RAJOV PROJEKAT 2027: Zadržati vlast po svaku cijenu, ideologija je nebitna

Piše: Balša Knežević

Predsjednik Skupštine i Nove srpske demokratije (NSD) Andrija Mandić potpuno je odustao od svog ruralnog velikosrpsko-neočetničkog imidža i preko noći je postao vatreni poklonik evroatlantskog talasa koji Crnu Goru vodi ka EU. Makar kad su u pitanju zvanični nastupi.

Ono što mu najviše imponuje je što sa visoke državne funkcije predsjednika parlamenta, može da izigrava autoritet i ultraevropejca, istina konzervativne orjentacije, pa nije ni čudo što je već krenuo u borbu da sebi osigura ostanak na vlasti i nakon redovnih izbora 2027. godine.

Mandić je svjestan da je odricanje od svog nekadašnjeg šefa, posrnulog srpskog autokrate Aleksandra Vučića prvi uslov koji će mu omogućiti da zaokruži svoj evropski imidž i pridobije naklonost evropskih partnera. Time bi, prema njegovim kalkulacijama, bio bliži svom krajnjem cilju – zadržavanju na visokoj državnoj funkciji i nakon izbora 2027. godine.

Rajo i novi “evropski imidž”

Negodovanje „ultra-Srba“

Međutim, „bildovanje“ evropskog imidža već je izazvalo negodovanje među tvrdokornim prosrpskim biračkim tijelom koje je sa Mandićem „izgaralo“ po ulicama prilikom raznih demonstracija i političkih litija.

Stoga je da bi se spriječilo osipanje prosrpskih glasova, kako smo već pisali, lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević preuzeo ulogu otvorenog nosioca pro-vučićevske politike. Knežević dobija prostor da okupi tzv. „ćaci“ biračko tijelo – tvrdo jezgro srpskih glasača koji insistiraju na anti-NATO i pro-ruskoj politici, kao i bezrezervnoj podršci Vučiću. Upravo u tom kontekstu treba posmatrati i performans u Botunu.

Bilo da su Mandić i Knežević do podjele uloga došli spontano i uz prećutni dogovor, ili su se zvanično dogovorili, manje je bitno. Suština je da će 2027. godine koliko god se spolja njihovo djelovanje bude razlikovalo, sklopiti koaliciju da bi objedinili prosrpsko biračko tijelo u Crnoj Gori.

Apsorbovanje „kombi-partija“

Da je Mandiću cilj ostanak na vlasti i nakon 2027. kroz objedinjavanje srpskog biračkog tijela, govori i to što njegova NSD „apsorbuje“ čak i minorne, prosrpski orjentisane partije.

Knežević zadužen da pridobije tvrdokorne prosrpske glasače

Posljednji slučaj „političke apsorbcije“ desio se prije desetak dana, kada je kombi-partija Prava Crna Gora na čelu sa političkim klovnom Markom Milačićem, kako su saopštili, uz saglasnost nadležnih partijskih organa, donijela odluku o ujedinjenju sa NSD. Prije toga NSD-u se priključila i Radnička partija.

Mandić je nakon pristupanja Milačićeve partije njihovim redovima kazao da je to “veliki i značajan dan” za NSD iznoseći obilje hvalospjeva i u superlativima govoreći o ovom poduhvatu.

„Danas naša politička porodica postaje još veća, snažnija i sadržajnija. Cijela Crna Gora zna da smo zajedno sa Markom Milačićem i saborcima iz Prave Crne Gore dugi niz godina bili na istoj strani – u borbi protiv nepravde, kriminala i diskriminacije, u borbi za slobodu, istinu i dostojanstvo građana Crne Gore. Rame uz rame smo koračali ulicama naše države, dijeleći i dobro i zlo, uvijek vođeni idejom da Crna Gora može biti zemlja pravde i slobode. Posebno sam ponosan što danas mogu da kažem da u redove Nove srpske demokratije dolazi ekipa na čelu sa Markom Milačićem, te da će svi članovi Prave Crne Gore donijeti novu energiju, snagu i vrijednost našem zajedničkom političkom timu“, poručio je Mandić nakon što je njegovoj NSD pristupila Milačićeva kombi-partija.

Andrija Mandić i Maksim Vučinić

Treba podsjetiti da je Mandiću i njegovoj partiji Novoj srpskoj demokratiji (NSD) početkom novembra, pristupila još jedna marginalna stranka koja računa na srpske glasove – Radnička partija na čelu sa Maksimom Vučinićem.

Zadržavanje fotelja – krajnji cilj

Sada je svakome ko je makar površno upućen u dešavanja na političkoj sceni Crne Gore, jasno da iza ideologije, zvaničnog programa i suvoparnih fraza o „borbi protiv nepravde, kriminala i diskriminacije i borbe za slobodu i istinu“, stoji samo jedan cilj – očuvanje vlasti.

U slučaju „apsorbcije“ Radničke partije u NSD, nezabilježeno je da jedna partija koja je po svojoj ideološkoj profilaciji, makar zvanično, radnička, što znači ljevičarska, pristupi krajnje desničarskoj stranci koja baštini četništvo. Ovaj primjer ukazuje na to da kod Mandića i NSD ideologija ne postoji, i da im je jedini cilj da zadrže fotelje, odnosno privilegije i korist koju dobijaju od vlasti.

Očigledno da je Mandić ocijenio da će ulaskom Prave i Radničke partije u NSD, lakše opravdati svoju politiku i postupke pred prosrpskim biračkim tijelom. Iako se radi o dvije marginalne partije, sigurno je da postoji računica po kojoj će svaki prosrpski glas biti značajan u borbi za opstanak na vlasti i nakon 2027. godine. A to je ono što je jedino važno za Mandića i ekipu.