacije u 2022. godini, da je to “čista laž” i da će „popričati “sa tim ljudima koji su je radili.

I „popričao“ je, na panelu na Ekonomskom fakultetu. Profesori se, izgleda, nijesu prepali od premijera, pa su činjenično objasnili kako su eksperimenti nazvani Evropa sad 1 i 2 uticali na finansije u državi.

Ali, ako još uvijek ima skeptika, da pojasnimo činjenično.

U četiri godine od promjene vlasti, Crna Gora je imala mnogo veću stopu inflacije nego u bilo kojem četvorogodišnjem periodu od uvođenja eura. Konkretno, u periodu 2021-2024. ukupna inflacija u Crnoj Gori iznosila je 30,5 odsto. Samo cijene hrane uvećane su za 41 odsto. Stopa inflacije u našoj zemlji u 2022. i 2023. bila je za oko 3 procentna poena iznad prosjeka u Eurozoni. Trend više stope inflacije u odnosu na Eurozonu nastavljen je i u 2024, a zvanična projekcija Vlade i Evropske komisije ukazuje da će ona biti preko 4 odsto i u 2025. To veoma ozbiljno ugrožava kupovnu moć građana, kao i šanse za brži rast investicija.

Učešće bruto investicija u BDP-u je smanjeno sa 27,3 odsto u 2019. na 19,6 odsto BDP u 2023. godini. Neefikasna fiskalna politika u periodu nakon 2020. koja podstiče neproduktivnu potrošnju dovela je do nižeg nivoa investicija. Navedeno je praćeno visokom inflacijom, vodeći usporavanju rasta agregatne tražnje i BDP-a.

INVESTICIJE

Evidentan je nedostatak novih, iole značajnijih investicija, dok se ranije započeti projekti nalaze u ozbiljnom zastoju: drugi dio podmorskog kabla prema Italiji; sljedeće faze u razvoju reprezentativnih turističkih rizorta Portonovi, Luštica Bay, Porto Montenegro; dugo pripremani projekat transformacije Brodogradilišta Bijela u kompaniju za remont luksuznih jahti; ozbiljno osmišljeni razvoj Luke Bar; završetak izgradnje započetih ski centara na Bjelasici (Žarski, Cmiljača, Jelovica…); turistička valorizacija Durmitora i Hajle; -zaustavljeni su, a ranije instalirana vrijedna oprema propada.

Zapostavljena je politika ravnomjernog regionalnog razvoja, što pojačava jaz između sjevera i ostatka zemlje. Zbog pogoršane stabilnosti i devastacije investicionog ambijenta nema iole ozbiljnog interesovanja investitora za valorizaciju najmarkantnijih crnogorskih turističkih potencijala, poput Velike plaže, Ade Bojane, Buljarice, Jaza…

Projekti Mala Luštica, Plavi horizonti, Maljevik, Bigovo, Montepranzo i drugi su takoreći potpuno zaboravljeni. Takođe i ideje osmišljene prije nekoliko godina u jednom broju opština, poput Lungo Mare u Budvi, modernizacija i izgradnja novih marina u Ulcinju i Baru i sl.

Nema izgleda za skori nastavak izgradnje puteva, autoputa, niti se realizuju izdašna obećanja investicija iz Japana, Singapura i sa drugih putovanja premijera.

Ista je sudbina i pripremljenih projekata u energetici, koji uključuju hidroelektrane Morača, Kruševo, Komarnica i elektrane na bazi vjetro i solarne energije.

Neznanje i diletantizam – suština ekonomske politike vlade

Umjesto svega toga na djelu je svakodnevno davanje praznih obećanja u cilju stvaranja iluzije o trajućem povjerenju građana u aktuelnu vladu i „oslobodilačku“ parlamentarnu većinu, poput projekta “Velje brdo” koji aktuelni premijer naziva “ostvarenjem crnogorskog sna”.

Istovremeno, svjedočimo opasnom urušavanju privrednih subjekata koji su, istorijski gledano, bili najvažniji oslonac realnog sektora crnogorske privrede i glavni izvoznici usluga i roba, čime su najznačajnije doprinosili smanjenju platnobilansnog deficita države.

Kombinat aluminijuma Podgorica (KAP) je prestao sa proizvodnjom, kao i Novi duvanski kombinat.

Aman Montenegro je već četiri turističke sezone zatvoren. Likvidiran je Montenegro Airlines, čime je Crna Gora postala jedna od teže dostupnih turističkih destinacija. Naši građani i turisti u svijet putuju i iz svijeta dolaze preko Tirane, a pojedine low-cost kompanije su odustale od linija za Crnu Goru, nakon što je Vlada povećala aerodromske takse. Politika Vlade u turizmu osjetila se još prošle sezone, koja je bila najgora u posljednjih 20 godina.

Prestao je sa radom Investiciono-razvojni fond, kao važan oslonac preduzetništva, malog i srednjeg biznisa.

Negativne posljedice po turizam i ukupnu privredu odrazile su se i zbog ukidanja povlastica za gorivo za luksuzne jahte u periodu 2022-2024, što je rezultiralo seljenjem u susjedne države.

Uz to, svjedočili smo u najmanju ruku sumnjivoj kupovini ”Pomorskog saobraćaja”, čemu je prethodila blokada ovog vitalnog preduzeća za turizam i život građana Boke Kotorske, a nakon toga i politička zloupotreba najgrubljim miješanjem politike u rad javnih preduzeća – nazivanjem plovila „Ruka pravde“ i „30. avgust“ (koji je čak odavno van funkcije).

Aerodrom Podgorica gotovo nepotreban, svi idu preko Tirane

Drastično je oslabljena profitabilnost i likvidnost energetskog sektora. Broj zaposlenih u Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) grupi na kraju 2023. povećan je u odnosu na 2020. za 812 novih radnika, ili za 25 odsto. Bruto trošak zarada, naknada i ostalih ličnih rashoda porastao je za 37,5 miliona eura ili za 62,2 odsto. Ovim je potpuno poništeno ulaganje u organizacionu i kadrovsku reformu provođenu od 2004. do 2020. godine.

Željezara Nikšić je u najvećoj neizvjesnosti od postojanja, a jedino što je izgledno je da će potpuno da je unište.

Svjedočimo ubrzanom urušavanju institucionalnog okvira u mjeri da skoro možemo govoriti o potpunom gubitku funkcionalnosti države. Prema veoma respektabilnom Heritage Foundation izvještaju za 2024. – u okviru kriterijuma Government Integrity (integritet država – vlade) Crna Gora spada u grupu zemalja sa najlošijom ocjenom 48,9, odnosno među one na začelju liste. Zemlje koje imaju bolje ocjene za integritet vlade od Crne Gore su i: Kiribati, Kapoverde, Jermenija, Namibija, Ruanda, Mauricijus, Fidži, Samoa, Mikronezija, Santa Lucija, Bocvana, Barbados, Butan itd.

Ove ocjene potvrđuju se i kroz priliv stranih direktnih investicija (SDI). Neto priliv stranih direktnih investicija od 2023. smanjen je na 6 do 7 odsto BDP, sa projekcijom takvog trenda i na srednji rok. U prilivu koji je ostvaren dominiraju investicije u nekretnine, koje dodatno podstiču inflaciju. Podsjećanja radi, u dugom nizu godina nakon obnove nezavisnosti učešće SDI bilo je na nivou 19-20 odsto BDP. Jedino što je, dakle, od „stranih investicija“ u posljednje četiri godine građanima ostalo je visoke cijene nekretnina.

Usljed pogoršanja konkurentnosti zemlje (odsustva stranih investicija), uključujući konkurentnost izvoznih cijena i konkurentnost radne snage smanjen je crnogorski izvoz roba i usluga u 2024, uz rastući uvoz. Uzrok toga je stagnacija rasta turizma i fizičkog obima industrijske proizvodnje, pad proizvodnje u šumarstvu, uz neznatni rast u poljoprivredi. U prva tri kvartala 2024. su smanjeni prihodi od turizma za preko 50 miliona eura, a ukupan izvoz usluga za preko 100 miliona eura. Izvoz roba od 2021. kontinuirano pada, a u prvih 11 mjeseci 2024. smanjen je za preko 70 miliona eura.

Smanjenju konkurentnosti crnogorskog izvoza doprinijelo je i povećanje niže stope PDV sa 7 odsto na 15 odsto u 2024.

Podaci MONSTATA za svaki treći kvartal u periodu od 2020. posebno ukazuju na visoku i rastuću stopu nezaposlenosti mladih, koja je u trećem kvartalu 2024. povećana na čak 21,5 odsto.

Zaposlenost raste jedino u državnoj upravi

U isto vrijeme, potpuno neracionalno, motivisano partijskim interesima, raste zaposlenost u javnom sektoru. Broj zaposlenih u državnoj upravi, lokalnim samoupravama i javnim preduzećima na kraju 2024. godine iznosio je oko 77.000 lica ili blizu 10.000 više u odnosu na 2020. godinu. To je činilo blizu 1/3 ukupnog broja zaposlenih u Crnoj Gori u 2024.

Povećani broj zaposlenih u javnom sektoru, uz nekoliko ad hoc izmjena Zakona o zaradama u javnom sektoru, kojim su nesrazmjerno i neprincipijelno mijenjani koeficijenti zarada, kao i kroz program Evropa sad, stvorio je dodatne rashode za budžet. Takođe, diskriminisani su zaposleni po pitanju visine zarada, budući da su u velikom broju slučajeva neobjašnjivo male razlike u visini zarada zaposlenih, bez obzira na radno iskustvo i koeficijent složenosti posla. Za to vrijeme, vrijeme rasta plata državnim službenicima, naknade korisnicima materijalnog obezbjeđenja porodice, kao socijalno najranjivijim kategorijama, ostale su nepromijenjene.

SVE PIŠE U ZAKONU O BUDŽETU ZA 2025.

Zakon o budžetu za 2025. i srednjoročna fiskalna perspektiva su veoma obeshrabrujući. Karakteriše ih brži rast ukupnih izdataka nego prihoda, i to upravo zbog povećanja tekuće potrošnje. Posebno zabrinjava činjenica da su rashodi plata, penzija, prava iz oblasti socijalne zaštite i kamata, premašili 50 odsto planiranog budžeta za tekuću godinu.

Planirani deficit Budžeta za 2025. iznosi oko 280 miliona eura ili oko 3,5 odsto BDP, a sličan je trend i do 2027. godine.

To posljedično vodi većim potrebama za zaduživanjem zbog finansiranja deficita. Zato je Vlada planirala da poveća javni dug za još milijardu eura do 2027. godine. To će rezultirati rastom duga u BDP sa 62 na 64 odsto. Samo će se ove godine zadužiti 900 miliona eura.

Jasno je, Vlada veoma svjesno, zarad ispunjavanja populističkih obećanja u čestim izbornim kampanjama kontinuirano povećava neproduktivnu potrošnju koju finansira novim zaduženjima države i građana. Takođe, time krši i uspostavljena finansijska pravila kretanja fiskalnog deficita i javnog duga.

Povećana budžetska potrošnja za plate, penzije i socijalna davanja nije pravedno i targetirano raspoređena građanima. Daljim planiranjem rasta rashoda budžeta za socijalnu i dječju zaštitu za čak 140 miliona eura u 2025. u odnosu na 2020. uočljivo su zapostavljeni građani i građanke sa najvećim rizikom od siromaštva, naročito na sjeveru države.

Povećanje rashoda za penzije takođe je sprovedeno nesrazmjerno i diskriminatorski, kao i nedavno povećanje zarada kroz program Evropa sad II.

U Zakonu o budžetu vrijednim 4,03 milijarde eura za 2025. rashodi za penziono-invalidsko osiguranje (PIO) su planirani u iznosu od 777,2 miliona eura, što je za oko 80% više u odnosu na period prije 2022. godine, kada su se rashodi za PIO kretali u rasponu od 400 do 430 miliona eura. Razlog ovakvog rasta rashoda za penzije je višestruko povećanje minimalne penzije, koje je vlast koristila kao oruđe u predizbornim kampanjama, narušavajući srazmjeru u povećanju penzija i uvodeći diskriminaciju.

Povećanje troškova bruto zarada je posljedica nastavka kontinuiranog zapošljavanja u javnom sektoru, posebno u susret izbornim ciklusima nakon 2020. godine. Dakle, ovi rashodi planirani su na 718 miliona eura u 2025. godini, što je oko 200 miliona više u odnosu na 2021. i 220 miliona eura više nego 2020.

Česte promjene vlada i partijska zapošljavanja u državnoj upravi, kao i povećanje zarada u javnom sektoru od 2020. godine, poreske obveznike Crne Gore koštalo je više od 200 miliona eura.

Uz to, povećani fond za bruto zarade nije adekvatno distribuiran na zaposlene, jer su u velikom broju slučajeva zanemareni radno iskustvo i složenost poslova. Tako je Vlada dodatnim ad hoc potezima povećanja potrošnje bez ikakvih principa pravednosti i srazmjernosti u 2024. godini povećala deficit budžeta na 231 miliona eura u 2024. godini, nakon suficita ostvarenog 2023. Razlozi povećanja deficita za navedenih preko 3% BDP-a, su rast tekuće mandatorne potrošnje za bruto zarade za preko 30 miliona eura, kao i rashoda iz oblasti PIO za oko 180 miliona eura, rashoda kamata i rashoda za usluge a, s druge strane, sporijeg rasta prihoda u 2024.

L.P.Đ.