Svetosavska sekta
EVROPA DA PREĐE SA FRAZA I FLOSKULA NA DJELA: Ako žele Crnu Goru u EU, moraju konkretno da pomognu protiv militantnog svetosavlja

Naši takozvani zapadni, odnosno evropski partneri, koji su svesrdno pomogli tridesetoavgustovske promjene i doveli na vlast svetosavsku bulumentu, iako stidljivo, konačno su priznali ono što je odavno jasno – osnovni problem Crne Gore na njenom evropskom putu, pored sveprisutnih korupcije i organizovanog kriminala, je djelovanje takozvane Srpske pravoslavne crkve.
Istina, pojedini evropski zvaničnici s vremena na vrijeme eksplicitno kažu da je tzv. SPC jedna od glavnih kočnica evropskog puta Crne Gore.
Ali kada je u pitanju neka institucija kao što je Evropski parlament ili Savjet Evrope, nikad nećemo naići na konkretno i eksplicitno iznošenje činjenica o djelovanju takozvane SPC u vidu nekog zvaničnog dokumenta. Ali to ne znači da nema mnogo materijala koji dokazuje da svetosavska sekta, kako je inače poznata organizacija pod akronimom SPC, predstavlja glavnu operativnu polugu zlokobnog velikodržavnog projekta „srpski svet“.
Fusnota u moru demagogije
Upravo su u utorak poslanici Evropskog parlamenta u Odboru za spoljne poslove konačno, ali prilično stidljivo, pomenuli maligni uticaj tzv. SPC. Ali je to bilo, čini se, samo u fusnoti izgubljenoj između opštih mjesta čuvene evropske demagogije.
Evropa ne posvećuje dovoljno pažnje SPC
Odbor za spoljne poslove usvojio je nacrt izvještaja izvjestioca EP za Crnu Goru Marjana Šareca o napretku naše zemlje, sa 51 glasom za i sedam protiv.
U izvještaju se, između ostalog, navodi da su parlamentarci ozbiljno zabrinuti zbog “zlonamjernog miješanja zemalja van EU, napora za destabilizaciju, sajber napada, hibridnih prijetnji i kampanja dezinformisanja, uključujući pokušaje uticaja na političke procese i javno mnijenje u Crnoj Gori.”
I samo u jednom dijelu napomenuli su da se vjerske institucije mogu koristiti kao alat za uticaj spolja.
“Osuđuje se svako neprimjereno miješanje Srpske pravoslavne crkve u tom pogledu i naglašava važnost izgradnje otpornosti na manipulaciju i miješanje stranih informacija”, navodi se u izvještaju koji samo šturo ukazuje na destruktivno djelovanje SPC.
Ovakav stav europarlamentaraca ne treba da čudi, ako uzmemo u obzir da je u martu 2022. godine tzv. SPC i zvanično je od najviše evropske instance indirektno označena kao subverzivna organizacija i glavni destabilizujući faktor koji u regionu zastupa ruske interese.
Evropski parlament (EP) usvojio je u martu 2022. godine Rezoluciju o stranom uplitanju u demokratske procese u kome se osuđuju pokušaji Rusije da iskoristi napetosti među etničkim grupama na Zapadnom Balkanu kako bi raspirila sukobe i podijelila zajednice, što bi, kako se navodi u dokumentu, moglo da dovede do destabilizacije cijelog regiona.

EP je tada izrazio zabrinutost zbog pokušaja Pravoslavne crkve (SPC, odnosno svetosavske sekte nap.a.) u zemljama kao što su Srbija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina, a posebno u njenom entitetu Republici Srpskoj, da ”promoviše Rusiju kao zaštitnicu tradicionalnih porodičnih vrijednosti i učvršćuje odnose između države i crkve”.
Međutim, i tada je sve ostalo na konstataciji bez dalje detaljne eleboracije. A sve su prilike da se ništa konkretno neće desiti ni nakon usvajanja Šarecovog izvještaja od strane Odbora za spoljne poslove.
Država u državi
Ako iskreno žele Crnu Goru u EU, evropski parlamentarci i institucije moraju mnogo ozbiljnije da se pozabave pitanjem militantnog svetosavlja i tzv SPC, koja kao osnovna operativna poluga velikosrpskog hegemonizma čini glavni destabilizujući faktor u regionu. EU mora pružiti konkretnu pomoć, ali prije svega se trebaju konstatovati mnoge činjenice koje su ostale nedorečene u evropskim izvještajima.
Takozvana SPC nakon promjene vlasti 30. avgusta 2020. godine, i potpisivanja sramotnog „temeljnog ugovora“ u avgustu 2022. godine, postala je i zvanično država u državi, finansijski i politički moćnija nego ikad.
Naša medijska kuća već godinama objavljuje tekstove zasnovane na činjenicama i neoborivim dokazima koji građanima Crne Gore, ali i regiona, ukazuju da je tzv. SPC kontroverzna, finansijsko-politička, obavještajno-operativna organizacija u službi ”srpskog sveta”.
Ova parapolitička organizacija, sa jakim vezama u srpskom, ali i ruskom obavještajno-bezbjednosnom sektoru, je pod pokroviteljstvom svetosavskih vlasti postala maltene nedodirljiva u Crnoj Gori.
Veliki politički doprinos koji je imala u promjeni vlasti, desekularizaciji Crne Gore i trasiranju njenog puta ka integraciji u ”srpski svet”, tzv. SPC je dobro naplatila kod tri svetosavske vlade na čelu sa vjerskim ekstremistom Zdravkom Krivokapićem, zatim potpisivačem „temeljnog ugovora“ Dritanom Abazovićem i sada formalnim premijerom Milojkom Spajićem.
Osovina militantnog svetosavlja
Spajićeva uslužna vlada koju vodi u ime Andrije Mandića i autokrate Aleksandra Vučića, samo je nastavila tradiciju ulizivanja i sipanja novca u takozvanu SPC, koja i onako važi za jednu od najbogatijih institucija u državi. Upravo je SPC glavna poluga preko koje Vučićev režim, ali i mnogi nacionalistički srpski režimi prije njega, vrši destabilizaciju regiona, sa akcentom na Crnu Goru. Mandić je tu samo zvanični politički eksponent militantnog svetosavlja.
Vjerski objekti pretvoreni u kasarne
Portal Aktuelno u stotinama tekstova odavno je dokazao da je tzv. SPC glavni destabilizujući faktor u Crnoj Gori i regionu, koja se često dovodi u vezu sa velikosrpskim, ekstremističkim, naoružanim grupama. Svima koji su iole pratili medijske natpise posljednjih godina dobro je poznata prepiska kriminalnih grupa o tome da je SPC navodno tražile nabavku 100 komada jurišne puške „AK-47 Kalašnjikov”. Te poruke razmjenjivane su u periodu od 6. juna 2020. do kraja septembra iste godine, u „SKY ECC“ komunikaciji.
Reći da su srpski manastiri puni oružja svih kalibara, da u njima obitavaju pripadnici kriminalnog miljea, spremni da učine sve za srBstvo, novo je samo za one koji žmure i zatvaraju uši pred svim glasovima razuma i upozorenjima da Srbiji nije dosta rata i da je spremna da još jednom gurne region u sukobe i stradanja. Štoviše, srpski manastiri su već odavno prestali biti ono što bi vjerskim objektima po prirodi stvari trebalo da bude namjena, a postali kasarne, oružarnice i skladišta svih vrsta naoružanja namijenjenih da presude svima onima koji pružaju otpor ideji “srpskog sveta”.
Uostalom, koliko je takozvana SPC involvirana u priču sa oružjem najbolje govori saopštenje kosovske policije nakon terorističkog akta srpske paravojske kriminalaca u Banjskoj 24. septembra 2023. godine.
“U i oko manastira pronađeno je oružje različitog kalibra, raketni bacači, eksplozivi, detonatori, razni amblemi, dronovi, uniforme – od kojih neke i sa amblemima italijanske vojske, automobilske tablice sa akronimima različitih gradova Srbije, ručni bacači granata (zolja), od kojih je većina novije proizvodnje”, navodi se u saopštenju kosovske policije nakon terorističkog akta u Banjskoj.
Oružje zaplijenjeno u Banjskoj
Samo na osnovu ovoga saopštenja može se zaključiti da u srpskim “svetinjama” ima oružja za izvoz, ali o preciznim brojkama barataju jedino srpske i ruske službe i popovi crkve Srbije. Naravno i Aleksandar Vučić.
Kulminacija subverzivnog rada
Zbog popustljivog odnosa države za vrijeme bivše DPS vlasti prema krminalno-ratnohuškačkoj parapolitičkoj organizaciji, uslijedila je kulminacija siledžijstva i subverzivnog rada od strane takozvane SPC.
SPC je najzaslužnija za smjenu vlasti 30. avgusta 2020. godine i dovođenje odrođene velikosrpsko-klerikalne garniture na čelo države, putem militantnih, političkih okupljanja kodnog naziva – LITIJE.
Osim što je svetosavska sekta najzaslužnija za dovođenje velikosrpskih aparatčika na vlast 30. avgusta, treba podsjetiti da su agenti u mantijama iz tzv. SPC aktivno logistički pomagali pokušaj terorizma 2016. koji su vodili ruski agenti, kada je pripreman ”ukrajinski scenario” za Crnu Goru. Takođe je pod pokroviteljstvom tzv. SPC bila osnovna operativna baza za izbore u Nikšiću 14. marta 2021. godine koju su srpski propagandisti označili kao ”bitku za Nikšić”.
Koliko je SPC uvezana sa kriminalnim strukturama, najbolje se moglo naslutiti prilikom sramnog ustoličenja Jovana Mićovića na Cetinju 5. septembra 2021. godine. Portal Aktuelno nedugo nakon krvavog ustoličenja pisao je da je djelovanje takozvane SPC, ostalih lica i organizacija koje ugrožavaju bezbjednost Crne Gore, koordinirano je sa teritorije Hercegovine, tačnije Trebinja, Bileće i Gacka. Putevi u graničnom pojasu koji povezuju Republiku Srpsku i Crnu Goru su veoma slabo kontrolisani, tako da nije ni čudo što je grupa od 30 ljudi (ekstremista nap.a.) iz Trebinja prilikom ustoličenja Joanikija Mićovića bila na Cetinju 05. septembra 2021. godine.
U Crnoj Gori sa početkom militantnih političkih litija, zarad lakšeg djelovanja, pod pokroviteljstvom takozvane SPC formirano više ”crkvenih bratstava” i organizacija, preko kojih se utiče na bezbjednosnu situaciju u Crnoj Gori. Ta bratstva su u stvari samo ekspoziture sličnih ekstremističkih organizacija iz Srbije i Republike Srpske.
SPC za sprovođenje svojih antidržavnih i kriminalno-subverzivnih aktivnosti u Crnoj Gori, samo preuzela model koji BIA i ostale službe koriste u Srbiji – osnivanje nacionalističkih udruženja, sa tom specifičnošću što se predstavljaju kao ”pravoslavna bratstva”, čiji su najistaknutiji članovi duboko upleteni u sumnjive poslove sa one strane zakona.
Povezanost operativnih ćelija na teritoriji Crne Gore i entiteta RS
Osim što je koordinirao protokom ljudstva, odnosno svetosavskih ekstremista i logistike preko granice između Crne Gore i BiH (Hercegovine), SPC, i aktuelni mitropolit, tadašnji vladika budimljansko-nikšićki, Joanikije Mićović je imao veliku operativnu ulogu u koordiniranju političkih litija i pripremi kampanje uoči izbora 2020. godine.
Podsjetimo, u toku izborne kampanje 2020. godine protiv Crne Gore se vodila najbrutalnija propagandna kampanja i hibridni rat iz Srbije i Republike Srpske, uz ogromnu logističku i finansijsku pomoć Moskve.
Kako smo više puta pisali, glavni logistički centar u Banjanima bio je manastir Kosijerevo, u kome su planirane sve aktivnosti vezano za kampanju i političke litije pokrenute od strane SPC.
“Vjernici” SPC
Kosijerevo kao glavna ćelija svetosavske subverzije u Crnoj Gori, bio je povezan sa restoranom ”Kolo”, u trebinjskom starom gradu, čiji je vlasnik ”konsiljere” SPC, izvršilac svih direktiva šefa crnogorske filijale SPC – Jovana Mićovića – Joanikija – Dejan Tarana bivši odbornik Srpske demokratske stranke (SDS). Tarana je pred Osnovnim sudom u Trebinju 2014. osuđen na kaznu zatvora od šest mjeseci zbog krivičnog djela proizvodnja, posjedovanje i prikazivanje dječije pornografije, što ga je istaklo kao velikog „vjernika“ tzv. SPC.
U bazi za hibridno djelovanje u odnosu na Crnu Goru restoranu Kolo, često su boravili pro-srpski političari iz Crne Gore povezani sa operativnom bazom.
„Kolo“ je posjećivao i pokojni šef svetosavske operative za Crnu Goru Amfilohije Radović, kao i predsjednik opštine Herceg Novi Stevan Katić iz Demokrata. Ovaj restoran je posjećivao i srpski autokrata Aleksandar Vučić, ali i Milorad Dodik kao i najviši funkcioneri SPC.
Povezanost sa obavještajnim službama
Takozvana SPC se takođe decenijama dovodi u vezu sa tajnim službama, a operativci u mantijama su odavno poznati kao najbolji terenski agenti, jer uživaju povjerenje među prostim i neupućenim narodom.
Spajić-Mandićeva vlada predstavlja samo kontinuitet politike koja je ustanovljena u Ostrogu od strane pukovnika Radovića
Portal Aktuelno pisao je o propagandnom radu takozvane SPC, kao i o vezi između Ruske pravoslavne crkve (RPC) i njenog šefa Kirila Gunđajeva, sa svetosavskom sektom (SS).
Takođe smo pisali o visoko rangiranim rashodovanim operativcima kao što su pokojni Amfilohije Radović – ”Pukovnik” i njegovom nasljedniku u operativnoj liniji Veliboru Džomiću – ”Vraču”, ali i o nižerangiranim operativcima koji predstavljaju neizostavan dio subverzivnog djelovanja.
Trenutna crnogorska vladajuća garnitura predstavlja samo istureno političko odjeljenje takozvane SPC, što dovodi do izražaja apsurdnost situacije da ta i takva vlast uopšte govori o evropskim integracijama.
Ako sve ovo uzmemo u obzir začuđuje što su evropske insitucije prilično tolerantne prema takozvanoj SPC.
Uredništvo Portala Aktuelno

-
Politika3 days ago
OPET IM DRUGI KRIVI ZA SAMOIZDAJU: Kako su Vučić, Mandić i Knežević priznali Kosovo
-
Ekonomija5 days ago
SLUČAJ VELIKA PLAŽA (6): Alabar developer, a ko su investitori?
-
Politika3 days ago
Rajo se zaigrao
-
Svetosavska sekta1 day ago
Svetosavski sijači zla u ime velikosrpske mitomanije