Prekopavanje

Piše: Nebojša Redžić

Ne postoji bolja metafora za ono što Crna Gora doživljava u posljednjih pet godina od – prekopavanja. Prekopavanje prošlosti, prekopavanje grobova, prekopavanje tradicionalne Crne Gore i sadistički pokušaj da od nosilaca tradicije slobodarstva naših predaka, postanemo robovi mizantropske svijesti zaokružene u Srbiji za 500 godina vladavine Turaka.

Brčeli i današnji protest samo će u simboličkoj ravni značiti pokušaj odupiranja namjerama asimilatora, podržanih od glasača koji su za šaku milostinje srpskih popova i aktuelnih vlastodržaca prihvatili da pljunu na vlastite pretke.

Nedavni događaj u Brčelima gdje se porodica Nikaljević hrabro i na djelu usprotivila skrnavljenju grobova u režiji srpskih popova, samo je kontinuitet nedjela tzv. SPC. A počelo je davno. Poslije zemljotresa 1979. godine sveštenstvo crkve Srbije je prekopalo grobno mjesto Šćepana Malog koje se nalazilo takođe u Brčelima i njegove kosti razbacalo…

Tek što je svetosavska kamarila zajahala uzevši vlast uz pomoć manipulanata iz crkve i dijela stranih ambasada, pop Jovan Plamenac oskrnavio je u Gornjim Brčelima grob nekadašnjeg mitropoloita Crnogorske pravoslavne crkve Arsenija Plamenca. Pop Jovan Plamenac, bivši je ratni huškač “Pobjede” iz ranih 90-tih, osoba je koja je bez ikakvog teološkog obrazovanja rukopoložena u čin sveštenika u svojoj 53. godini života. Tamo je pobjegao ne bi li se, u stilu Karadžića, Mladića i ostalih zlotvora, sakrio od “ruke pravde”, jer u tom vremenu bješe aktuelna priča da će za zločine u medijima, pred sudom u Hagu odgovarati i novinari.

Svetosavska klika za prekopavanje istorije

Što je Jovan Plamenac sa sinom tražio u Gornjim Brčelima, kada je oskrnavio grob mitropolita Arsenija Plamenca, jedinog crnogorskog mitropolita koji u periodu od 154 godine, od 1697. do 1851, nije bio iz kuće Petrovića sa Njeguša? To nikada nije saopštilo ni barsko tužilaštvo, ni sud, jer nakon hapšenja Plamenca i njegovog sina zbog prekopavanja mitropolitovog groba ne postoji podatak da je srpski pop zbog toga i osuđen uprkos tome što je “povreda groba” propisana kao krivično djelo iz člana 411 KZCG.

To što je grob bivšeg mitropolita prekopan u dvorištu manastira Gornji Brčeli koji je kulturno dobro, što je Plamenac sa sinom priznao krivično djelo (nije znao, a neznanje ne opravdava), nije bilo dovoljno za crnogorsko pravosuđe da popu izrekne adekvatnu kaznu. To, naravno, nije ništa novo kada su u pitanju crnogorsko pravosuđe, srpski popovi u Crnoj Gori i svi oni koji im služe.

Ostala je legenda da je Plamenac, prekopavajući grob bivšeg mitropolita, tražio insigniju sa kojom se sahranjuju episkopi, sve proklinjući svog navodnog pretka što je bio mitropolit “nepostojeće” Crnogorske pravoslavne crkve.

Bez identiteta nema integriteta

I tada, u novembru 2020. godine, održan je protest Crnogoraca u Brčelima, ali se očito ništa nije promijenilo.

Današnji protest biće još jedan pokušaj da se nezainteresovanoj crnogorskoj vladi stavi do znanja da će – nastavi li se sa nedjelima srpskih popova – cijela Crna Gora biti uskoro prekopana i pretvorena u Vučićev pašaluk.

Što očekivati od ovakve vlasti čiji najviši funkcioneri jedu iz ruka srpskih agenata u mantijama

Povod je događaj od prije nekoliko dana, kada je mještanin Nenad Nikaljević uhapšen nakon incidenta koji je imao sa svještenstvom crkve Srbije i radnicima koji su kopali kanal u zoni zaštićenog kulturnog dobra – Manastira Donji Brčeli. On je došao sa namjerom da ih pita imaju li dozvolu za te radove, a potom je došlo do prepirke. Nikaljević priznaje da je bio grub u komunikaciji s njima, ali i ističe da je bio napadnut, ne samo verbalno, već i fizički i da ga je jedan od popova stegao za grkljan.

Dok je on pred sudom davao izjavu, „iza brave“ je završila njegova supruga, jer su je dva popa prijavila da im je prijetila smrću u hodniku sudske zgrade. Ona tvrdi da su protiv nje podnijeli lažnu prijavu, što je sasvim izvjesno. U pritvoru je provela devet sati, saslušana je, kažnjena sa 1.000 eura i puštena na slobodu.

Čestita crmnička porodica Nikaljević, čiji otpor srpskim asimilatorskim nasrtajima traje još od ranih 90-tih kada je Nenadov brat Vlado bio poslanik Liberalnog saveza, neće moći sama da stane na kraj orgijanju srpskih popova. Neće pomoći ni skup na kome će danas Crnogorci dostojanstveno i mirno izraziti svoj protest. Za otpor ovom ludilu potrebna je svakodnevna akcija. Prevashodno u osvješćivanju i edukaciji posrbljenih Crnogoraca nesvjesnih da ni grobovi njihovih predaka neće biti ostavljeni na miru. Sve dok su ovakvi postupci zaogrnuti formom tzv. “temeljnog” ugovora koji je veleizdajnik bez presedana, potpisao sa prvim popom Srbije. I dok ovdašnja vlast na čelu sa Milojkom Spajićem ne shvati da je očuvanje identiteta misija koja je svetija od bilo kakvog evropejstva.

Jer, bez identiteta nema integriteta. A u integracije se bez integriteta – ne ide. Pogotovo kada aktuelnom premijeru u CV-ju, kao prvi potez na mjestu ministra stoji onaj snimak iz Hercegovine gdje ljubi leš ratnog huškača, episkopa Atanasija Jevtića.

Niko kao Risto

Kada je o prekopavanju riječ, niko nikada u Crnoj Gori nije uspio da nanese štete ovdašnjem kulturnom i sakralnom naslijeđu, kao što je to učinio Risto Radović iz Morače. Uprkos sve češćim, drugačijim mišljenjima čak i u crnogorskom nacionalnom korpusu, sklon sam da kažem da Crna Gora u svojoj istoriji nije imala takvog devastatora svega što je autentično i naše, takvog rušitelja našeg pamćenja i tradicije, takvog negatora svega što smo bili i što ćemo biti.

Tom i takvom Amfilohiju, ovdašnja vlast – posve legalno i sa ekspresnim blagoslovom Spajićeve vlade, podići će spomenik u Kolašinu i Beranama. Aferim. Pavlov imamo, pa bismo sad mogli da kompletiramo družinu tako što će neko u bronzi izliti još i Pircija Birolija i Aleksandra Karađorđevića.

“Srpski svet” nije bez razloga za nositelja svoje politike uzeo SPC, kojoj su uz blagoslov bivše i aktuelne vlasti, sve crnogorske crkve, manastiri i pokretna i nepokretna crkvena imovina nezakonito upisani u vlasništvo. Sa tih visina, raspiruju mržnju prema Crnogorcima, manjinskim narodima, susjedima. Manastiri su pretvoreni u kasarne, a novcem od prodaje crkvenog zemljišta finasira se politika kojom se priziva zlo i prijeti građanskom miru.

Ustati u odbranu temeljnih vrijednosti civilizacije koje su ugrožene združenim djelovanjem crnogorske Vlade i srpske crkve, imperativ je vremena kojem nijesu baš svi naredni da odgovore. Recimo, mrčena crnogorska opozicija i njen glavni adut, koji gromoglasno ćute i daju za pravo svima onima koji vjeruju da se autori “temeljnog” ugovora i kreatori svih drugih crnogorskih posrnuća, kriju i u njihovim redovima.

Današnji skup u Brčelima možda neće dati sve odgovore, ali će njegovi sudionici imati priliku da makar postave pitanja koja mogu biti putokaz.

Kako je krenulo, bojim se da će ovo samo biti dugo putovanje u propast.